Dan polja pivarskog ječma
Nema piva bez (dobrog) slada, a njega opet bez pivarskog ječma. U toj je priči u nas stožerno mjesto u Novoj Gradiški, domicilu jedine hrvatske tvornice slada, a ona jednom godišnje za 260 svojih kooperanata priređuje manifestaciju Dan polja pivarskog ječma. Ovogodišnja je održana danas.
Osim proizvođača pivarskog ječma s kojima sklapa kooperantske ugovore, sladara, odnosno Poljoprivredno prehrambeni kompleks za poljoprivrednu proizvodnju, u sklopu kojeg posluje, ugostio je i predstavnike hrvatskih pivovara, koje su svima na kušanje ponudile svoja piva, dakle finalni proizvod nastao od onoga što oni uzgajaju na svojim njivama. Daruvarska, buzetska, osječka, koprivnička, karlovačka i zagrebačka, dakle sve hrvatske industrijske pivovare točile su svoja piva - istim redom - svijetlo i crveno nepasterizirano, Slavonsko, Pan, Karlovačko i Ožujsko, no zvijezda manifestacije bilo je pivo iz susjednih Sičica, iz obiteljske mini pivovare Bošnjak, koje je prvo planulo, a koje su svi sudionici ponijeli i kući, jer je u paketu materijala i suvenira bila i boca Bošnjaka.
Šetnja od točionika do točionika uz upoznavanje i neformalne razgovore ispunila je vrijeme do početka službenog dijela, u kojem su najprije sudionike pozdravili direktor PPK Danko Vincetić i direktor tvrtke Slavonija slad Vlado Bićanić, te glavni menadžer Frédéric Moulin, kao predstavnik vlasnika, francuske kooperative Axereal grupa. On je simpatije svekolikog puka zadobio isprikom što je priprema skupa tekla konfuzno u dramatičnim uvjetima, jer su tih dana sve uči bile uprte u istok Slavonije, gdje još traje borba s vodenom stihijom. Najavio je da će tvrtka novčano pomoći postradala područja.
Što se tiče predavanja, sva su bila kratka, sadržajna i s puno dobrih informacija za proizvođače ječma. Antun Krmpotić i Julija Strinavić su predstavili rezultate uzgoja pivarskog ječma u posljednjih deset godina, Mira Špehar govorila je o kodeksu za otkup žitarica i uljarica, Dragutin Likoder o klimatskim uvjetima u ovogodišnjoj sezoni, a Alojz Lalić o obilježjima proizvodnje ječma u Hrvatskoj. Ono što je za ljubitelje piva najvažnija poruka svih predavanja jeste da će ječma biti u dovoljnoj količini i dobroj kvaliteti. Poželjni prosjek proizvodnje od pet tona po hektaru u posljednjem je desetljeću gotovo dosegnut dva puta, no dva puta je prosjek bio i oko jedne, odnosno nepune dvije tone, i to 2003. i 2010. godine, kada je proizvođače upropastila prvo suša, pa kiša. Ipak, ima kooperanata koji premašuju željene iznose, i njima su pripale ovogodišnje nagrade Zlatni klas.
Gyula Kerekeš s urodom od 7,5 tona po hektaru ozimog pivarskog ječma sorte Barun, dok je u kategoriji jarog ječma najbolji rezultat od sedam tona po hektaru ostvario Kruno Kolarević sa sortom Quench. Za dugogodišnju suradnju u proizvodnji pivarskog ječma nagrađena je firma Hana - Vuka.
Sastavni dio programa bio je i obilazak pokusnih polja zasijanih s dvadeset i pet sorti ozimog, te šesnaest sorti jarog pivarskog ječma. Ni ovoga puta nije izostala tema koja nije vezana uz proizvodnju ječma, nego piva. Na prijedlog gradiškog pivara Marija Bošnjaka, priliku da se predstavi dobio je naš portal, te sam rekao koju riječ o tome zašto pisati o pivu i zašto čitati Pivnicu.net, koja pisanom riječju promiče kulturu piva.
Organizator je odradio sjajan posao, jer je sve funkcioniralo besprijekorno, uz koordinaciju Julije Strinavić, a lavovski doprinos dali su kuhari, koji su mnogobrojne sudionike ponudili neodoljivim lokalnim specijalitetima - fiš paprikašem, šaranom na rašljama, čobancem, te prasetinom i janjetinom s ražnja.
E, da, nisu se štedjeli ni tamburaši, članovi sastava Satir.
