U knjizi Radivoja Lazića Jela s pivom u izdanju Valjevske štamparije i Valjevske pivare nalazi se recept Čiča Ilijin karaš, uz ovakvu natuknicu: Nezaboravni glumac Ilija Stanojević, poznatiji kao Čiča-Ilija, ostavio je kao spomen riblji specijalitet, po njemu imenovan, koji se gotovi na slijedeći način.
Očišćene karaše, najbolje od 200-250 grama, marinirane u pivu pola sata, uvaljane u projino brašno, pržite na maslinovom ulju. Svaku stranu ribe pržite nekoliko minuta da porumeni. Ribu okrećite lopaticom, da se ne ošteti. Kada su karaši isprženi, posolite ih i pospite sitnim bijelim biberom, stavite na porculanski tanjur čije je dno pokriveno tankim kriškama kruha. (Korištenjem roštilja za pripremu, ribu treba premazivati mješavinom piva i ulja posle mariniranja u pivu koje traje od pola do jednog sata.)
Za mladih dana u kafani „Kod Efike" u petrovaradinskom Majuru, Čiča-Ilija je u slast jeo po „punu veš korpu" ovako prženih karaša i ispijao „pedesetak" štucni piva...
Izvor: Radivoj Lazić: Jela s pivom, Valjevska štamparija i Valjevska pivara, 1996.
Ilija Stanojević (1859.-1930), poznat kao Čiča Ilija jedan je od najstarijih srpskih glumaca i prvi srpski režiser, snimio je prvi srpski film Karađorđe iz 1911. godine, u kojem je sam i glumio. Veseljak i zabavljač, bio je omiljen u krugovima beogradske boeme, naročito u Skadarlijskim kafanama, poput Tri šešira, pred kojom je snimljen donji portret. Naslovnu karikaturu Čiča Ilije nacrtao je B. Petrović.
Karaš (karas) je slatkovodna riba iz porodice šarana. Zovu ga i zlatni karas, a ponegdje se uzgaja i kao zlatna ribica. Živi uglavnom u mirnim, jako zatravljenim ravničarskim vodama s muljevitim dnom, dok je relativno rijedak u rijekama. Njegova izuzetna izdržljivost omogućava mu da živi i u onim vodama u kojima druge ribe ne mogu. U zavisnosti od uvjeta života, karas ima veliku varijabilnost građe. Prosječno naraste 15-30 cm, a dostiže i do 50 cm i težinu od 2,7 kg.
