Nedavno smo imali zadovoljstvo posjetiti zanimljivog čovjeka u našem regionu. Četrdeset četverogodišnji pivar u pivovari Chodovar Jiří Plevka dao nam je intervju uoči svoga predavanja o chodskom pivu u restauraciji U Svatého Jána u Trhanovu.
Redovito držite predavanja o chodskom pivu?
Redovito? Pa, ne bi se moglo baš rako reći, jer nemam toliko vremena. Ovo je bila ideja gospodina Novotnýja, ponudio mi je da govorim o chodskom pivu, i ja sam prihvatio.
Kad se kaže pivo - što to za vas znači?
Pivo je naša obiteljska krv. Kuhamo je već sto godina. I to s ljubavlju. Da ne volimo pivo, radili bismo nešto drugo.
Prija vam pivo, ili dajete prednost nekom drugom piću?
Prija mi. Kaže se da pivara, koji ne napuše kod prometne policije, treba otpustiti, jer ne zna što proizvodi.
Pada mi na pamet: sjedate li za volan nakon posla?
U tom slučaju nikad ne vozim. Kad vozim, tražim alternativu.
Na primjer?
Uzmem mineralnu vodu ili bezalkoholno pivo. Uostalom, i sami ga proizvodimo.
Pretpostavljam da te lokalpatriot. Prija li vam i pivo drugih proizvođača?
Rado kušam nove tipove piva, gdje god da se nađem. Nastojim kušati i tražiti ono najbolje... Naravno, najviše mi prija to naše.
Gdje ste se školovali za pivara?
Završio sam obrtničku pivarsku školu u Pragu.
U svojoj branši ste stručnjak. Što kažete na sudbinu pivovare u Domažlicama.
Žao mi je svake pivovare, šteta je da pivovara, naročito s tako dugom tradicijom, tako završi. Domažlice su platile danak nesretno izgrađenom gigantu u Plznju. jednako kao na primjer Temelín, i Prazdroj se bori za iskorištavanje svojih kapaciteta. Zato su u određeno vrijeme zatvorene pivovare u nizu gradova, na primjer u Karlovim Varima, u Domažlicama, pa uostalom i naša pivovara Chodovar.
Onda je na scenu stupila vaša obitelj, koja nije dopustila da Chodovar propadne...
Na sreću je tata radio u Chodovaru kao pivar od 1962. godine, a kasnije je postao direktor. Tako da se podrazumijevalo da neće dopustiti da pivovara propadne. U našoj obitelji imamo pivare već tri generacije. To nije samo zanat, to je poziv. Želimo da iza nas nešto ostane.
Je li bilo teško početi kuhati pivo privatno?
Jednostavno nije bilo. Već od 1962. do 1989. tata je morao uložiti ogromne napore ako želi održati pivovaru u funkciji. A kad je odlučeno da se pivovara zatvori, nije se pomirio s tim.
Kako vas je nagovarao da pivovaru preuzmete kao obitelj?
Tata je uglavnom htio održati pivovaru i pivarski zanat, ne samo za obitelj, nego i za svoje dugogodišnje kolege, za prijatelje. Zatvaranje pivovare za njih je značilo gubitak radnog mjesta. Zato je došao na suludu ideju da privatizira pivovaru Chodovar, što je u ono vrijeme značilo isto što i borba za život.
Jeli vam ikada došlo da dignete ruke od svega?
Ne niječem da čovjek u afektu pomisli na svašta, ali zapravo ne. Danas smo recimo posebni i zbog toga što smo jedina obitelj koja u Češkoj vodi pivovaru, a ima stručno obrazovanje. Ja i brat smo obojica pivari, a rodili smo se u pivovari.
Sigurno ste gledali film Postřižiny (Košeno - striženo). Što kažete na to, svidio vam se?
To što sam vidio u Postřižinama, podsjetilo me na moje djetinjstvo. Čitav niz događaja podsjeća me na život u našoj pivovari, uključujući i ono penjanje na dimnjak. Kad bih mogao odlučivati, film Postřižiny bio bi obavezan za svakog pivara.
