Bio je zadnji petak u lipnju godine 1950. kad su se na jednoj novooličenoj terasi u Lommi, ribarskom gradiću nadomak Malmöa, sakupili obitelji Svensson, Larsson i Nilsson, da obilježe Midsommar. To je onaj blagdan koji slavi rođenje profeta Ivana Krstitelja.
Nakon tradicionalnog plesa oko stuba i neizbježne pjesmice ”tri žabice” posjedaše oko trpeze. A na trpezi sve ono što ide. Mladi krumpir, sil u raznim umacima, jagode sa šlagom.
I prigodno se zalijevalo s crvenim i bijelim, a bogami i pivom. Pošto se u to doba onaj Celzijus zna popeti gotovo do vrha onog, ranije pomenutog stuba, najbolje je leglo pivo. A i taj Celsius je bio Šveđanin, Anders se zvao i ne znam je li bio u rodu s Niveskom.
Te se godine pilo srednjejako pivo od jedva preko četiri posto alkohola, pakovano u plastične boce. Društvo nam se, nakon neke runde, opustilo, pa je poneka prazna boca, bačena preko glave, završila i u Öresundu. To je ona velika voda što Šveđani zovu jezero, a kod nas bi prošla i pod more. Te noći je mjesec poprilično osvijetlio bocama put prema Kopenhagenu. Kanalom koji spaja, ili što bi mi rekli, razdvaja, dvije bratske zemlje. Pa još koja runda, pa ”tri žabice” i društvo je pozaspalo za stolom.
Iduće, 1951. godine, ponovo su se Svenssoni, Nilssoni i Larssoni našli, na istoj terasi.
I tako godinu za godinom, živjeli su lijepo, u slozi i blagostanju i družili se uz Modsommar, do kraja svojih života.
Jedina koja je preživjela bila je jedna plastična pivska boca iz te pedesete. Ona je ovih dana nađena negdje uz dansku obalu, živa i zdrava i u tako dobrom stanju da se mogla očitatai i utisnuta etiketa.
I dok su pivari likovali, ekolozi su izludjeli. Pa što smo vam svih ovih godina pričali – podigli su glas – da se plastika ne razlaže i da ćemo otrovati i sebe i prirodu!
Frka oko toga je došla i do parlamenta.
Danas su, međutim, druga vremena. Danas ekološki osvješteni (kod nas poznati i kao umirovljenici), sakupljaju plastiku, sortiraju je ili mijenjaju za neotvorenu. PET ambalaža je nekim skupinama glavni izvor prihoda, a neke mudre firme na njima zarađuju bogatstvo.
Da se mene pita u cijelom bi se svijetu trebala provesti akcija za nasilno oduzimanje i reciklažu sve plastične ambalaže.
Pod, recimo, motom: Daj PET!