Kad je obućarski poduzetnik Tomáš Baťa sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća na rijeci Poprad pod obroncima Tatri osnivao jednu od svojih tvornica, nije ni slutio da će se tu osamdeset godina kasnije kuhati jedno od najboljih slovačkih piva.
Ali, idemo redom. Selo u općini Vel´ká, u kojem je izgrađena tvornica, dobilo je po njoj i ime - Svit, od S-lovenské VI-zkozové T-ovárne. Naselje Svit se potom osamostalilo, a 1962. godine postalo je grad. U gradu se uspješno razvijala industrijska proizvodnja, okolica ima sjajne uvjete za bavljenje raznim sportovima, prvenstveno zimskim. Ali, stalno je tu nešto nedostajalo i tako je bilo sve do 2010. godine. Naravno, bila je to pivovara.
Ideja o kuhanju piva u Svitu rodila se početkom novog tisućljeća, kada su supružnici Buňa kušali dobra piva u nekim češkim i njemačkim mini pivovarama, što ih je inspiriralo za vlastiti posao. Počeli su kuhati pivo kod kuće, ali to im nije bilo dovoljno, pa su se povezali s Markom Fabryjem i 2010. godine u prostoru bivše diskoteke, pored plivaćeg bazena, osnovali i otvorili Prvu podtatrovsku mini pivovaru Buntavar.
Danas pivovaru vode supružnici Buňa s jednim zaposlenim radnikom, servirkom i barmenkom u pivovarskoj restauraciji. Kušajući sjajno lokalno pivo, u restaraciji smo popričali o pivovari. Nažalost, u vrijeme našeg boravka nestalo je nekih vrsta piva, pa čemo ih morati kušati drugom prilikom.
Nije čudo da je piva nestalo, jer je odlično a veliko zanimanje za njega pokazuju ne samo mještani Svita, nego i drugi. Prvo smo probali Američku IPU 14 postotnu, pa je na red došla Pšenična dvanaestica, koja nije baš moj favorit, ali nismo požalili što smo je kušali, a onda je slijedila fantastična Buntavar EPA 14°. Lokalni ponos i dika, Michael Blanche 12°, koju smo posebno željno očekivali, neposredno prije našeg dolaska popio je neki mjesni pivopija, ali to nam je nadoknadilo kušanje lagera Liptovar 12° iz još neotvorene mini pivovare u Liptovskom Mikulašu, koji se baš točio u Buntavaru na pipi za gostujuća piva. Sigurno će u budućnosti posjetiti i tu pivovaru. Ali, vratimo se Buntavaru. Nakon kušanja složili smo se da nam se najviše dopada ono prvo, pa smo si priuštili još jedno, a i ponijeli smo zalihu u staklenoj boci.
Gospodin Josef Buňa ustvari je bravar, ali stalni gosti pivnice kažu da je majstor svih zanata. Ja mogu prisegnuti jedino da kuha odlično pivo, pa prema tome, ako Tomáš Baťa ima u Svitu kakvog novovjekog poduzetničkog nasljednika, pa makar u oblasti pivarstva, to je onda on.
A zašto se pivovara zove Buntavar? Mjesni stanovnici tvrde da je ime pivovare nastalo od Buňa ta var!, kako su navodno na Josefa Buňu podvikivali prijatelji východniari (stanovnici istočne - východní - Slovačke s karakteristinim dijalektom), kad su poželjeli njegovo domače pivo. Budete li kadgod prolazili ovim baťovskim gradićem, skrivenim između tvornice i obronaka Tatri, ne zaboravite kušati barem jedno od njegovih sjajnih piva. A slobodno možete uzviknuti Buňa ta var!
