Donosimo razgovor s dr Zdeněkom Susom, autorom Velike češke pivske knjige, kojim stavljamo točku na „i" projekta kojim se, čini nam se s pravom, veoma ponosimo. Uostalom, ove jedinstvene priče o zlatnom soku naišle su na odličan prijem čitatelja. Stoga ujedno najavljujemo da krećemo u pripremu tiskanog izdanja knjige, koje će se, „ako da Bog sreće" pojaviti uskoro.
Daj Bože sreće! (Dej Bůh štěstí!) geslo je čeških pivara. Geslo, kao geslo. Ima ih raznih, svakojakih. Pa tako rudari na ulazu u okno ispisuju: „Sretno!," e da bi se sretno vratili na svjetlo dana, ribiči uzvikuju: „Bistro!" da im tko ne bi zamutio vodu, a lovcima se želi „Dobra kob!" što je više nego jasno. Olimpijsko geslo glasi „Citius, altius, fortius", to jest Brže, više, jače, glumcima se sreća želi izrazom „Slomi nogu!", jer je to praznovjerna branša u kojoj se smatra da poželjeti sreću donosi nesreću; vatrogasci se pozdravljaju s „Vatru gasi, brata spasi," a pivari, eto s „Daj Bože sreće!" Ako malo bolje razmislimo, lako je shvatiti zašto pivari u svome geslu zazivaju božju pomoć. Naime, u vrijeme najvećeg procvata pivarskoga ceha, pa i nastanka toga mota, uspjeh kuhanja piva uvelike je ovisio o božjoj pomoći. Tada se uglavnom ništa nije znalo o ulozi kvasca u procesu alkoholnog vrenja, pa se smatralo da se pretvorba slada u pivo zbiva po volji više sile. Kad danas pogledamo na stanje pivarstva u Češkoj, jednoj od najvažnijih zemalja svijeta kada se radi o stvarima piva, također nam dođe da zavapimo Daj, Bože, sreće! O tome ste u protekle nepune dvije godine mogli čitati na ovom mjestu iz pera odličnog poznavatelja tamošnjih prilika. Riječ je o dr Zdeněku Susi, poznatom češkom liječniku, specijalistu pneumologu, koji je 2008. godine objavio Veliku češku pivsku knjigu s više od stotinu članaka o češkim pivovarama. Od 29. travnja 2009. godine svake srijede ovdje ste mogli naći novu priču o povijesti čeških pivovara, koje su predstavljene posve originalno, najčešće opisivanjem povijesnih događaja na nov, do sada nepoznat način.
Dr Susa spremno je prihvatio našu molbu da dopusti prevođenje i objavljivanje tekstova iz svoje knjige i tako ste i vi imali priliku u njima uživati. Oni koji se ne zadovoljavaju virtualnom verzijom ovih priča uskoro će imati priliku prolistati i samu knjigu. Naša redakcija priprema izdavanje prijevoda velike češke pivske knjige i još ove godine ponudit ćemo je svim ljubiteljima tekućeg zlata i pisane riječi.
Dr Zdeněk Susa napisao je niz članaka i publikacija, prije svega nebrojeno naslova zdravstvene i vjerske tematike, a poseban odjek imao je njegov dvodijelni putopis Ultreia, u kojem opisuje tri tisuće kilometara dugo pješačko hodočašće tragom srednjevjekovnih hodočasnika od Praga do španjolskog svetišta Santiaga de Compostela i do rta Finisterre na Atlantskom oceanu, koji se smatra krajem starog svijeta. Njegova nakladnička kuća u Středoklukyma u deset godina postojanja izdala je oko četrdeset naslova, od memoarskog štiva o češko-njemačko-židovskim odnosima i komunističkom režimu, do filozofskih rasprava i poezije. Godine 2003. izdao je primjerice knjigu pod nazivom Karel Hynek Macha i pivo, a sadržaj knjige iznio je i na konferenciji u Bratislavi. Old Beer Club iz čijih je predavanja i nastala Velika češka pivska knjiga, smatra „skupom džentlmena kojima je na srcu kvaliteta i tradicija češkog piva." Ovaj klub organizira posjete češkim pivovarama, a njihova su okupljanja uvijek prilika da se dozna nešto o povijesti češkog pivarstva. Tu zadaću od početka je preuzeo dr Susa, pišući tijekom nekoliko godina stotinjak zapaženih eseja.
