U Lundu ima samo jedna dobra pivnica. Pivo je najbolje petkom kad je vrijeme za blues. Jedva ugrabiš mjesto. I tu obično sretnem Martina (onog što ga od milja zovu Ludi Martin) pa zaredamo od desne ruke pipničara. Zadnje je obično Prips blå.
Ne mogu u miru popiti svoje pivo, a da me Martin ne udavi politikom. Još do skora su mu omiljene teme bile Bliski istok, ameri i Putin. Poslije onog osmog novembra sav je u poslijeizbornim spekulacijama, ovo-ono, lijevo-desno.
- Mislim si nešto, obično tako počinje, za ovo dolje. Znaš da me obradovalo. Čujem dobićemo svoje mjesto u novoj vladi. Jedno novo ministarstvo. Konačno! - i da konobaru onaj znak.
Vidi, sad ćemo i mi imati utjecaj na zbivanja u domovini. I nas će se pitati. Zašto bismo mi ulagali, na primjer, u ovaj zapad (što je u našem slučajui sjever) i mazali debeloj guski vrat.
Sad će nam omogućiti da investiramo u naše puteve, naš okoliš i naše tvornice.
- Koje tvornice? - malo ga presječem.
- Pa dobro, to je više onako slikovito - ne da se Martin - mislim ono, kužiš?
Jer kad bolje pogledaš dijaspora - to smo mi!
A opet (zamisli se na trenutak) nešto me malo jebe u toj priči.
Ne znam dali su stvarno mislili i na nas kad su spomenuli dijasporu. Nas, što ne mislimo baš isto kao oni.
Kao koji? - zajebavam ga.
Pa mislim mi, koji smo, jebi ga, ljevičari, antinacionalisti, antifašisti, antiklerikalni, kužiš?
Ono, volimo domovinu na svoj način. Liberalni po pitanjima abortusa i protiv vjeronauka u školi...
Ili recimo na Srbe. Na one hrvatske građane koji su sad u Srbiji i diljem svijeta. A kojima je Hrvatska bila domovina. I oni su valjda dijaspora!? I za njih važe ista pravila!? I njih ova nova vlast poziva natrag.
Ili sam ja nešto krivo shvatio?
A tek smo bili kod četvrte sorte.... Sofiero.
Petar Fehir rođen je 1955. Godine u Grbavcu kod Grubišnog Polja, danas, kako sam kaže, životari u Kraljevini Švedskoj, u gradu Lundu. Piše poeziju, prozu, dramske komade, „predloške, pisma i zapisnike," objavljuje na portalima Konture i Poezijaonline. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao je i vodio kazalište Kocka, te napisao niz predložaka za predstave toga amaterskog teatra, koji se u ono vrijeme mjerio s najvećim imenima kazališnog amaterizma u zemlji.
Objavio zbirke poezije Poezije (s I. Borćom), Sadržaj ekstrakta u osnovnoj sladovini (s Vladimirom Šelovićem), Između dva stakla, Čežnja za ratom, Jonsgård - ett mȍjloigt sätt, Hrana za ptice, autor je kratkog filma Živjeti od snova.