Velika češka pivska knjiga

Chodová Planá

Zdeněk Susa   |   14.07.2020.     533

Chodová Planá

Od pivovara i od pivovarskoga muzeja vidi se kolodvor. I umoran čovjek može do njega dopješačiti, a onda može otpočinuti za duže vožnje vlakom. Oduševljeni ljubitelji malih pivovara nipošto neće propustiti posjet Dobřanyma. Pritom ne mislim na slavno psihijatrijsko lječilište, koje je ušlo i u pučko mudroslovlje; naime, fraza „doći u Dobřane u Plzenju znači isto kao u Pragu „doći u Bohnice ili Kateřinke“ (u nas – „doći u Vrapče“, nap. prev.). Pivopijama je u Dobřanyma važnija pivovara – restauracija Modrá hvězda (Plava zvijezda), gdje se kuha ni manje ni više nego šest specijalnih vrsta piva, od nefiltrirane desetke, do specijala Dobřanský anděl (Dobřanski anđeo) od dvadeset tri stupnja.11

Iz Dobřana se vlakom može nastaviti preko Klatova do Železné Rude. Tamo od 2007. godine radi minipivovara gospodina Františeka Strnada, koja kuha pivo za železnorudske hotele Belvedere i Grádl.

Iz Železne Rude vraćamo se do Klatova, gdje presjedamo za Kout na Šumavi. Ovdašnje slavne, ali zatvorene i oronule pivovare latio se poduzetnik Jan Skala i 2006. godine tu se ponovno počelo kuhati pivo. Bio je to uspješan start – početkom 2007. pivo se već razvozi u trideset restauraciju na području oko Domažlica, Klatova te u Cheb i u pet gostionica u Plzenju! Ovdje možete kušati tri vrste piva. Produkcija će brzo prijeći pet tisuća hektolitara, pa će posjet Koutu postati obvezan.

Iz Kouta se vratimo u Plzenj preko Domažlica. Dakako, i u gradu Domažlicama bila je nekad pivovara; dičila se 1341. kao godinom osnutka. Nakon 1989. godine pripala je tvrtki Plzeňský Prazdroj, koja je 1996. godine odlučila pivovaru zatvoriti. Takvih zatvorenih pivovara u zemlji je velik broj i u ovoj ih knjizi i ne spominjemo. Domažlice ipak vrijedi spomenuti. Mještani Domažlica nisu se, naime, pomirili sa zatvaranjem svoje pivovare i nisu na to zaboravili kada se odlučivalo što će biti s praznim pivovarskim arealom, koji su otkupili od Prazdroja. Na mjestu je pivovare, doduše  moderni stambeni blok, ali niknuo je tamo i hotel s minipivovarom! Otvorenje se priprema za 2007. godinu. Ako se to stvarno dogodi, bit će to dobar razlog da se putovanje prekine u Domažlicama i do Plzenja nastavi sljedeći dan.

Ako se ne odlučimo na obilazak malih pivovara oko Klatova i Domažlica, poći ćemo iz Plzenja ravno u Chodovu Planu; putničkih je vlakova tijekom dana nekoliko, a putovanje traje sat i pol.

Vlak vozi brzo elektrificiranom prugom, a putnik se može neometano prepustiti svojim mislima. Prije stotinu godina vlak se vukao, a putnika je u meditaciji stalno prekidao pogled na pivovare i tjerao ga na prekidanje putovanja. Godine 1900. – nakon gotovo stotinu godina industrijske revolucije – još uvijek su pivovare dobar pokazatelj povijesne važnosti pojedinih mjesta. Bile su u svakom gradu i kod svakog dvorca ili utvrde. U nizu mjesta bile su po dvije pivovare – vlastelinska i općinska.

Najbliže Plzenju dvije su pivovare postojale u lobkovickim Křimicama, sljedeće su stajale nedaleko od pruge u Malesicama i u Touškovu. Zatim je bila pivovara u Úlicama, a sljedeća, naravno, u gradu Stříbru, zatvorena 1952. godine. Nakon više od pola stoljeća stanke tu se u listopadu 2007. godine ponovno počelo kuhati pivo! Lokalni poduzetnik David Ryba, poznat po svojoj vinoteci i vinarni  „U Rybiček“ (Kod Ribica) u Plzenjskoj ulici, opremio je svoju obiteljsku pivovaru u kojoj kuha pet vrsta piva. Stoga svakako vrijedi prekinuti put u Stříbru! Ovdje možete dobiti i informacije o „pivskoj cesti“ po malim zapadnočeškim pivovarama – o projektu čiji je idejni tvorac također gospodin Ryba.

Nakon Stříbra odlazimo u romantičnu pošumljenu dolinu rijeke Mže. Nekad je bila divlja i pusta, ali nad njom je stajala pivovara u Ošelínu; danas je dolina civilizirana poplavom vikendica, ali pivovare tamo nema.

Nedaleko odatle na sjever bila je nekada utvrda Třebel. Godine 1647. vodila se u blizini bitka između Šveđana, koji su je zauzeli, i carskih snaga, koje su je htjeli vratiti natrag. U bitci je zdanje znatno oštećeno pa je sljedeće godine car naredio da se sravni sa zemljom, pa tako više nije mogao postati neprijateljskom uporišnom točkom. Kaštel su rušili desetci podanika iz okolnih vlastelinstava – trojica su pritom poginula, kad je na njih pao zid. Tako ta utvrda od kraja Tridesetogodišnjeg rata više ne postoji. Ipak je još 1900. godine u selu podno utvrde postojala pivovara, kao svjedočanstvo o tome, što ima nadvremensku vrijednost.

Vlak izlazi iz doline, krajolik se otvara, a nakon Broda nad Tichom s osamljenom crkvom i kulom dolazimo do Plane. Tu su nekad bile dvije pivovare – grofovska i građanska. Danas ne rade; zato ne preporučujem da silazite u Plani; valja izdržati još jednu stanicu do Chodove Plane.

Chodová Planá bila je nekad utvrđena postaja Choda, koji su čuvali zemaljsku granicu. Imali su i mali kaštel. Kad je Jan Luksemburški češkoj kruni pripojio chebsku oblast, čuvanje granice kod Chodove Plane izgubilo je smisao i kaštel je propao. Ostali su samo podrumi iskopani u granitnoj stijeni – idealni za uređenje pivovare.

Sami podrumi, međutim, nisu dovoljni za kuhanje piva, prijeko potreban je također izdašan izvor vode. Prema staroj legendi, izvor pod stijenom pronašao je neki pas – zvao se Albi. Pseće rase u srednjem se vijeku nisu bilježile, pa ne znamo je li Albi bio veliki ili mali pas, znamo tek da je bio bijel – to nam, naime, otkriva njegovo ime. Bijeli pas Albi doveo je ljude do zdenca, a ti su ljudi počeli u Chodovoj Plani kuhati pivo.

Albiju su lokalni pivari bili toliko zahvalni da su ga proglasili dobrim duhom pivovarskih podruma i naslikali njegov lik u grbu svoga ceha. Stoljećima se također navodno održao običaj da, kad pivari završe posao u podrumu, najmlađi od njih ima u Albijevu posudu uliti žejdlík (stara češka mjera za pivo) piva. Češki se žejdlík se od mjesta do mjesta i od vremena do vremena razlikovao, sadržavao je 0,3 - 0,4 litre; bilo je to dakle nešto između malog i srednje velikog piva – za psa dovoljna mjera. Legenda ne otkriva tko je uistinu praznio Albijevu posudu, sigurno je pak da je, kad bi u podrum došla nova smjena, posuda bila prazna.

Pripovijest o Albiju pripada bajkovitoj predaji staraca, a pisana povijest pivovare počinje bilješkom iz godine 1573., kada su u Chodovoj Plani vladali Šlikovi. Pivovara se lijepo razvijala sve do 1861. godine; tada je uništena u požaru. Vlasnik vlastelinstva grof Berchem-Heimhausen toliko je međutim polagao na pivovaru da ju je već sljedeće godine dao iznova izgraditi. A toj se pivovari možemo diviti sve do današnjeg dana.

Do kraja posljednjeg rata u Chodovoj je Plani prevladavao njemački jezik, a općina se zvala Kuttenplan – što je samo po sebi dokaz da je izvorno ime bilo češko, da su tu prije Nijemaca živjeli Česi. Ime Kuttenplan pojavljivalo se, međutim ,i u prijeratnom nazivu piva. Nakon rata zajedno s Nijemcima a njihovim imenima otišla je i dobra chodovoplanska tradicija; na kraju su češki pivari zaboravili na Albija. U zaštitni znak pivovare mjesto legendarnoga psa zauzeo je češki kraljevski lav iz grba općine.

Priča se da je godine 2000., kada su novi vlasnici uređivali podrume ispod pivovare da bi u njima opremili restauraciju i muzej, našli srednjovjekovnu Albijevu posudu – ulubljenu, prljavu i, naravno, praznu... Postidjeli su se i vratili dobrom starom provjerenom redu. Od toga vremena Albi je ponovno u logu pivovare, na podmetačima i na etiketama. Dobri je duh time očito umiren – čak se pokatkad i ukazuje gostima! Bijeli pas vlasnika – ne znam koje po redu utjelovljenje Albija – kadšto ponosno prošeta pivovarom.

Pivovara je obiteljska: generalni direktor zove se Plevka, direktor prodaje se zove Plevka i tehnolog se zove Plevka – i to su tri različite Plevke. Kuhaju bogat asortiman piva: 12

Klasik svijetlo lako pivo

Chodovar Desetka svijetla

Chodovar Zlatna jedanaestica

Chodovar President Premium – svijetli lager

i još k tomu specijali:

Zámecký ležák (Dvorski lager) specijal svijetli

Černá zámecká desítka (Crna dvorska desetka)

Skalní ležák (Stjenjački lager) polutamni, s dodatkom kvasca u patentnim bocama

Pivovara ima, kao što to i priliči pravoj tradicionalnoj pivovari, vlastitu sladaru (oko tisuću tona godišnje). Puni se ovdje i prirodna mineralna voda (IL-SANO) – to međutim nije za nas.

Usluge Chodovara vrlo su kompleksne. Ispod pivovare je restauracija „Ve skále“  (U stijeni) s muzejom. Gosti umorni od degustacije tolikih vrsta piva mogu se odmoriti u hotelu „U sládka“ (Kod pivara) izravno u pivovari. I mi ćemo tako.

Novost u kompleksnim uslugama Chodovara jesu istinske pivske toplice. U pivovari su se posavjetovali sa stručnjacima balneolozima iz nedalekog topličkog trokuta (Karlovy Vary, Mariánské Lázně i Františkovy Lázně, nap. prev.) i osmislili univerzalnu kupelj za svoje goste. Ne kupate se dakako u samom pivu, nego u mješavini piva i mineralne vode s dodatkom hmelja, sušenih biljaka i pivskoga kvasca. Kupke imaju učinak bisernih kupelji – snizuju krvni tlak, blagotvorno djeluju na krvotok i umiruju – a k tomu pomlađuju kožu.13 Da to pomlađivanje ne bi bilo samo vanjsko, dobit ćete uz tretman i čašu nefiltriranog piva iz slavine instalirane izravno uz kadu, a sljedeću čašu uz relaksaciju koja slijedi – u Chodovoj Plani uistinu se misli na sve! Pivske se kupke mogu naručiti i kao paket usluga: traje dva dana, a u njemu je smještaj u hotelu „U sládka“, polupansion u restauraciji „Ve skale“, dvije pivske kupelji i jedna potpuna masaža i još k tomu razgledanje pivovarskoga pogona. Za aranžmane u pivskim toplicama vlada takvo zanimanje da se morate predbilježiti. Stoga nećemo prekidati naše istraživačko hodočašće, ta tek smo ga započeli, naručit ćemo se u toplicama drugi put, a ujutro disciplinirano krećemo na put prema sljedećoj pivovari.

 

11U Dobřane se iz Plzenja ide vlakom u smjeru Klatova. Veze ne navodim jer se vozni red mijenja svake godine, a ova bi knjiga trebala imati nadvremensku vrijednost. Čitateljima se ispričavam i molim ih da se potrude i sami pronađu adekvatnu vezu u postojećem voznom redu Čeških željeznica.

12Godišnja produkcija piva iznosi oko 65 tisuća hektolitara

13Učinkom piva u dermatologiji iscrpnije će se pozabaviti poglavlje „Tretmani pivski blagodat nose ljepoti i zdravlju puti i kose“.

   S češkog preveo Mato Pejić

Prije otprilike jednog desetljeća završili smo serijal Velika češka pivska knjiga, autora Zdeněka Suse, u prijevodu našeg urednika Mate Pejića. Precizno – od travnja 2009. do siječnja 2011. iz tjedna smo u tjedan objavljivali iznimno zanimljive priče iz ove osebujne knjige, a između uvodnog članka i završnog razgovora s autorom, stalo ih je ukupno 88. No, to nisu bile svi tekstovi iz knjige – tamo ih je čak 120, a neke smo iz raznoraznih razloga izostavili. Sada, desetljeće kasnije, Češka je televizija objavila serijal u kojeg doktor Susa (Zdeněk Susa je poznati češki pneumolog, vlasnik malog izdavačkog poduzeća, evangelički pastor i iznimno aktivan član društva prijatelja piva Old Beer Club), a nakon toga probrane je tekstove ukoričila u knjizi Pivní putování (Pivska putovanja), u kojoj su i mnogi članci iz one prve knjige, Velike češke pivske knjige, neki prerađeni i skraćeni, a drugi u integralnom obliku. Nama je to pak prilika da objavimo i prijevode onih tekstova, koji nisu ušli u izbor prije deset godina. A vjerujte da su vrijedni objavljivanja.

Vidi: Velika češka pivska knjiga

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Popit će se još po neka, tko zna što nas vani čeka.
Pivní kurýr

Nacrtaj mi krigl

OktoberfestMural.jpg
OktoberfestMural.jpg





Najnovije iz kategorije Velika češka pivska knjiga