Sestra Doris Engelhard većinu dana počinje u pola šest obveznom zborskom molitvom, kao i sve druge redovnice franjevačkog samostana Mallersdorf u Njemačkoj. Ali nedjeljom je drugačije. Tada ustaje u tri ujutro, da bi skuhala redovitu šaržu svoga kraft piva, koje godišnje napravi 80 tisuća litara.
Ova šezdesetpetogodišnja redovnica čak je četrdeset i pet godina života posvetila svojim dvjema najvećim ljubavima - Bogu i - pivu. Smatraju je posljednjom redovnicom u Europi, koja se aktivno bavi kuhanjem piva, no nije uvijek bila jedina u toj profesiji - „sve donedavno jedna je sestra u samostanu u Ursbergu, nedaleko Augsburga, također obavljala dužnost „brewmastera" ali sada više ne kuha pivo, pa je pivovara zaposlila drugog majstora pivara," kaže sestra Doris.
Tu je i redovnica koja je vodila pivovaru u Schönbrunn, nedaleko Dachaua, ali ta je pivovara zatvorena prije trideset godina. Sestra koja je tamo kuhala pio danas skrbi za starije osobe.
Sestra Doris svoju je karijeru pivarice počela kad je došla u samostan u Mallerdorfu, zabačenom bavarskom selu, gdje je 1961. godine krenula u školu, što su je vodile redovnice. Kako joj je majka bila bolesna, redovnice su preuzele skrb o noj i napravile na nju takav dojam, da je na kraju čitav život posvetila vjeri. I pivu.
Osjeća da je uvijek imala intiman odnos prema Bogu. „Boga doživljavam kao bliskog stalnog pratitelja, zapravo mislim da svi ljudi imaju ličan osjećaj, bez obzira na to jesu li vjernici ili nisu," kaže sestra Doris. „Mislim da Bog čuje moje molitve i da me prihvaća onakvu kakva jesam, bez potrebe za mojim poštovanjem ili obožavanjem. Inače ne bi bio Bog. Ja trebam njega, a ne obrnuto."
Unatoč tome što od malih nogu ima takva uvjerenja i što je odrasla u katoličkoj obitelji, njezin otac nije mislio da je samotan dobar izbor za nju. „Govorio mi je a bih bolje zarađivala za život radeći s deset prstiju, govorio mi je," prisjeća se redovnica D. Engelhard. „Htjela sam studirati poljoprivredu, ali u redovničkoj školi to nije bilo moguće, pa me upraviteljica samostana pitala da li me zanima kuhanje piva."
Mallersdorf je mjesto na kojem se pivo kuha od 12. stoljeća. Izvorno je to bio samostan benediktinki, koji je počeo kuhati pivo kao sigurnu alternativu zagađenoj vodi, koja je bila čest izvor zaraza. Pivo se kuhalo za redovnike i za hodočasnike, koji su ih posjećivali. Samostan je pretvoren u franjevački 1869. godine, a pivovara je obnovljena 1881.
Današnja samostanska pivovara moderno je opremljena, ima dva velika bakrena kotla za kuhanje piva, tave za hlađenje, podrumska skladišta. Sestra Doris pivarsko je naukovanje započela 1966. godine pod budnim okom starijih sestara. Školovanje je završilo 1969. godine, kada dobiva titulu „majstora pivara". U isto vrijeme odlučila se i zarediti, a kuhanje piva postalo je njeno zanimanje. U samostanu je ukupno 490 sestara - neke rade kao učiteljice u školama, u dječjim i staračkim domovima, imaju kuharice, uzgajivače životinja, pekare, rade ve što je potrebno za normalan život. Sestra Doris naglašava kako voli rad u pivovari i da obožava miris proizvodnje piva.
Samostansko pivarstvo bilo je snažno razvijeno j srednjem vijeku i baš su samostanske pivovare pokrenule kuhanje većih količina piva u srednjevjekovnoj Europi, ali prema Richardu Ungeru, autoru knjige Pivo u srednjem vijeku i renesansi, nema studije o povijesti pivarstva u ženskim samostanima. U svjetovnom pivarstvu, žene su uvijek igrale važnu ulogu. „To je bilo sve dok se pivo kuhalo u kućama, jer je uloga žene u obitelji takva da njoj pripada briga o kuhanju," piše Unger u svojoj knjizi. „No, kad je kuhanje piva iz kuhinje preneseno u veće radionice, u proizvodnji piva sve je manje žena."
Mjesto žene u svijetu piva se promijenilo u kasnom srednjem vijeku - manje ih je u proizvodnji, ali dobivaju mjesto u prodaji i točenju piva, u gostionicama i krčmama. „Ali, ni to nije bilo jednostavno, jer su žene koje podaju pivo dugo izvrgavali poruzi, a zbog čestih nereda koje rade pijani gosti, vlasnice krčmi uvijek su bile na lošem glasu," piše Unger.
Sestra Doris pak ne vidi povezanost piva i grijeha. „Kuhanje piva doduše jeste neobična profesija za ženu, a posebno redovnicu," priznaje. „Ali, ja volim piti pivo. Pivo je najčišće o svih alkoholnih pića.... To je vrlo zdravo piće, sve dok u njemu ne pretjerujete."
Iako postoje dokazi da umjerena konzumacija piva može imati pozitivne zdravstvene učinke, nema dogovora o tome koliko piva je zdravo konzumirati. Sestra Doris, sa svoje strane, smatra da je korisno za ljude da piju 1,5 litre piva na dan, a za žene da piju tri četvrtine litre, po danu. Ona sama svakodnevno popije pola litre.
Što se tiče piva koje kuha, kaže a je svaki puta drugačije. „Glavni sastojci su naravno uvijek isti - ječmeni slad, voda, hmelj i kvasac, ali na svakom je pivaru kako će s njima postupati," kaže časna sestra Doris i dodaje, kako je tvrdnja da se pivo u samostanima proizvodi po srednjevjekovnim receptima samo mit. „Ne mogu ni zamisliti da bi netko pio pivo koje bi bilo skuhano po srednjevjekovnom receptu, kao što to sugeriraju reklame. To je smiješno. Svake godine ječam je drugačiji i mora se pripremati i koristiti na drugačiji način. Čak ni nemamo iste sorte ječma, koje su postojale u ono vrijeme."
Samostan priprema drugo pivo za svaku sezonu, uključujući maibock, doppelbock, tamni zoigl i jantarni lager. Ali, budući da se pivo ne filtrira i ima kratak rok trajanja, može se nabaviti samo u neposrednoj okolici samostana. „Pivo je svjež proizvod, ne treba ga ostavljati da stoji," kaže sestra Doris. „U njemu treba uživati odmah."
Časna sestra Doris Engelhard kaže a nikad nije očekivala da će je njeno služenje Bogu dovesti do zanimanja proizvodnje piva, ali da voli svoj posao i da će ga raditi dokle joj to zdravlje dopušta. „Bogu možete služiti bilo gdje, bez obzira na to koju profesiju ili posao obavljate," kaže ona. „Kao što je sveti Benedikt rekao, Boga možete slaviti u svakoj stvari, pa to vrijedi i za pivo."
Izvor: theatlantic.com
