Desetice, dvanaestice i holbe

Idemo na pivo s Mladenom Klemenčićem   |   Mladen Klemenčić   |   09.04.2011.     3049

Desetice, dvanaestice i holbe

Češka specifičnost jest da piva dolaze u dvije osnovne varijante, između kojih se razlika iskazuje u udjelu suhe tvari, odnosno ekstrakta. Desitka nosi oznaku 10° i nešto je slabija alkoholom (3-4%), dok je dvanactka s oznakom 12° bogatija alkoholom (4-5%) te ima puniji okus.

Mnoga češka piva dostupna su u objema varijantama, kao desetke i dvanaestice, neka dolaze i u međuvarijatni kao jedanaestice, a može se naći i pokoja trinaestica i četrnaestica, koja s udjelom alkohola oko 6% naginje prema jakim pivima.

Na etiketama desetice su često označene jednostavno kao světle, dok se za dvanaesticu koristi pojam ležák, što je lijepa slavenska inačica općeprihvaćenog pivskog pojma lager.

Navedena specifičnost karakteristična je za sve češke pivovare, pa i one najpoznatije u Češkim Budjejovicama i u Plznju, ali samo na češkom tržištu, jer u izvoz obično idu samo dvanaestice kao globalno prihvaćen standard. Kao ilustraciju prilažemo originalne etikete znamenitog budjejovičkog piva, punjenja namijenjenog isključivo domaćem tržištu. K tomu dodajem da su mi se baš ta, domaća, punjenja i budjejovičkog i plzenjskog piva uvijek činila ukusnijima od onih namijenjenih izvozu, kakva su dostupna i na našem tržištu.

Pivo se u Budjejovicama proizvodi od 13. stoljeća, kada je kralj Otakar II. gradu odobrio da se bavi tim poslom. U 15. stoljeću u gradu su djelovale 44 pivovare, između kojih i Dvorska, jedina koja je svoj proizvod smjela nazivati kraljevskim pivom. No priča o budjejovičkom pivu kakvo danas poznajemo započinje 1795., kada je utemeljena Građanska (Bürgerlicher), prva od dvije danas postojeće pivovare. Utemeljili su je njemački stanovnici tada mješovitog njemačko-češkog grada. Pivovara je 1865. prihvatila ime Samson, a tako se naziva i njezino glavno pivo. Kao odgovor na njemačku prevlast, skupina čeških domoljuba i poduzetnika osnovala je 1895. drugu pivovaru, koju danas poznajemo pod imenom Budweiser Budvar i koja je matična pivovara piva zaštićenog pod istim imenom. U doba komunizma dvije su pivovare bile objedinjene u jedno poduzeće, ne bi li se na taj način povećala proizvodnja piva za izvoz. Nakon sloma komunizma opet su razjedinjene: Samson je privatiziran i zajedno s pivovarama Platan u Protivinu i Regent u Třeboňi udružen u skupinu Južnočeških pivovara, dok je Budvar ostao jednom od rijetkih čeških pivovara u vlasništvu države. Pokušaji američke pivovare Anheuser-Busch, koja proizvodi američki Bud(weiser), da se domogne dionica, zasad nisu dali rezultata.

 I u Plznju, zavičaju pilsnera, dvije su se pivovare otimale za primat. Pivo poznato kao Plzenski prazdroj proizvodi se od 1842., kada je recepturu inaugurirao pivar Josef Groll, došljak iz Bavarske, u pivovari koju je držalo češko stanovništvo. Potaknuta uspjehom Prazdroja, skupina pronjemački orijentiranih stanovnika, predvođena industrijalcem Emilom Škodom, utemeljila je drugu pivovaru. Nakon Prvog svjetskog rata, kada je njemački jezik počeo uzmicati pred češkim, njemačka je pivovara preimenovana u Gambrinus. Danas je podređena Plzenjskom prazdroju i njegovu vlasniku, globalnom gigantu SABMilleru, koji drži još jednu češku prepoznajnicu - pivovaru iz Velikih Popovica. Tamo se proizvodi više vrsta svijetlog piva, no najpoznatije je pivo tamno. Sva se nazivaju Kozel, a ambalaža je uvijek u prepoznatljivu znaku uspravljenog jarca s kriglom piva.

Najveća praška pivovara je Staropramen, smještena u predjelu Smichov na lijevoj obali Vltave. Utemeljena je 1869. i od sama je početka bila češka pivovara. Od 1892. Staropramen je udružen u skupinu zvanu Praške pivovare, koju je 1994. preuzeo engleski Bass, a danas djeluje u sastavu koncerna InBev, kojemu usput rečeno pripada i zagrebačka pivovara, što objašnjava prošlogodišnje pojavljivanje piva Staropramen na hrvatskom tržištu. Drugi član Praških pivovara je Gradska pivovara, utemeljena 1895. također kao narodna pivovara u predjelu Holešovice. I trećega člana praškog trija, pivovaru Branik, utemeljili su 1900. nacionalno svjesni pivari, što se vidi već i po etiketi. Naime, uz stare cehovske simbole na etiketi je prikazan i sveti Václav, nebeski zaštitnik Češke, ali i zaštitnik sladara.

