Šveđani su veseo narod. Na svoj način. Tako u blagdansko vrijeme poslovičnu radnu disciplinu i tvorničku instalaciju s radne temperature kanaliziraju u relaksirajuću.
Kad se nađu i poslije obaveznog glögga, što bi mi rekli kuhanog vina s raznim začinima, krenu na dugi put preko različitih vrsta piva i bijelocrvenorozikastog vina, te završe s votkom,viskijem ili tko već od čega gine.
U međuvremenu se zabavljaju doskočicama na račun Norvežana i Finaca (rijeđe Danaca, čiji se Mujo i Haso obično nazivaju švedskim imenima). Najčešnje su to vickaste pjesmice na poznate tradicionalne melodije.
I to vam, otprilike, izgleda ovako:
EH, KAD BIH ŽIVIO U BIRCUZU DO BRATA
(švedski pivski bećarac)
Eh, kad bih živio u bircuzu do brata
A moj brat u još boljem
I kad bi bilo love ko blata
I piva do mile volje
I lijepa cura na koljenu
I svirač što na uho gudi
Grlio bih moju voljenu
Sve dok zora ne zarudi
Eh, kad bi mi gajba bila krevet
Što me uspavljuje kada zvecka
Ne bih se budio tamo do devet
Za svako pivce jedna recka
I kad bih popio cijelo bure
Sretan bih ljubio sve živo
Pa otiš`o do one lijepe cure
Da mi donese još jedno pivo
(prijevod: Petar Fehir)