Čarolija okusa u Brnu
Kada sam prošli četvrtak na ovoj stranici vidio članak koji najavljuje dane piva u Brnu, nisam mogao vjerovati. Jer igrom slučaja prije dva tjedna sam sa suprugom i kumovima dogovorio vikend odlazak u Brno baš u tom terminu. Naravno da smo se svi veselili dodatnoj atrakciji u gradu jer smo svi ljubitelji piva.
Prvi zadatak u petak, kada smo došli u Brno, a nakon prijave u hotelu, bio je da odemo negdje nešto pojesti. Starobrněnska pivnice na Divadelni, to je bio sasvim slučajan izbor. Ali nismo požalili. Kao i uvijek do sada kada smo bili u Češkoj, jelo je bilo super, a Starobrno jedanaestica je fino klizila niz grlo. Nekad prije je ovdje bila knjižara, a tek nedavno je otvorena pivnica. Iako smo svi ljubitelji starinskih pivnica, ova nam je super došla nakon puta iz Zagreba.
Sljedeća destinacija nam je bila glavni gradski trg, náměstí Svobody. A tamo.... Nekoliko desetaka drvenih kućica koje nude pivo. Kada sam ih obilazio, osjećao sam se kao Alisa u zemlji čudesa. Negdje se točila samo jedna ili dvije vrste piva, a negdje puno više, sedam-osam. Svaka kućica je točila pivo svoje pivovare. Bilo je svega par velikih pivovara, a ovo ostalo sve male pivovare sa svojim specijalima. Kao što se već zna, Česi su u zadnje vrijeme puno skloniji i drugim vrstama pive, a ne samo svojem tradicionalnom lageru. Tako se i ovdje moglo naći IPA, stout i pšenične pive.
Krenuli smo s velikim pivama, ali smo ubrzo shvatili da će nam trebati jako puno vremena da sve isprobamo. Iz tog razloga smo nastavili s malim pivama. Redom su se izmjenjivali Konrad, Svijany, Dalešické, Bakalař, Krakonoš, Holba i još puno toga. Bila je to čarolija okusa na koje ovdje u Hrvatskoj nismo navikli.
Sljedeći dan također prva ispijena piva bila je na glavnom gradskom trgu, već oko desetke. Iako smo obišli nekoliko pivnica, uvijek smo u šetnjama gradom dolazili na glavni gradski trg, čisto da imamo putne pive!
U Češkoj svaka pivnica ima ponudu hrane. Preko dana, u vrijeme ručka, nude nekoliko vrsta gableca. U samom centru Brna može se pojesti juha i glavno jelo sa prilogom već od 25 do 30 kuna. Cijene piva su bile od 17 kruna pa naviše, najčešće je to bilo od 27 kruna pa do 33 (1 CZK=0,3 KN). U jednom trenutku ženski dio društva je poželio popiti kavu. I našle su neku kavanu u kojoj su dvije kave platilie 120 kruna!!! Istina, rekle su da je bilo i za manje, ali one su si baš poželjele popiti tu neku posebnu. Iako to ne razumijemo, jer smo za te novce mogli popiti četiri velike pive, sa smješkom smo slušali kada su nam pričale o kavi. Valjda se to zove ljubav. To je bila samo iznimka jer su nam supruge oduvijek bile pratnja po pivnicam diljem Češke.
Pripremavši se za put u Brno, na telefon sam si skinuo aplikaciju koja pokazuje sve češke pivovare. U Brnu se nalaze četiri. Za pivovaru Starobrno svi znaju, a mi smo se odlučili za posjet dvije mini pivovare, U Richarda 2 i Minipivovara Pegas. Na kraju smo imali samo polovičan uspjeh. Naime kada smo dolazili U Richarda 2, negdje oko sedam sati, polovica stolova u pivnici je bila zauzeta sa gostima, a na drugoj polovici su stajale oznake da je rezervirano. Svatko ima svoje viđenje pivnice, ali moje sigurno nije da se u pivnicama rezervira mjesto. Pivnice su odavna bila pučka mjesta druženja i susreta, a ne mjesta gdje dolaze fensi šmensi gosti koji imaju rezervirane stolove. Ali u Pegasu je bila druga slika. Veliki prostor, sa puno stolova i puno ljudi. Nema muzike. Samo žamor ljudi. Neke stvari se ne mogu kupiti novcem! Ne moram ni pričati da smo uživali u njihovom tamnom pivu. Posjetili smo i Chutnakovu pivnicu i pivoteku. Tamo, za razliku od ostalih pivnica koje toče samo par piva, postoji veliki izbor stranih piva. Kao što smo rekli, i tradicionalni Česi su počeli širiti svoje pivske vidike.
Iako je Brno grad sa jako lijepo uređenim gradskim centrom, dani piva su bili sigurno šlag na tortu. Čarolija okusa koja se ne zaboravlj
