Božićno razočaralo
Druga polovica studenoga već više od dva desetljeća vrijeme je kada s nestrpljenjem očekujem pojavljivanje novog izdanja Božićnog piva Zagrebačke pivovare i baš danas spazio sam ovogodišnju verziju u daruvarskoj Billi. No, dobra vijest tu završava, jer ljubitelji dobrog piva nemaju se zašto radovati ovogodišnjem Božićnom.
Naravno, bez razmišljanja sam posegnuo za dvolitrenim monstrumom, kada sam se uvjerio da na policama nema nijedne druge vrste pakiranja - ni politrenih boca, ni onih od jedne i pol litre (do sada jedine dostupne verzije). Da se razumijemo, ja inače nisam protivnik plastičnih pivskih boca - a u slučaju mini pivovara, manufakturnih garažnih radionica, taj je izbor više nego opravdan; nisam dakle čistunac po pitanju materijala za pivsku ambalažu (barem ne veliki) - uključujem tu i prezrene limenke, jer je njihovo pojavljivanje revolucioniralo dizajn pivske ambalaže i preko noći stvorilo planetarno rasprostranjeni predmet želje bezbojnih kolekcionara - ali kada je riječ o pivskom specijalu renomirane velike (pače, najveće!) tvornice zlatnog soka u zemlji, onda bi plastika morala biti ne samo isključena, nego i nedopustiva, ali, eto...
Dakle, uzmem ja monstruma žmireći na oba oka, ostavim ga par sati na pločicama u špajzi, što mu je ovog pravog jesenskog umjereno friškog dana dalo optimalnu temperaturu za ugodnu konzumaciju, pripremim dostojnu podlogu i potegnem iz krigla, kad ono - ćorak.
Razočarenje je počelo vizualnim pregledom natočenog piva - boja skromna, za pivo s (navodno) 13,4 posto ekstrakta u osnovnoj sladovini, previše transparentna, nekako bljedunjava. Profesor Marić u svojoj knjizi Pivo - tekuća hrana, što je svojevrsni hrvatski pivarski vademekum, za božićno pivo kaže ovako: „Tamno, gusto, i prilično jako pivo koje se u Velikoj Britaniji proizvodi za belgijsko tržište. U drugim se zemljama također proizvodi božićno pivo. U Njemačkoj se naziva Weihnachtsbier i nije tamno. Božićno pivo Zagrebačke pivovare je 14-postotno pivo jantarne boje."
Tako je to bilo nekad. Nažalost, ove godine od jantarne boje zagrebačkog Božićnog piva nema ni „j". Onih 13,4 posto slada mogli bismo tolerirati, i ta bi količina mogla i morala dati pivo pristojne punoće, bogata i zaokružena okusa, jer - vjerujte - pio sam veoma ozbiljne i uistinu velike češke desetke (dakle piva s deset posto ekstrakta u osnovnoj sladovini!!), ali ovdje nije bilo ničega. Isprazan i ispran okus, naglašeno kiselkast, a od pivskih „sine qua nona" tu je bila jedino gorčina, za koju ne mogu reći da je bila baš ugodna.
Sve odgovore daje deklaracija na kojoj lijepo (pošteno) piše: sastojci: voda, ječmeni slad, kukuruzna krupica, hmelj, antioksidans: kalijev metalbisulfat, max. 10 mg/l, boja: obična karamela 5 mg/l. Sadrži: ječmeni slad.
Najbolje da ništa ne komentiram, jer tako se ne radi specijal, blagdansko pivo; sezonski ponos spravljaonice dragocjene tekućine mora dati puno više, ali ne mogu ne primijetiti da je na deklaraciji posebno naglašeno da pivo sadrži - ječmeni slad. Vidio sam tu krajnje neobičnu formulaciju i pije i nisam na nju obraćao pozornost, jer je krasila etikete nevažnih piva, ali sad se moram zapitati - kakva je to idiotarija da se na deklaraciji navodi da pivo sadrži ječmeni slad? Znači li to da se pivom može zvati i piće koje ga ne sadrži?
Ni onih 6,1 posto alkohola nisam posebno osjetio. Sve u svemu, ove sezone ću Božićno zaobilaziti u širokom luku. Moram reći a mi je to žao, jer u zemlji gdje se pivski specijali i zaista dobra piva mogu nabrojati na prste jedne ruke očekujete da barem ono što se tijekom dva desetljeća etabliralo kao pouzdan oslonac zadrži svoju reputaciju. Pa, kad vas i to iznevjeri, onda se pitate - što je ostalo. Nažalost, malo toga. Čak i od tradicije da etiketu Božićnog piva krasi umjetničko djelo nekog hrvatskog likovnog umjetnika također nije ostalo puno, pa tako slogan s etikete „Božićno pivo - umjetnost na boci i u boci" biva do kraja izdan. Autor ovogodišnjeg likovnog rješenja je Manuel Šumberac. Dečko (rođen 5. kolovoza 1988. godine) iako veoma mlad, već ima neko ime i lijepu reputaciju. Završio je pulsku školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, radio na nekim nagrađenim animiranim filmovima, sudjelovao na animiranju spotova glazbenih zvijezda (Gibonni), dizajnirao omot cd-a Hladnog piva (Svijet glamoura), potpisuje ilustriranje atraktivnih slikovnica...
Nažalost, etiketa Božićnog piva nije nešto posebno i zapravo mi je dugo trebalo za zaključim da je to nova, ovogodišnja šarža blagdanskog specijala, tim više što se na policama (provincijskih) trgovina pojavila iz čistog mira, ničim izazvana i nenajavljena. A kad već lajem, onda idem do kraja: zapravo mi je žao što je Zagrebačka pivovara odustala od angažiranja etabliranih slikarskih imena, jer od 1990. godine, kada je počela priča o Božićnom pivu, rješenja za etikete popisali su, među ostalim i Ivan lovrenčić, Vasilije Jordan, Ivan Lacković Croata, Rudi Labaš, Zlatko Kauzlarić Atač, Vasko Lipovac, Matko Trebotić, Mladen Veža i Ivica Propadalo, a onda je Pivovara odlučila pružiti šansu mladim likovnim nadama, pa posljednjih godina raspisuje natječaj na kojem se bira motiv etikete. To, naravno, nipošto nije loše samo po sebi (nije niti originalna ideja - tako se bira motiv plakata Oktoberfesta u Münchenu!), ali nažalost do sada nismo imali etiketu koja bi nas nešto posebno oduševila.
Ostaje nam se jedino nadati da je ovosezonsko strmoglavljivanje kvalitete jednokratni kiks i da hvalevrijedan projekt „Božićno pivo - umjetnost na boci i u boci" nije na putu bez povratka.
Za one koji žele znati više:
