Deklaracija o zajedničkom nazivu

Nije nikakva tajna da nas pivo spaja. Više nego Nokia.

A osim što nas spaja ono nas i dijeli. Na različite jezičkointeresne skupine. Kažu da su oko piva i nastajali jezici. Pivo je bila prva odrednica koja će se kasnije izliti po socijalnom i kulturološkom stolnjaku. Pa i političkom.

Oko piva ćemo se udruživavati i dijeliti. Polemizirati i pjeniti. Svojatati porijeklo i odricati se svake sličnosti.

Evo kako to izgleda.

Bia je naziv za pivo na havajskom, pidginskom (varijanta engleskog u Južnoafričkoj Republici) i tajlandskom.

Bier se kaže na flamanskom, holandskom, njemačkom, frisiskom (varijanta germanskog) i judiskom.

Bira je omiljeno piće u Bugarskoj, Turskoj, Grčkoj ( mpira), a jednako zvuči i na arapskom.

Šveđani, Norvežani i Danci zovu ga jednostavno öl, dok najviše pogodaka ima naziv pivo, koje se koristi (sa neznatnim varijacijama) u Češkoj, Slovačkoj, Ukrajini, Sloveniji, Srbiji, Rusiji i naravno kod nas.

Neke nam riječi, u našim torom ograđenim jezicima navodno predstavljaju problem, pa strogo dijelimo kruh, hljeb i hleb. Tražimo da nam prevedu nerazumnjive riječi pisane elektronskom kavicom (ekavicom). Crnogorcima pomažemo s hrvatskog prevesti dokumente za prijem u EU!?

No, kada smo kod piva ne treba nam prevodilac. Tu se razumijemo kao najrođeniji. Ima jedna anegdota s početka rata, kad su se u Beču, na nekoj kulturnoj manifestaciji našli predstavnici „pola" Europe.

Jedan naš književnik je u želji da sretne „bivše" kolege, onako, sa šanka, uzviknuo: Tko je za pivo nek pristupi!

I, pretpostavljate, u tili čas se okupilo staro društvo. Pojačano s još nekolicinom iz pivskog govornog područja.

I eto ti deklaracije!