Bogdanovo pivarsko remek – djelo
Na obroncima Petrove gore, svega dvadesetak minuta hoda nizbrdo od poznatog spomenika ustanku naroda Banije i Korduna, usred stoljetnog carstva dobrih rakija, nadaleko poznatih šljivovice, jabukovače, medovače, oštre kruškovače od vilijamovke i gnjilače, Bogdan Šapić iz Maličke već nekoliko godina, strpljivo i polako, daleko od očiju javnosti, u podrumu rodne kuće prkosi tradiciji pa za sebe i svoje prijatelje – proizvodi pivo.
- Moj sin Branko radi u Njemačkoj u jednom skladištu pića, pa je, igrom slučaja, upoznao neke ljude koji proizvode pivo. Od njih je saznao da je za vrhunsko pivo potrebna vrlo kvalitetna voda do koje je najteže doći, a svi ostali sastojci uglavnom su isti i svagdje ih je moguće naći – započinje svoju priču Bogdan Šapić.
- Prilikom prvog dolaska kući na kraći odmor, Branko je iz našeg bunara u Maličkoj uzeo pola litre vode i ponio je u Njemačku svojim znancima pivarima. Kada su izvršili analizu vode, Nijemci nisu mogli vjerovati rezultatima, pa su ponovili postupak, misleći da se radi o pogrešci. Naime, kvaliteta i sastav naše vode s Petrove Gore oborio ih je s nogu. Jedan od njih rekao je da bi s ovakvom vodom proizveo najbolje pivo na svijetu, a kada je Branko dodao kako se s tom vodom na Baniji i Kordunu peru traktori, zalijevaju vrtovi i poji stoka, proizvođačima piva zastala je knedla u grlu, jer voda za njihovo pivo dolazi iz rijeke Rajne. Ovo sve Branko je napravio bez mog znanja i tek kada je drugi put došao kući, odlučio mi je sve ispričati – kaže Bogdan.
Otac i sin sjeli su za stol i uz čašicu rakije, krenuli prema poslu. Pala je odluka: Branko je u Njemačkoj kupio rabljene strojeve i posude, zapisao recepturu i sve to smjestio u neveliki podrum obiteljske kuće u Maličkoj. Vratio se na posao u Njemačku, a oca Bogdana ostavio da polako “konta” i pokuša, kako zna i umije, proizvesti prvo pivo na Baniji i Kordunu.
- Nabavio sam hmelj, ječam, kvasac, sredstva za dezinfekciju posuda i upustio se u avanturu. Već prva “runda” piva pokazala se vrlo dobrom, pa sam počeo stvar usavršavati i ubacivati neke moje ideje. Jednom zgodom Branko je doveo svog prijatelja pivara iz Zagreba da kuša moje pivo. Čovjek je bio oduševljen, prosto nije vjerovao da sam ja to proizveo i rekao mi je da taj svoj recept ne mijenjam jer je pivo prvoklasno. Posebna vrijednost je što u mom pivu nema nikakvih konzervansa i drugih kemikalija. Sve je prirodno i ekološki napravljeno. Od Brankovog prijatelja sam naučio kako proizvesti zimsko pivo, koje je još kvalitetnije i čija je proizvodnja zahtjevnija, pa sam i to savladao – priča Bogdan Šapić.
Kako je vrijeme odmicalo, Bogdan je sve više uživao u proizvodnji piva, a posebno u njegovu ispijanju s prijateljima. Već tri godine rijetki putnici namjernici, izletnici na Petrovu goru, planinari, lovci, sakupljači gljiva i kestena, ako ih put nanese kroz zaseok Šapići u Maličkoj, kušaju Bogdanovo pivo.
Iako nema nikakvih primanja i živi od majčine mirovine i nešto poljoprivrede, Bogdan još nije prodao niti kapi piva, a kako kaže, niti neće. Toči ga besplatno i poklanja ga, koliko može, svakome kome se njegovo pivo dopadne. Proizvodi, ni manje ni više, skromnih 300 litara piva godišnje i nema namjeru smanjivati, niti povećavati proizvodnju. Smatra da je za njega, prijatelje i putnike namjernike, ova količina sasvim dovoljna za užitak.
Pivovara Bogdana Šapića zapravo je neveliki podrum sa čijeg stropa vise tradicionalni kordunski ukrasi, šunke, kobasice i slanina. Zidovi su okićeni vijencima luka, u kutevima su spremljeni kiseli kupus i krompir, pa iz ove jedinstvene pivovare ne možete izaći ni gladni ni žedni, tek možda malo krivudajućeg koraka. Bogdan je toliko zavolio svoj novi hobi, da je, iako nije pjesnik, napisao pjesmu o svome pivu, koju će ponosno izrecitirati svakome gostu, tek toliko da istakne svu ljepotu doživljaja:
Evo zore, sa Petrovca rudi,
Jestel čuli, što je novo, ljudi ?
U Šapcima pivovara radi
Oj Maličko, ti se ne boj gladi.
Pivu piju, a pjesma se ori,
Sve se čuje po Petrovoj Gori.
Pivski podrum u Maličkoj često posjećuje Bogdanov prijatelj Marin Majstorović iz Zagreba, kojemu nije teško, nekoliko puta mjesečno, potegnuti put Maličke, samo kako bi uživao u nekoliko čaša ovog posebnog i jedinstvenog napitka.
- Bogdanovo pivo pravi je nektar. Već pri prvom gutljaju vidi se da nema nikakvih kemikalija niti konzervansa, što mu daje jedinstven prirodni okus. Vjerujte mi, vrijedi iz Zagreba doći povremeno na čašu, dvije čarobnog napitka, kušati malo kobasice, ljudovati par sati i prošetati živopisnom Petrovom gorom. Ako postoji raj, zamišljam ga ovako – kaže Marin.
Pivo iz Maličke nema nikakvo zvučno ime, zove se jednostavno – pivo. Na brendu nisu radili marketinški stručnjaci, nema, niti će ikada imati, etiketu, posebne boce, certifikate. Oko njega neće se vrtjeti nagradne igre i reklame na TV. Godišnja proizvodnja Šapićeve pivovare bez problema stane u Yugo 45. Za Bogdana i prijatelje, sasvim dovoljno.
