Vijest nije nova, ali joj nije ni istekao "najbolje do" datum.
Priča se da su redari u jednom kampu, u sjevernom Washingtonu, na travnjaku, pronašli onesvješćenog sivog medvjeda. Pozvali su hitnu koja je već "na dah" konstatirala da je medo pijan ko majka.
U početku su mislili kako se prejeo borovnica ili meda. No, uskoro su u njegovoj blizini pronašli ukupno 36 praznih konzervi Rainiera, planinski svježeg piva, punjenog upravo u Washingtonu.
Našli su i nekoliko neotvorenih i razbacanih konzervi nižebudžetskog Buscha, koje je medo samo kušao i frknuo. Rainier nije ostao ni jedan.
Nitko od osoblja kampa nije se usudio prići životinji, držeći se stare devize "ne diraj medu dok spava" (ili lava, koga se već ne smije dirati). Kad se naš junak naspavao odgegao je do obližnjeg šumarka.
No, medo nikad ne spava (ili vrag, za koga se već kaže da ne spava). Na opće iznenađenje prestravljenih gostiju i redara vratio se sutradan.
Odlučili su ga namamiti u žičani kavez pa odvesti dalje, u neki drugi kamp, desetke milja od ovog ovoga, u kojem se skoro udomaćio.
U početku je išlo teško, a onda su u kavez stavili nekoliko svježepečenih krofni i otvorili par konzervi Rainiera.
I, naravno, uspjeli. Još onako supijan i mamuran, naš junak nije mogao odoljeti. Smazao je ponudu s menija tako brzo da su jedva uspjeli zaključati vrata žičanog kaveza.
Natovarili ga na kamion, trubom dali znak "šatorašima" da izađu iz svojih skloništa i povezli ga prema nekoj novoj pivnici.
Vrste piva u ovoj crtici su autentične i imena, kako vidite, asociraju na neke političke dužnosnike.
Mada ne bi bilo manje zanimljivo da je bar jedno od tih imena ponio upravo medvjed.