Kako je zapravo sve počelo, je li prvo nastao Old Beer Club, pa se onda ukazala potreba za pisanjem o povijesti piva u Češkoj, ili ste zahvaljujući klupskim aktivnostima samo ostvarili već postojeće zanimanje za ovu tematiku?
Pivo mi nikada nije bilo mrsko, ta moji su djed s očeve strane, kao i pradjed s majčine strane, bili ugostitelji, a moj je otac bio veliki poštovatelj zlatnog soka. I sam sam rado putovao i o tome štošta napisao. No, pisati o pivu mi zapravo nije padalo na pamet sve dok nisam bio pozvan u Old Beer Club. U klub sam primljen na gostujućem zasjedanju u pivovari Klášter. Predstavio sam se uratkom Pivo i samostani, koji je bio vrlo pozitivno primljen. Od toga se trenutka od mene očekivalo da za svako klupsko okupljanje pripremim nekakvo kulturno-povijesno pivološko predavanje. Ta predavanja postala su temeljem moje knjige o pivu.
Velika češka pivska knjiga ostavlja utisak kao da je pisana u jednom dahu i kao da ste uistinu putovali od pivovare do pivovare. Jeste li po pivovarama putovali zapravo, ili ipak samo fiktivno?
Raduje me da knjiga ostavlja utisak konzekventnog hodočašća po pivovarama. Ipak, bilo je to samo fiktivno putovanje. Predavanja su nastajala napreskokce tijekom nekoliko godina. Kasnije sam ih spojio u jedinstveno putovanje o dopunio crticama o tehnologiji proizvodnje piva, stručnim imenoslovljem i liječničkim stanovištem o pivu i alkoholu.
Negdje sam pročitao da Vaš način opisivanja događaja i likova iz prošlosti i sadašnjosti češkog pivarstva podsjeća na Jaru Cimrmana. moram priznati, da i sam imam takav dojam i često ne mogu razaznati što je istina, a što konstrukcija. Gdje je ona demarkacijska linija, koja dijeli historijske činjenice od mistifikacije?
Čar takve knjige je upravo u tome što je ona demarkacijska linija nesigurna. Ali, od Jare Cimrmana se razlikujem. Dok je kod češkog genija Jare sve mistifikacija, kod mene je to negdje pola - pola. Činjenice su kod mene naime sigurne, a njegova povezanost i tumačenje su možda ponekad mistifikacija. Ali, tko zna?
Posjetiti sve češke pivovare putujući isključivo vlakom smatram sjajnom zamisli. Očito je u tom slučaju iz pisca Zdeněka Suse progovorio dr Zdeněk Susa, liječnik ... ili možda evangelički propovjednik?
Ni liječnik, ni propovjednik. Jednostavno iskusni turist, koji je u životu prošao pješice cijelu Češku republiku i pripadajuću okolicu i uvijek putovao vlakom, jer auto nije ni imao. A za posjete pivovarama vlak je izvanredno podesan iz dva razloga: kao prvo, mreža željezničkih pruga kod nas je izvanredno gusta, a kao drugo alkohol i volan ne idu zajedno - kako mislite voziti se autom od pivovare do pivovare i pri tom degustirati pivo?
O Vama su napisali da ste liječnik, profesor na učiteljskom fakultetu, evangelički propovjednik, hodočasnik, izdavač, nakladnik, književnik i na kraju, ali ne manje važno, ljubitelj i poznavatelj piva. Ima li možda još štogod.
Što, to vam nije dosta?
Kako je knjiga prošla na tržištu, u kojoj je nakladi tiskana?
