U nedjelju smo, nakon dužeg vremena, iskoristili jutarnju bonacu i zaplovili prema Malom Brijunu. Negdje na sredini kanala zabacili smo na kozice i dagnje ne bili probudili neku oradu ili, što je rijetko za ovo doba, zubonju.
Uz put smo bacili i panulu, ali od ribljeg ručka nije bilo ništa.
Predvečer ću opet okušati sreću i bar nahraniti ribe ostatkom ješki.
Tamo su ti, kaže mi žena, u onoj kutiji od jogurta u frižideru.
Ponio sam dva štapa. Jedan za dubinsko i jedan s plovkom da se ne dosađujem dok čekam. A i mogla bi se pokoja očada zaletjeti. Ima ih ovdje kao dlan pa mi ne bi bilo mrsko s par takvih zaslaniti se prije čaše vina.
Ima, reče mi prijatelj ribolovac, i strijelki, poznatih i kao jadranske barakude. Proširile se cijelim Jadranom, prave štetu i treba ih potamaniti, kaže.
Na plovak sam stavio kruh i bacio ga svega nekoliko metara od kamena. A kad sam otvorio onu kutiju slatko se nasmijah. U njoj nisu bili morski plodovi već najobičnija marmelada od šipka. Ja uzeo prvu, nisam ni gledao što na njoj piše.
Ma dobro, pomislih, neće biti prvi put da ostanem suhog štapa.
I onda se sjetih. Pa u petak smo bili na izletu okolicom i otišli vidjeti Svetu Fošku, poznatu baziliku koja stilom gradnje pripada romaničkoj arhitekturi. Iako se ne zna točno kada je građena, danas predstavlja važan kulturno-povijesni spomenik. Nalazai se pored naselja Batvači, ili što bi Talijani rekli Valmadorsa. Osim što je spomenik kulture Sveta Foška je poznata i po svojim čudima. Tisuće ljudi, priča se, je svjedočilo o najčudnijim događanjima nakon što su posjetili ovo mjesto.
Oni koji u čuda ne vjeruje mogu ovo što slijedi nazivati i ribičkom pričom.
Gledam u onu kutiju od marmelade i sine mi. Ako su one strijelke ribe iz nekih stranih mora i ako su takvi predatori kakvima ih opisuju možda će.... Tko zna!?
Izvadim iz torbe šnitu onoga kruha što je bio namjenjem očadama i namažem prilično debeo sloj marmelade na njega.
Sklopim pribor, osvrnem se lijevo-desno . Svi se već pokupili sa svojim ležaljkama i slamnatim šeširima.
Smažem u tern onaj kruh i požurim otvoriti Staročeško.
Kad sam kopao po frižideru tražeći kozice vidio sam da ima još jedno.
A kad tamo – dva.
Čuda se ipak događaju.
