Koliko jučer svako je ljetovanje bilo povod za žučnu svakidašnju jadikovku o jadranskoj obali kao mjestu na kojem nema dobrog piva. A vidi danas: Buje, Poreč, Rovinj, Svetvinčenat, Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Kaštel Gomilica, Split, Dugi Rat, Dubrovnik, Ćilipi – sve su to mjesta s craft pivovarama, neka i s po nekoliko njih.
To, međutim, nije sve. Malih nezavisnih pivovara ima i na otocima. Anna Tuszynska Vuna sa svojom hvarskom pivovarom Vunetovo beer pionirka je otočkog crafta, a još su tu i pivovara Pinjac u Žrnovu na Korčuli i pivovara Rab u Loparu na Rabu. Kad bismo računali i client breweries, obično ugostiteljske lokale s vlastitim pivskim brandom, koji za njih kuha neka od hrvatskih mini pivovara, onda bismo otočkim pivovarama morali dodati onu krčku – PZ Gospoja u Vrbniku, i lošinjsku – Kefi pub. Možda i još poneku za koju još ne znam, ali – složit ćete se – ovo je više nego dovoljno da s popriličnim zadovoljstvom konstatiramo da turisti na Jadranu imaju lijepu mogućnost upoznati hrvatski craft i uživati u dobrom lokalnom zanatskom pivu.
Ovu priču počinjem s posljednje spomenutim imenom – pivnicom Kefi u Malom Lošinju, usred gradskog centra, na trgu Žrtava fašizma, na dohvat onog spomenika otočkom ribaru na lošinjskoj rivi, jer ovogodišnja jadranska destinacija bila mi je najveći hrvatski otok Cres, i njegov brat Lošinj također. „moja topla preporuka je naša odlična IPA, a imamo još i lager i finu osvježavajuću season pivu,“ izrecitirao je blagoglagoljivi konobar kad sam otkrio da me zanima njihov kućni craft. Tako je zdušno preporučivao to pivo da sam već tada počeo uživati, ali kako sam još morao voziti znao sam da ne mogu kušati sve. pa sam na početku ipak uzeo lager, a nakon toga IPU, naravno, mala točena. Bio je potpuno u pravu, stvarno lijepa piva koja su, popijena svježa i propisno ohlađena i još s pogledom na more, ljeto učinila sjajnim. Doznao sam i da je Kefi njihov istoimeni brand, koji se kuha u gostioničarskoj pivovari Indeficienter King´s brewery u Rijeci. Riječ je o kafiću i baru s nekoliko franšiznih podružnica u Rijecfi i na Krku, a za lošinjski Kefi kuhaju poseban brand. Kefi nudi i pivo za ponijeti – lager, IPU i Stout u litrenim bocama po stvarno prijateljskoj cijeni od 45 kuna, ali sam za to bio uskraćen, jer nije radio točionik za punjenje boca, pa sam se morao zadovoljiti malim nula tri bočicama english IPE Siluro i Whitehead, pivo s likerom artičoke, no s cijenom od 28 kuna za bočicu bila je to kudikamo nepovoljnija kupnja. Na sreću, oba su se piva iskupila iznimnom kvalitetom.
Mali Lošinj ima još nekoliko lokala s lijepom ponudom piva iz hrvatskih craft pivovara – cafe bar Triton, na primjer, nudi NEIPU Grif, LeLu iz daruvarskog Petog elementa, Medvedgradovu Crnu kraljicu i Zlatnog medvjeda, te Flaminga i Merkata iz bjelovarskog Zeppelina, dok Bella vista bar na točioniku ima solidna piva Krombacher, Benediktiner i Estrella po cijeni od samo 20 kuna za pola litre.
Za Mali Lošinj, koji je najmnogoljudniji grad na svim hrvatskim otocima i očekivano je da ima dobru ponudu svega, pa i lokalnog zanatskog piva, a utoliko je veće iznenađenje bio Ridimutak Beach Bar, plaža između Nerezina i Osora, na kojoj se nudi lijep izbor hrvatskog morskog crafta – Barba. Bura, Brlog – vidi, vidi, pa sve je na B, te Prvo viško pivo, sve doduše flaširano i po 35 kuna za bocu, ali to nije ništa na što bi se čovjek trebao žaliti. Opet ljubazna konobarica živo zainteresirana za priču u zanatskom pivu i opet iznimno lijep doživljaj.