Knjigu sam izdao u nakladi od 2000 komada. Bio je to drzak potez, jer u Češkoj ako prodate više od 1500 primjeraka knjige, imate bestseler. A upravo se prodaju posljednji primjerci...
S obzirom na to da je knjiga objavljena 2008. godine i donosi podatke iz prethodne 2007. godine, mnoge informacije već ne vrijede, pošto je tržište piva vrlo dinamično. Osjećaju li češke pivopije potrebu za novim, dopunjenim i izmijenjenim izdanjem?
Ne znam što osjećaju češke pivopije. Ali, ja osobno osjećam, da je moja knjiga „povijesna slika" i pripremam njeno izmijenjeno i dopunjeno izdanje.
Kako se i iz Vaše knjige može vidjeti, posljednjih nekoliko godina u Češkoj se snažno razvijaju mini pivovare. Nastavlja li se taj trend i danas i kakav je odnos snaga u utakmici „europiva" i „tradicionalnog poštenog češkog piva?"
U Češkoj i dalje traje trend da veliki koncerni kupuju srednje velike pivovare i zatvaraju ih. Ali, pivska scena ne osiromašuje, pošto kao gljive poslije kiše posvuda niču male gostioničarske pivovare. Znalci i gurmani tako uvijek imaju što izabrati. Oni „obični" pivopije piju uvijek nekoliko vrsta piva iz velikih pivovara, koje imaju prevlast na tržištu piva. No, posljednjih godina se osjeća pad zanimanja za to pivo.
Uistinu odlično poznajete češku pivsku scenu, a koliko znate o stranom pivskom tržištu? Koje pivo (ili piva) preferirate, kada je riječ o domaćim proizvodima, a koja iz strane ponude?
Nemam jednu omiljenu marku, preferiram nepasterizirana i nefiltrirana piva a rado kušam nešto novo, kakav lokalni specijalitet. Kad sam kod kuće u Češkoj, odbijam piti strane marke piva, čeških piva imamo sasvim dovoljno. U inozemstvu se razumljivo zanimam za tamošnje lokalno pivo. Prilično dobro poznajem i pivsku scenu u Slovačkoj, donekle u Poljskoj, malo u Mađarskoj. Pio sam i niz austrijskih i njemačkih piva - tamo je pak toliko različitih vrsta, da bi za stjecanjem renomea znalca čovjeku trebao cjeloživotni trud i napor. Hrvatsku pivsku scenu nažalost ne poznajem. Ali, ono što sada nije ne znači i da neće biti.
Što sve radi Old Beer Club? Što je vaša zadaća, koliko članova imate?Jesu li u klubu samo liječnici?
OBC ima tri oca osnivača, koji su ujedno doživotni i nesmjenjivi predsjednici kluba. Sva trojica su liječnici. Inače, članovi kluba nisu samo liječnici. Moglo bi se reći, da klub čine liječnici i njihovi prijatelji, koje veže ljubav prema dobrom pivu. Broj članova držimo na takvoj razini da napune jedan autobus. Na dan zasjedanja autobus se parkira pred fakultetskom bolnicom, odveze članove kluba do neke od pivovara, gdje članovi kluba prouči proces proizvodnje, obave degustaciju piva i večeraju. Potom autobus vrati članove kluba ponovo pred fakultetsku bolnicu, i prepusti ih njihovoj sudbini. Pored ove aktivnosti, tu je još publikacijska i propagandistička aktivnost kluba. Klub je ostvario značajan ugled među pivarima, pa članovi - prvenstveno predsjednici - dobivaju pozive na razne konferencije, gdje drže predavanja, nastupaju na televiziji i promiču pivo kao plemenito piće, čija umjerena konzumacija pomaže zdravlju.
Što biste poručili ljubiteljima piva u Hrvatskoj?
Hrvatskim pivopijama želim da uvijek imaju što piti i da njihovo pivo bude ukusno i kvalitetno, te da se drže doze koju preporučuju liječnici. Opraštam se od njih starim pozdravom čeških pivara Daj Bože sreće! i klupskim geslom Uđi i ne pravi štetu!