Češkoga piva može se u redovitoj prodaji naći i u nas, no ponuda je nestalna. U posljednjih desetak godina moglo se povremeno naći pokoju vrstu piva iz moravskih pivovara Starobrno, Radegast iz Nošovica i Litovel (nedaleko Olomouca) te Plzenjskog prazdroja. Budvar je već neko vrijeme dosta rasprostranjen, ali u svom izvoznom punjenju, a osim njega uporniji tragači mogu naći i Zubr iz Přerova, te Holbu koja dolazi iz Hanušovica, brdskoga mjesta na sjeveru Moravsk. Od nekoliko vrsti tog reskog piva iz gora poznata nam je Holba Šerak, tipična češka dvanaestica. Posebno je zanimljiv naziv tog piva, budući da holba nije nepoznata riječ u hrvatskom jeziku. Ima je Klaić u svom Rječniku stranih riječi u značenju mjerne jedinice koja odgovara polovici pinte, odnosno približno četvrtini litre. Izvedena je od njemačkog Halbe. Da je u pitanju stari pivski pojam, osvjedočio sam se našavši riječ u Šenoinoj pjesmi Čudnovita dveh kaputov zmešarija:

Bog je stvoril ječem, naj i pivo teče.

Prva holba teče kak iz napršnjaka

Piva vam je friška, črlena i jaka;

Ima kod Šenoe osim prve holbe i druga i treća pa i još koja, no mi se s pivom iz Hanušovica tu zaustavljamo i tekstom krećemo na sjever Češke, u Velké Březno pokraj Ústí nad Labem, kako bismo predstavili još jedan osebujan pivski brend.

U svojoj zbirci etiketa imam četrnaesticu (6,5% alkohola) proizvedenu u pivovari Velké Březno. Sva piva iz te pivovare nose naziv Březňák i na etiketi kao zaštitni znak imaju lik dobroćudna gospodina koji ispija kriglu piva. Riječ je o nekadašnjem šefu tamošnje željezničke postaje Victoru Zippichu ili po češki Cibichu, kako već kome odgovara. Stjecajem okolnosti taj je željeznički službenik potkraj 19. stoljeća pomogao prestolonasljedniku Ferdinandu da osvoji srce i ruku buduće supruge Sofije. Nakon što je Ferdinandova veza ozakonjena, lokalna je pivovara od pivoljupca Zippicha zatražila dopuštenje za upotrebu njegova portreta na etiketi. Zauzvrat mu je ponuđena doživotna renta od trideset pinta piva tjedno u lokalnoj gostionici, gdje je bio redoviti gost! Zippich je ponudu, razumije se, prihvatio pa je njegov lik već više od stotinu godina zaštitni znak piva Březňák, ali i nekoliko drugih u više zemalja, gdje su dizajnersko rješenje kopirali. S obzirom na broj boca i pripadnih im etiketa, Zippich je po nekim procjenama najportretiranija osoba u češkoj povijesti!

No priča ima, nažalost, i tamniju stranu. Velké Březno dio je sudetskog područja koje je u Zippichevo vrijeme bilo naseljeno njemačkim stanovništvom. Etnički Nijemac bio je i Zippich, a i pivovarom su upravljali Nijemci, koji su, kako je poznato, nakon Drugog svjetskog rata otamo protjerani, a među njima i dva Zippicheva sina. Kada su Česi nakon rata preuzeli pivovaru, isprva nisu znali pravi identitet lika s pivske etikete. Utvrđen je tek naknadno, nakon pravog arhivskog istraživanja pa čak i jednog znanstvenog skupa posvećena „čovjeku koji je dao lik pivu".

Mladen Klemenčić leksikografski je savjetnik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža i glavni urednik Hrvatskog općeg leksikona, magistar je znanosti, diplomirao geografiju i magistrirao na zagrebačkom PMF-u, objavio mnogobrojne znanstvene radove iz područja geografije, geopolitike, povijesti, predavač geografije na fakultetima, stručnjak za granice, autor niza knjiga i monografija. Urednik je u Matici hrvatskoj - deset godina uređivao je časopis Hrvatska revija, a pet godina bio je član uredništva časopisa Kolo. Radove, funkcije i angažmane mogli bismo još dugo nabrajati, no valja nam otkriti - gdje je tu pivo. Gospodin Klemenčić odličan je poznavatelj i veliki ljubitelj piva, a kako dosta putuje, o čemu svjedoči i knjiga putopisa Granice bez granica, imao je priliku upoznati i dosta različitih piva. O tome u dvotjedniku Vijenac Matice hrvatske objavljuje eseje i reportaže, često ilustrirane etiketama iz vlastite bogate zbirke. Te članke iz Vijenčeve kolumne Idemo na pivo s Mladenom Klemenčićem prenosit ćemo na našoj stranici uz dopuštenje autora i uredništva Vijenca.   

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Ne možeš biti prava zemlja ako nemaš pivo i avionske linije – pomoći će i ako imaš nekakav nogometni tim ili kakvo nuklearno oružje, ali na kraju moraš imati pivo.
Frank Zappa

Nacrtaj mi krigl

Renaud-Dufaux - Jessica Blandy4_21
Renaud-Dufaux - Jessica Blandy4_21





Najnovije iz kategorije Idemo na pivo s Mladenom Klemenčićem