No, pravo ugodno iznenađenje je Cres, jer Cres jeste doduše najveći jadranski otok, ali je iznimno rijetko nastanjen i ima samo tri tisuće stanovnika od kojih devedeset posto živi u istoimenom glavnom gradu. A tamo vas u Coctail baru na samoj rivi na terasi s koje puca pogled na cresku luku čeka lijep izbor piva pivovara Madvedgrad i Zeppelin. Kad sam simpatičnoj konobarici rekao da ne mora objašnjavati kakvo je koje pivo, nego samo neka donese Merkata, rekla je „O, vi se u to razumijete,“ i pokazala živo zanimanje za hrvatsku craft scenu, a i za zanatsko pivo općenito, a kad sam joj objasnio što radim i kako pišem o pivu, oduševljeno je izjavila da „živim njezin san“. Pljuštala su pitanja, a meni je bilo baš drago, jer je djevojka bila silno simpatična, pitala me je i o bosanskim pivima, što je jasno ukazivalo da je be-ha gastarbajterka, pa kada sam koji dan kasnije, dogovorio susret s pivskim drugom i prijateljem svih hrvatskih homebrewera Bobom Peboxom iz slovačkih Košica, nije bilo dvojbe gdje ćemo popiti to zajedničko pivo. Nažalost, tada nije bilo Ane, kako se zvala ta konobarica, pa mi je propao plan da joj pokažem čovjeka koji kuha pivo, što ju je posebno zanimalo.
Bobo je sa svoja dva sina ljetovao u Malom Lošinju, a u kratkom razgovoru uz Baltazara i Flaminga sipao je iz rukava jadranske destinacije koje je apsolvirao u dugom nizu godina koliko pohodi hrvatski jug. Njih je čekao još posjet Sloveniji i otkrivanje novih pjenušavih zadovoljstava, a i predamnom je tek stajalo ono najbolje što nudi otok Cres. Za divno čudo, to se ne nalazi u glavnom gradu, nego u Martinščici, selu, koje je sa svojih 180 stanovnika drugo najnaseljenije mjesto na otoku. Ja sam, naime, sa svojom životnom suputnicom. ljetovao u apartmanskom naselju Zaglav, a dva kilometra udaljena Martinščica bila je često odredište šetnji i vožnji, jer tamo je turistički ured, tamo je luka, tamo je ribarnica (s – nota bene – odličnom ponudom svježe ribe za prihvatljivu cijenu), tamo su kafići sa živom glazbom, a među njima Neptun, s ponudom od preko 30 craft piva, od kojih je šest točenih – četiri hrvatska (Fulir lager, Primarius Bijelo, te APA i C4 iz Nove runde) i 27 White IPA slovenske pivovare Ressel i BrewDogov Pony Club. Flaširana ne vrijedi nabrajati, ali spomenimo još Primariusa, pa Buru, Zmajsku, Lepe Dečke, San Servolo, Pivionicu, Pulfer, Brlog, Varionicu i Prvo viško, za koju je odlični konobar Alen rekao da su to zadnji trzaji zaliha, jer su „vlasnici pivovare, ujedno producenti TV serije Novine morali zapostaviti kuhanje piva, kad je Netflix kupio seriju“. Tu sam recidivirao. Uvijek na točenom, tako da su se neka imena ponavljala, a Alen je brzo uhvatio ritam. I na kraju, opet o cijenama. Ako pola litre Karlovačkog stoji 24 kune, onda je 26 do 30 kuna za istu količinu odličnog crafta stvarno prijateljska cijena.
A ni dućani nisu zakazali – uz domaću industrijsku klasiku, tu je dosta češke klasike (Kozel, Krušovice, Pilsner Urquell), naravno i one slovenske, jer Cres i Lošinj vrve Slovencima, a posvuda je prisutan i salcburški Stiegl, no veće trgovine u pravilu imaju i craft kutak s lijepim izborom specijala. Sve u svemu – Cres i Lošinj položili su ispit.
