Djed Mraz, Djed Božićnjak, Santa Klaus, Mikulaš, Nikolaus, Samichlaus, ili kako god zvali dobroćudnog debeljuškastog čiču s bijelom bradom i crvenom bundom sve više po kućama raznosi i svakojake pivske blagdanske specijale. No dobri djedica i sam rado pogleda u čašu i to onu pivsku.
Prije nekog vremena kanadska je pivovara Labatt imala uspješnu nacionalnu reklamnu kampanju s likom Djeda Mraza, koja je glasila „Ostavite jedno vani za Djeda Mraza, on vozi." Bila je to reklama za bezalkoholno pivo u sklopu šire akcije sigurnosti u prometu, ali ipak izazvala je brojne reakcije, koje su se uglavnom svodile na posve logičnu zamjerku: Djed Mraz se zapravo obraća djeci, on postoji zbog njih, prima njihova pisma i ispunjava želje, kroz dimnjak ulazi u kuće i pod borom ostavlja darove, pa stoga ne bi trebalo u vezu s njim dovoditi pivo, pa makar ono bilo i bezalkoholno.
Kad bi svi imali to na umu, onda Djed Mraz u danas sveprisutnom konzumerističkom obliku ne bi trebao reklamirati ni Coca Colu, jer ni to nije napitak koji biste trebali davati svom djetetu, ali kako kad ga je Coca Cola izmislila...A onda su ga toliko raubovali, da je Santa već potezao i iz boce viskija, a vukao je i debele dimove iz kubanskih cigara. Najčešće je ipak nazdravljao pivom. Na brojnim pivskim etiketama njegov je lik i mnoga se zimska piva zovu njegovim imenom.
Ono što danas znamo kao Djeda Mraza koji dijeli darove za Božić i Novu godinu, zapravo je nastalo od povijesne osobe svetog Nikole, čiji se spomendan slavi 6. prosinca. Bio je to biskup, koji je glas darivatelja stekao zbog legende koja kaže da je tajno darivao mladence, kako bi se mogli uzeti. Najpoznatiji je kao darivatelj djece, ali je to zapravo najzaposleniji stanovnik neba, kada je riječ o patronatima nad zemaljskim stvarima. Naime, zaštitnik je apotekara, parfumerija, pekara, bačvara, brodara, mornara, trgovaca vinom, veletrgovaca, čizmara, putnika, nevjesta, mladoženja, mladenaca, mladića, djece, talaca, lučkih radnika, travara, ribiča, sudaca, djevica, starih cura, pokajnika, crkvenjaka, sirotinje, prosjaka, hodočasnika, zatvorenika, moreplovaca, učenjaka, vodenjaka, školske djece, studenata, čistača cipela, Američke grko-katoličke crkve i Pariškog sveučilišta, otoka Sicilije i mnogih gradova širom svijeta. Uz ve druge svojim zaštitnikom smatraju ga i proizvođači piva, pa mu se stoga utječi i svi kojima je pivo na srcu.
Stoga lako možemo zamisliti Dobrog Djedicu kako poteže iz holbe ili krigla i nadamo se da djeca neće zamjeriti i da to neće shvatiti kao demistifikaciju, odnosno rušenje mita o tome kako on jede samo kolače i zapija ih svježim mlijekom. Ho Ho Hik!!!
