Brundanje je nezaustavljivo

Umorni, prezadovoljni i ponosni, tako se osjećamo danas nakon što smo zatvorili Brundanje 2025. Čim se dojmovi slegnu, u narednim ćemo danima objavljivati fotografije, puno fotografija, a danas nam dozvolite da ovih par sličica same kažu: NAKLON DO PODA! To su prvi dojmovi koje je Pivovara Medvedgrad podijelila na društvenim mrežama nakon trećeg izdanja festivala Brundanje. I mi se organizatoru klanjamo do poda i možemo dodati samo da je Medvedgrad ovim festivalom napravio Nešto s velikim N.

Ovih dana štogod da otvorite, iskaču fotke, pohvale, zahvale, članci i reportaže koji bez ijedne iznimke ponavljaju kako je craft beer, street food i rock festival Brundanje bio sjajan događaj i kako se nisu mogli nauživati izvrsnog piva u odličnoj atmosferi. Doslovce, kao u onom notornom vicu, da otvorite paštetu, i ona bi zabrundala.

A nije Brundanju bilo lako, naročito ove godine, kada se našlo u zgusnutom programu velikih i gromoglasnih glazbenih manifestacija. „Prije njih InMusic, nakon Thompson. Brundanje, craft beer, street food i rock festival ipak je bilo puno unatoč bojaznima da će ga već 17. po redu InMusic i koncert o kojem se piše kao valjda niti o bilo kojem drugom do sada, onaj Thompsonov, naprosto potopiti. Nije se dogodilo,” piše u Večernjem listu pivski kolumnist Zoran Vitas. Ali, ni to nije sve – u subotu, drugog dana Brundanja, bio je jedan pivsko-glazbeni festival u nedalekom Zaboku – Nova runda je uz Beer Bash slavila svoj 12. rođendan, a osobno sam prema tom događaju imao lokal patriotskih obaveza. Tamo pivo kuhaju Daruvarčani, a i zvijezde glazbenog programa bili su rockabilly majstori iz Ždralova grada (Cat Paws).

Na kraju krajeva, prvog dana Brundanja, činilo se da prenatrpan festivalski kalendar uzima danak, jer je za vrijeme nastupa grupe Donkey Hot (u čijem imenu do kraja nisam prepoznao igru riječi i Cervantesova Don Quijotea, pa sam nesmotreno izgubio i jednu malu okladu), pa i na početku svirke Prljavog kazališta, u gledalištu bilo prozračno, ali već do kraja dana Brundanje je eksplodiralo, a sljedećeg i erumpiralo te je konačni efekt ubitačan. Da, pokazalo da se da kad napraviš dobru stvar, kad osiguraš besprijekornu logistiku i kad ljudima omogućiš da svoj užitak zaliju dovoljnom količinom odličnog piva, nemaš čega bojati. Zagrepčani (i ne samo oni, jer su brundali i mnogobrojni gosti) su željni dobrih eventa, a Brundanje se već nakon svog prvog izdanja svrstalo u sami vrh, dok treće izdanje obvezuje organizatora, Pivovaru Medvedgrad, da nastavi uzlaznom putanjom.

Line-up završnog dana festivala bio je kudikamo jači. Istina, klinci iz Donkey Hota su dečki koji obećavaju, ali za sada Vili Gobac zvuči i ponaša se kao vjerna kopija svoga oca, a Prljavo kazalište, koliko god pošteno odradili svaku sekundu nastupa, i koliko god himničkih stvari imali u svom repertoaru ipak su veterani koji trče počasni krug. A tog drugog dana svirali su sinjski rock-punk-blueseri M.O.R.T., hip-hoper Edo Maajka, Jura Stublić & Film, te punk band Kawasaki 3P, odreda

Odreda, dakle, vrhunske žive atrakcije, no o njihovu nastupu već je napisano sve, pa se mi time ne moramo baviti. Uostalom, dok je za druge Brundanje revija glazbenih zvjerki uz ispijanje piva, za nas je ono uživanje u degustaciji piva uz zvučnu kulisu koncerata. Pa smo kušali, prije svega dvostruku Fantomsku premijeru – Fantome 47 i 48, mountain IPU sa 6,5 posto alkohola i nešto slabiji (5,1 %) New Zeeland pilsner. Naišao je i majstor pivar Božo Kostanjčar pa smo mu mogli i osobno čestitati, ali je on samo zavrtio rundu i odjurio dalje. Ivan Nauković, s kojim smo prestresli situaciju u Dinamu upozorio nas je na Gopčeva sina, a zapravo smo cijelo vrijeme susretali poznata i draga lica iz hrvatskog craft svemira, pa smo, na sigurnoj udaljenosti od moćnih zvučnika mogli do milje volje bistriti svoje pivske teme.

I ove godine jedna od zvijezda programa bila je Josipa Šiklić Purgerica, koja je suradnju s Medvegradom počela prošle godine i koja s kostimom i dušom Gričke vještice razdragano mnoštvo provela proizvodnim pogonom pivovare i ispričala mnoge zanimljive priče, koje su sudionici razgledanja prosto gutali. „Zapravo se ovo sjajno uklapa u vaš koncept turističkog vođenja Zagrebom, jer su vam specijalnost upravo kostimirana razgledanja i pričanje zagrebačkih priča, baš kao što ih i Medvedgrad priča nazivima i etiketama svojih piva,” rekao sam Josipi, a ona je dodala kako joj je najveće zadovoljstvo kad s grupom koju vodi može sjesti na pivo i ispričati im priču s pivske etikete.

Sa mnom je ovoga puta bila i prijateljica, a i kolegica novinarka Zdenka Turk, koja je tri desetljeća živjela u Pragu i radila za državni radio Český rozhlas, pa je odlučila priču o festivalu Brundanje ponuditi svojoj bivšoj redakciji. U tu svrhu sam još natuknuo Medvedgradove češke veze, od opredjeljenje na lagere (lažák) kao okosnicu asortimana, pa do činjenica da je obitelj Nauković, još prije nego što je otvorila vlastitu pivovaru, niz pogona instalirala i u samoj Češkoj, a prvi u Novom Jičinu i da stalno odlično surađuju s češkim majstorom pivarom Pavelom Bartušekom, koji je uhodavao tehnologiju u prvoj i u aktualnoj Medvedgradovoj pivovari i Božu Kostanjčara uvodio i posao...

Sve joj je to ljubazno potvrdio Nikola Nauković, dodavši još niz informacija o obiteljskom poslu u koji su uključeni baš svi Naukovići, prije svega četiri brata, koji su preuzeli pivovaru nakon povlačenja oca familije Ive Naukovića... I tako – riječ o ovom, riječ o onom, sve uz sjajnu kulisu s moćnog razglasa i slasne zalogaje sa street food štandova, prođe vrijeme ovog sjajnog događaja i na društvenim mrežama iskoči potvrda da je zadovoljan i organizator, Pivovara Medvedgrad, koja evo piše: Umorni, prezadovoljni i ponosni, tako se osjećamo danas nakon što smo zatvorili Brundanje 2025. Čim se dojmovi slegnu, u narednim ćemo danima objavljivati fotografije, puno fotografija, a danas nam dozvolite da ovih par sličica same kažu: NAKLON DO PODA!

Foto: Skromne fotke Mato Pejić a one fenomenalne Samir Cerić Kovačević