Nacrtaj mi krigl

Boris Valejo – The Michelob Man

Mato Pejić   |   22.12.2009.     5933

Boris Valejo – The Michelob Man
Toga umjetnika iznimno dobro poznaju svi koji se zanimaju za fantastično slikarstvo i ilustraciju, obožavaju ga ljubitelji stripova i priča o Conanu Barbarinu i o Tarzanu, pamte ga i po vrlo zapaženim filmskim plakatima, sve je češći među istaknutim autorima reklamnih crteža, a sada dobar razlog da se s njim upozna ju imaju i pivopije. Boris Vallejo, američki ilustrator, slikar i crtač peruanskog porijekla okušao se i u pivskoj ilustraciji.
No, ono što je sada izašlo iz radionice velikog majstora obavijeno je velom nedoumice i tajne, pa nam, kao i drugima koji su objavili članke o ovom radu, ostaje samo nagađati nosi li ilustracija kakve poruke i koje. Naime, na slici je najvjerojatnije August Busch III, aktualni šef koncerna Anheuser-Busch, pivskog moloha iz Saint Louisa, kako nazdravlja kriglom piva marke Michelob. Zanimljivo je da je ova marka – baš kao i najpoznatija marka ove pivovare – Budweiser, posuđena iz Češke. Naime, Budweiser je njemačko ime južnočeškog grada Česke Budějovice, oko čega se i danas diljem svijeta vode sporovi američke i češke pivovare, a Michelob je nekadašnje ime češkog grada Měcholupy, tako da su gospoda Eberhard Anheuser i Adolphus Busch ispali najveći skupljači tuđih pivskih marki. No, za razliku od Budvara, u slučaju Micheloba nema ih tko tužiti, budući da tamošnja pivovara ne radi još od daleke 1927. godine. Inače, u američkom A-B-u to se pivo počelo kuhati još 1896. godine. Dakle, ta slika Borisa Valleja: Dok rečeni August Busch III desnom rukom podiže krigl, lijevom gnječi limenku Heinekena, što bi valjda trebalo ukazivati na želju Micheloba da naudi konkurentskom pivu i najaviti tko će biti prva meta Michelobovih marketinških nastojanja. No, to je ipak malo čudno, s obzirom na to da su Anheuser Busch (sada u sastavu ober-mega-monster giganta AB-InBev) i Heineken surađivali na mnogim projektima, posebno na izvozu Budweisera u rusiju. A bloger Jay Brooks na svojoj stranici Brookston Beer Bulletin primjećuje i da između boce Micheloba i limenke Heinekena stoji izduženi predmet trokutasta profila, dakle prizmatična oblika, nalik na omot Toblerone čokolade. U svojim komentarima čitatelji nagađaju da je to samo savijen komad papira, ili da je pločica s imenom, koja stoji na njegovu pisaćem stolu, te da vjerojatno nema veze s pivom.
Ali, vratimo se Valleju.
Rodio se 1941. godine u Limi, glavnom gradu Perua, u obitelji uspješnog odvjetnika. Još od najranije mladosti pokazivao je sklonost umjetnosti. Cijelih sedam godina uzimao je sate sviranja violine, a kada je trebao izabrati školu u kojoj će razvijati svoj talent, na iznenađenje svih izabrao je – medicinu. izdržao je tamo dvije godine, dok ga prijatelji nisu uvjerili da bi se s obzirom na darovitost trebao opredijeliti za likovnu umjetnost. I zaista – prijavio se na nacionalnu Školu lijepih umjetnosti (Escuela National de Bellas Artes) i dobio petogodišnju stipendiju. Tijekom studija se ističe kao jedan od najnadarenijih đaka i dobiva ponudu za studiranje u Florenciji, ali on sanja o zemlji neograničenih mogućnosti, Americi, jer osjeća da u svojoj zemlji ne može ostvariti tako veliki napredak i uspjeh. Stoga 1964. godine u svojoj 23., slaže portfolio svojih najboljih radova i napušta rodni Peru, odletjevši u New York, meku svih umjetnika.
U Ameriku dolazi s 80 dolara u džepu i ne znajući ni riječi engleskog. No, sreća mu se osmjehnula, pa u Bronxu susreće sunarodnjaka, koji mu pronalazi stan za pet dolara tjedno. Vallejo je svjestan da brzo mora pronaći posao da bi mogao plaćati stan, a tu ga je opet pomazila sreća – prijatelj mu je pronašao posao u propagandnom odjelu velike kompanije. Napornim i predanim radom za pola godine dospijeva u centralu poduzeća, gdje upoznaje i svoju buduću suprugu Doris. Već nakon dvije godine, uštedjevši nešto novca, Vallejo napušta sigurnost stalnog ali neperspektivnog posla i upušta se u avanturu slobodne profesije slikara i grafičara. Radio je razglednice, reklame i plakate za razna poduzeća. Tijekom osam godina dobro je spoznao koliko je važno znati slikati sve živo i brzo mijenjati stil, sve u svrhu bolje prođe svojih djela. Istovremeno objavljuje fantastične slike, budući da ga je fantastika oduvijek privlačila, jer u njoj pronalazi potpunu slobodu izraza i primjene svoje omiljene teme – ljudskog tijela.
Popularnost postiže kada od izdavača stripova Marvel dobiva narudžbu za naslovnu stranicu njihova časopisa. Potom počinje dobivati narudžbe za ilustracije naslovnica knjiga, te ubrzo radi i za knjiškoga giganta Ballantinea. Godine 1978. mu upravo u tom poduzeću izlazi monografija The Fantastic Art Of Boris Vallejo, a dobiva i titulu neokrunjenoga kralja fantastične ilustracije. Njegova ulja Conana Barbarina i Tarzana iz toga vremena poznaje vjerojatno baš svatko. Cijelo slijedeće desetljeće marljivo objavljuje ilustracije, a izlazi mu čitav niz zbirki crteža i kalendara. Prema vlastitim riječima unatoč slavi i dalje uči i stalno nastoji pronaći nove postupke u slikanju i ilustriranju, te pokušava unaprijediti svoj rad. Uz ostalo studira slikarstvo svjetski slavnih majstora ulja poput Rembrandta i leoparda, a odlazi i u Španjolsku, gdje proučava djela Murilla i Velazquezea. devedesetih godina objavljuje knjigu Bodies, kojom se javnosti predstavlja kao fotograf, a motiv je njegov stari – ljudsko tijelo. U to vrijeme upoznaje svoju sadašnju suprugu Julie Bell, također slikaricu i poštovateljicu njegova djela, s kojom uspostavlja usku suradnju, koja traje i danas.
Crtajući reklame Vallejo se već susretao s pivom, na primjer Carlsbergom.
Conan Barbarin jedan je od klasičnih motiva Borisa Valleja.
Nacrtao je i brojne naslovnice za Tarzana.
Od filmskih plakata najpoztnatiji su oni za serijal National Lampoon (kod nas: Praznici iz pakla).
A uvijek je u središtu njegova zanimanja ljudsko tijelo.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Tko ide u krčmu – hrani tuđu djecu.
Hrvatska izreka

Nacrtaj mi krigl

Lavric - Evropa_47
Lavric - Evropa_47





Najnovije iz kategorije Nacrtaj mi krigl