Deset pivskih priča godine

Evo nas opet. Kraj je godine i ponovo je vrijeme za osvrt na prošlost i za razmišljanje o onom što će to značiti za budućnost, barem za slijedeću godinu. Evo izbora deset pivskih „top“ priča protekle godine, odnosno deset događaja koji su obilježili ovih dvanaest mjeseci, prema izboru autora stranice Brookston Beer Bulletin Jaya Brooksa. Radi podsjećanja, ali i radi pomoći da se pripremiti na ono što nas možda čeka.

I do sada su postojali pivski tjedni, ali tijekom 2009. godine svjedočili smo pravoj eksploziji pivskih svečanosti koje su trajale po tjedan dana, a održavale su se diljem zemlje. Beerapalooza se transformirala u SF Beer Week, a pridružili su joj se novi pivski tjedni u Baltimoreu, Detroitu, Los Angelesu, San Diegu, Seattleu i dva u Washingtonu. Za slijedeću godinu najavljeni su i drugi, tako da će se ukupan broj pivskih tjedana opasno približiti brojci od dva tuceta.

Možda na području Zaljeva ima i većih pivskih priča, ali Billov utjecaj kao autora koji je pisao o pivu daleko nadilazi okvir Sjeverne Kalifornije. Bill je imao još puno priča koje je trebalo ispričati, kada je u veljači ove godine smrtno stradao u naletu vlaka, koji je nasilno prekinuo njegov utjecajni hod svijetom piva. (Bill Brand bio je nekada novinar Oakland Tribunea, a kasnije se diljem Amerike pročuo kao autor tekstova o pivu. U veljači ga je za vrijeme šetnje udario vlak, a umro je dva tjedna kasnije u bolnici u San Francisku, op. ur.)

 

Unatoč obećanjima InBeva tijekom procesa pregovaranja o kupovini koncerna Anheuser-Busch, novonastali ABIB (Anheuser-Busch InBev) počeo je u siječnju funkcionirati upravo onako kako su se i plašili svi oni koji prate rad ove kompanije. U siječnju su zatvorili svoju pivovaru u Londonu, u veljači je misteriozno nestao potpredsjednik kompanije Bob Lachky, početkom ožujka počelo je diktiranje novih uvjeta ionako već izbezumljenim dobavljačima, a krajem istog mjeseca ukinut je niz pivskih maraka. A to je samo dodatak otpuštanju radnika, tarifnim lutanjima i drugim „promjenama“ u korporativnoj strukturi.

Bilo je to prilično problematično, barem za nas na liberalnom krilu, ali u travnju je novoizabrani predsjednik Obama izabrao direktora MADD-a (Udruga Mothers Against Drunk Driving – Majke protiv vožnje u pijanom stanju, op. ur.) za šefa Nacionalnog ureda za sigurnost prometa na auto cestama. Sve samo ne jamstvo da će se u budućnost donositi razumne odluke! Par mjeseci kasnije, u listopadu, otkrilo se da je čelnik neo-prohibicionističkih skupina bio čest gost Bijele kuće, a čak se nekoliko oputa susreo i s predsjednikom Obamom. U isto vrijeme takvu priliku nisu imali predstavnici proizvođača piva ili alkohola. A sve se to dešava dok neo-prohibicionističke skupine nariču zbog pivskog lobija i njegova navodnog utjecaja u vladi.

Voljeli vi to ili ne, ni o jednom drugom pivu nije se ove godine toliko pisalo kao o pivu Tactical Nuclear Penguin, rušitelju rekorda iz škotske pivovare Brew Dog. S 32 posto alkohola to je sada novo najjače pivo na svijetu. (Naravno, i mi smo objavili vijest o tom nesvakidašnjem pothvatu, op. ur.)

Premda predsjednički pivski „summit“, koji se desio u srpnju u Bijeloj kući, nije bio čin sklonosti pivskom biznisu, ipak je na nekoliko dana doveo pivo u žižu zanimanja javnosti. Svi su odjednom htjeli razgovarati o pivu, i špekulirati o izboru piva svakog od trojice ljudi koji su se našli na pivu s predsjednikom. (O čemu se radi, podsjetite se ovdje, op. ur.)

Ove smo godine smo pratili i jednu pivsku priču o Davidu i Golijatu, u središtu koje je bila Hansen Beverage Company i njihova perjanica Monster Energy Drink. Možda i nije tek puka koincidencija činjenica da su nedavno potpisali ugovor o distribuciji s čuvenim fiškalskim Anheuser-Buschom, i možda to ima veze s događajem iz rujna ove godine. Tada su iz Hansena bacili oko na sezonski proizvod male pivovare Rock Art Brewery, po imenu Vermonster, te se horda zapjenjenih advokata sručila na nedužnu mini pivovaru u Vermontu. Optužili su ih da su uzimanjem imena Vermonster narušili njihovo intelektualno vlasništvo, jer to ime da je navodno očita krađa njihova zaštićena imena Monster. Bilo je to najsmješnije opravdanje u bogatoj povijesti sličnih sukoba, a izazvalo je masovne simpatije spram Rock Arta, pri čemu su pomogle nove socijalne mreže Twitter i Facebook. Na kraju spora, Hansen je morao odstupiti i dobio je samo ono što je Rock Art pivovara nudila na početku, ali i jedan značajan bonus, a to je da mnogi ljudi – uključujući i mene – dok su živi više nikad neće kupiti niti jedan proizvod Hansena. Siledžije se nikada ne nagrađuju.

Dok je film sam po sebi izazivao vlastiti rat online-vrste, nekadašnji marketinški stručnjak i filmaš Anat Baron nastavlja angažman za pivsku zajednicu, ostavljajući svoje poruke na raspolaganje analizatorima i komentatorima za puno narednih godina. Cijenili vi ono što je film htio postići ili ne, on je cijelu godinu držao stvari na dnevnom redu. (Ovo ćemo vjerojatno shvatiti tek kad vidimo dotični film, op. ur.)

Kad se gospodarstvo nađe u komi, mnoge države, a konačno i federalna vlada – pritisnuti neo-prohibicionistima koji uzimaju stvar u svoje ruke – plivajućim tečajem i drugim mjerama nastoje kazniti proizvođače piva i alkohola većim porezima. Logično objašnjenje za sve je da je proračun u opasnosti i da bi se oporavio mora alkohol platiti više nego što je plaćao do sad (iako i sad plaća više od bilo koje druge robe, izuzev duhana). Dok su mnogi takvi zavodljivi pokušaji osujećeni, mnogi drugi su još otvoreni i zabrinjavajući.

Iako podaci o prodaji piva pokazuju blagi pad, i dalje se nastavlja trend ozdravljenja i rasta malih pivovara, kako uvoznih, tako i domaćih. Raste i njihov prihod u dolarima. dijelom zbog rasta cijena, ali dijelom također i zbog naklonosti potrošača njihovu pivu, odnosno zbog njihove spremnosti da daju malo više novca za bolje pivo, što se čini dostupnim luksuzom. To je suštinska protu-recesijska priroda piva, posebno zanatski, a ne industrijski proizvedenog piva.