Susrećete li kolege iz škole? Razmjenjujete li iskustva?
Danas se malo srećemo, nema vremena. Naravno da smo u početku poduzetničkog posla razmjenjivali iskustva. Danas se u pivarstvu dosuše koristi klasični postupak, ali je dopunjen modernom tehnologijom. Sve pivovare, bez razlike, imaju novu opremu.
Ima li razlike u proizvodnji u odnosu na prošlost?
Razlika je u tome što se tradicionalna proizvodnja piva, a također i vina, temelji na polaganoj fermentaciji na niskim temperaturama. Otežavajuća okolnost je to što se na taj način mogu proizvesti samo male količine. Baš to je ono što danas razlikuje male i velike pivovare. Uvijek je nešto za nešto.
Koji proizvodni postupak preferirate vi?
Sori proizvodni postupak, toga se držimo. Proizvodimo chodsko pivo, koje ima jasno definirane sirovine. Cijenimo to što je chodsko pivo omiljeno na Chodskoj pokrajini i što je odnos prema njemu prijateljski.
Govorite o chodskom pivu. Možemo li govoriti o njemu kao o posebnom piću?
Može se to tako reći. Još prije našeg ulaska u Europsku uniju registrirali smo naše pivo, što su radile i druge marke. Onda je došla promjena iz Bruxellesa, pa smo morali pivo preregistrirati, što je trajalo sve do ove godine.
I sada je chodsko pivo registrirano?
Naša marka je upisana u europski registar. Žalosno je da češko pivo kao takvo u tenutku naše registracije još nije bilo upisano.
Sjećate li ste o kojoj ste profesiji sanjali kao učenik?
U vrijeme pohađanja osnovne škole zanimala me je povijest, pa sam onda razmišljao o drugoj struci, o arheologiji. Što sam više odrastao, to me je više privlačila pivovara, njezina povijest.
U uvodu ste spomenuli da pivar, koji ne napuše, nije pravi zanatlija. Da li takav pivar teško pronalazi ženu?
Takvo pitanje mi nikad nitko nije postavio. Ali, ja nikad nisam imao problema, pa ni sa roditeljima supruge. Doduše, punica je mojoj supruzi rekla: Curo nesretna, gdje su ti bile oči? Ali u prvi posjet obitelji donio sam izvozno pakovanje Prazdroja. Punac je to cijenio, pa je umirivao punicu riječima: Mama, pa nije tako loše imati pivara u obitelji. A i kad gledam svoje kolege, također mogu reći da pivaru nije teško pronaći suprugu.
Vaša pivovara ima karakterističan znak raspoznavanja, bijelog psa u vašem zaštitnom znaku. Naime, mnogi vašu pivovaru pamte baš po njemu. Je li to vaš pas, ili je u povijesti nekako povezan s pivovarom Chodovar?
Taj pas je moj, pas je također i u znaku pivarskog ceha. Vjeruje se da je bijeli pas Albi pronašao izvor vode, koji i danas koristimo za kuhanje piva. Kažu da je on i sad tamo i da čuva izvor. A kakav bi to pas mogao biti, ako ne labrador?
Što je kod chodskog piva posebno vrijedno pažnje?
To što je tradicionalno pivo koje proizvodimo uspješno na međunarodnim ocjenjivanjima, kao na primjer 2005. i 2007. godine kad smo dobili Europsku pivsku zvijezdu. Naime, svake godine Visoka pivarska škola u Münchenu kuša i ocjenjuje 450 uzoraka piva iz Europe i SAD-a. Za nas i za chodsko pivo te su nagrade veliki uspjeh.
Možete li našim čitateljima reći svoj životni kredo?
Želimo očuvati ono dobro što je proslavilo Češku. Želimo za buduće naraštaje sačuvati klasični češki lager i to bi nam moglo poći za rukom, jer - premda smo mala pivovara - imamo tu u okolici čak 600 klijenata, od Aša do Klatova.
Izvor: Domažlický deník
