Dobro brundanje daleko se čuje

Ljudi, hvala vam! Na smijehu, na dobrom osjećaju, na pjesmi, na nazdravljanju!  Vidimo se dogodine! Tako je, kratko i jasno, današnjom objavom na društvenim mrežama Pivovara Medvedgrad dala do znanja – urbi et orbi – da je njihov subotnji prvi festival craft piva, rock glazbe i street fooda, nazvan Brundanje, u svakom pogledu prošao sjajno.

„Kako to da i ti ideš u razgledanje pivovare, kad to sve znaš napamet,“ dobacio mi je nakon srdačnog pozdrava Ivan Nauković, koji je upravo poveću grupu zainteresiranih posjetitelja poveo u proizvodni pogon. E, zašto? Zato što ne želim ništa propustiti, zato što se hoću uvjeriti kako protječe prvo Medvedgradovo Brundanje od početka do kraja, eto zašto. Zato se moja mala ekipa – Karmena, Mladen, Emil i Marko, na polaznoj stanici organiziranog autobusnog prijevoza okupila na jednom od prvih polazaka, a onda s čašama Baltazara, Fakina, Hendrixa i Ljeta u Zagrebu u rukama, krenula od varionice do punionice, uz Ivanovu, kratku i jasnu, priču o obiteljskom poslu, koji je krenuo sada već podaleke 1994. godine na uglu Savske i Proleterskih brigada (sada Vukovarske), nastavio se u Mokricama, pa u Samoborskoj ulici, a četvrt stoljeća postojanja Pivovara je proslavila otvaranjem novog modernog i velikog pogona u Huzjanovoj ulici 36 u Gajnicama. „Ta iznimno uspjela proslava nas je inspirirala da napravimo današnji festival, za koji vjerujemo da će postati tradicionalan,“ rekao je Ivan, napominjući da slijedeće godine Medvedgrad slavi 30 godina rada, pa će to biti razlog za još veću feštu.

U kratkom obilasku podsjetio je da su u pivarskom poslu koji je pokrenuo  njegov otac Ivo Nauković, četiri brata i da je većina svega u velebnom zdanju, napravljena u vlastitoj radionici, iz koje je prije toga već izašao velik broj malih pivovara instaliranih širom Hrvatske, ali i izvan nje, pa čak i u Češkoj. „Ono na što smo posebno ponosni je to što smo mi craft pivovara koja kuha prvenstveno lagere, dakle piva donjeg vrenja,“ istaknuo je Ivan, pojašnjavajući da je proizvodni portfolio iznimno širok i da je u njemu i velik broj aleova, dakle piva gornjeg vrenja, jer žele pokazati i tu nenadoknadivu dimenziju zlatnog soka, a to je iznimna lepeza okusa i mirisa, ali lager ostaje njihov prvi izbor, jer je craft lager ono na čemu se dokazuje pivarsko majstorstvo.

Da ne ispadne da se tu samo priča, a niš se ne pije, ponuda piva na brojnim pipama, razasutim po tvorničkom dvorištu, bila je bogata i potvrdila je spomenutu politiku kuće – neizostavan je dakako bio pilsner Zlatni medvjed, a iz donjeg vrenja točila se još i Grička vještica (doppelbock) i Crna kraljica (crni lager), a četverolist najvažnijih piva kuće zaokružilo je pšenično pivo  Dva klasa. Ponuđeno je još jedno pšenično, ali na belgijski način – witbier Ljeto u Zagrebu, a onda su tu još dva lagera – Hendrix (session lager) i Baltazar (hoppy lager), pa onda klasika gornjeg vrenja Fakin IPA, pa session IPA Sretno dijete, te dva noviteta iz linije Fantoma – Mountain IPA (Fantom 34) i NE IPA (Fantom 35).

Mudro sastavljena pivska lista uz koju nitko nije mogao ostati žedan, a da je žeđ izazvana sunčanim vremenom i đuskanjem uz poletnu svirku izvođača na prostranoj bini, ozbiljno pritiskala mase posjetitelja, pokazuju stalni redovi pred svim mnogobrojnim točionicima. A što se jela tiče, nudili su ga prokušani Picnic, Munchy i The M Brothers, pred čijim su se štandovima i food trackovima također stvarali podugački redovi.

Dok smo se  mi nakon razgledanja snabdjeli novim (punim) čašama cijelim kvartom su se već razlijegali zvuci svirke pop-rock grupe BluVinil, a nakon sljedećeg tankiranja već su prašili dečki iz riječkog indie rock banda Jonathan, pa su rasturali Dino Šaran i njegov sarajevski band Letu Štuke...  A Nikolina i Hana pobrinule su se da nam ne usfali ića i pića...

Večer je, što da vam lažem, protjecala  u ugodnom i razdraganom druženju, uz lijepu zvučnu kulisu i potoke hladnog piva, koje je u nizovima stizalo pred nas i sve je funkcioniralo besprijekorno, uključujući i plaćanje svega isključivo bezgotovinski, i uz mogućnost da se preko aplikacije Keks dobije 15 posto popusta na sve...  

Zabrundaj, ali i za pojas zadjeni, mudro kaže stara poslovica, pa smo i prije kraja glazbenog programa potražili put prema svjetlima velegrada, a svoja mjesta u sada već poprilično stiješnjenom auditoriju prepustili drugima, a oni su – uglavnom mlađarija – još u velikom broju kuljali sa svih strana, dolazeći što taksijima, što autobusom, što vlastitim autima, što pješice iz gajničkoga susjedstva... da isprate još Kojote, a valjda su imali planove i za kakav afterparty, što god. Uglavnom, nama je bilo dosta, i sjajno. Nismo htjeli večer pretvoriti u jednu od onih „nezaboravnih“ kojih se sutra nećemo sjećati. Radije smo još putem do stana pretresli dojmove, a onda sutradan u Malom medi u Tkalčićevoj malo dobrundavali... i još pretresali utiske...

A oni stanu u obu početnu kratku i jasnu poruku: Ljudi, hvala vam! Na smijehu, na dobrom osjećaju, na pjesmi, na nazdravljanju! Vidimo se dogodine!