Bog moravskoga pivarstva
Prvi majstor pivar pivovare Radegast bio je šesti majstor pivar iz slavne obitelji Franzl. Nema u nas baš puno takvih obitelji, gdje se zanat prenosio s generacije na generaciju, kao što je to bio slučaj u obitelji Franzl.
Doista, Matěj Franzl, koji se rodio najvjerojatnije 1758. godine, bio je prvi od njih, a gospodin Jaromir Franzl nastavio je tu tradiciju i nakon nevjerojatnih četvrt tisućljeća. Valjda je u sebi imao gene, koji su ga sudbinski predodredili da praktično čitav svoj život radi zanat svojih pradjedova, djedova i oca.
Gospodin Jaromir Franzl rodio se 30. studenoga 1918. godine un ruskoj Penzi. njegov otac, inženjer Bohuslav Franzl u to je vrijeme bio direktor tamošnje pivovare. Kratko nakon njegova rođenja obitelj je preselila u bivšu Čehoslovačku. Otac je dobio ponudu od pivovare Litovel. Još u mladosti pokazivao je veliko zanimanje za pogon i strojeve u pivovari u kojoj je otac bio zaposlen.
Godine 1941. i slijedeće apsolvirao je višu pivovarsku školu u Pragu. Neće nas iznenaditi, kad na svjedodžbi te škole pročitamo ovo: „Imenovani je naukovao u sladari, varionici, vrionici i u podrumima..., a pošto je poslove njemu povjerene obavljao uvijek čisto, brzo i savjesno i njima savršeno vlada, proglašavamo ga kalfom sladarskim. Vladanje njegovo, kako u pogonu, tako i izvan njega uvijek je bilo uzorno i možemo mu dati najbolje preporuke."
Potom se vratio u pivovaru Litovel, gdje postaje voditelj laboratorija, u kojem su analizirane sirovine i vlastito pivo. Godine 1945. prelazi kao vrioničar u pivovaru Hanušovice a ujesen iste godine zaintrigirala ga je ponuda legendarnog pivarskog stručnjaka po imenu ing. Rudolf Tille. Tražio je specijalista za pivovaru u Karvini na mjestu voditelja laboratorija. Bio je primljen, a istovremeno obavljao je i dužnost pomoćnika majstora pivara. Tijekom radnog vijeka stjecao je iskustvo i prije svega stručnost mahom u moravskim pivovarama Litovel, Hanušovice, Karvina, Jarošov, Loučka, Ostrava. U ostravskoj pivovari, koja se zvala Strassmanova 1958. godine njegova je tehnička stručnost došla do punog izražaja. Kao jedan od prvi u nas uvodi u to vrijeme veliku, danas bismo rekli logističku, novost, transport na paletama. Kako se sam prisjeća, nije to bilo jednostavno, mnogi su se tada tome opirali. Danas transport bez paleta ne možemo niti zamisliti...
No, gospodin Franzl nije uvodio samo tehničke novine. Bio je jedan od prvih, kojima je pošlo za rukom u čehoslovačkom pivarstvu dobiti za svoj pogon titulu „Kolektiv primjerne kvalitete". „To nije bila samo moja zasluga," branio se od glorificiranja svoga rada gospodin Franzl. „Imali smo tamo sposobnog direktora i niz drugih vještih ljudi, ali činjenica je da sam pedantno pazio na kvalitetu piva, iako su tadašnji tehnički uvjeti bili s današnjeg stanovišta vrlo mizerne," dodavao bi gospodin Franzl.
Pivarstvo u ostravskom kraju imalo je pak jednu specifičnost. Rudarstvo je u to vrijeme bilo preferirana profesija, za koje su se morale stvarati maksimalno povoljne pretpostavke, a to je uključivalo i pivo, koje je bilo omiljeno piće rudara, a za mnoge od njih bilo je pivo i kruh svagdašnji. Uslijed potkopavanja i propadanja terena dvije su pivovare u okolici Ostrave morale biti zatvorene. Kad preostali pogoni nisu više mogli zadovoljiti potražnju, a tadašnji su se funkcionari bojali problema, ta je situacija pogodovala donošenju odluke da se u regiji izgradi moderna pivovara.
I tada, a godina je bila 1966., došlo je do prekretnice u životu gospodina Jaromira Franzla. U igri je bilo nekoliko lokacija na kojima bi se mogla graditi pivovara, a na kraju je odlučeno da će se graditi na „zelenoj livadi" u Nošovicama, u podnožju obronaka Beskyda. Danas to područje čini prirodni unikatni sastavni dio Nacionalnog prirodnog spomenika Skalická Morávka. Temeljni razlog za odabir te lokacije bila je potreba da se buduća pivovara snabdijeva kvalitetnom vodom i nedaleke akumulacije Morávka, čija je mekana voda bogata mineralima ravna vodi za dojenčad. Osim toga, tu je postojala prometna infrastruktura, prije svega željeznička pruga za Český Těšin, Frýdek-Místek i Ostravu. Zanimljiva je i povijest imena pivovare i piva. Ime Radegast izabrano je na javnom natječaju, na kojem je sudjelovao velik broj ljudi, a organizirana je preko lokalnih dnevnih novina. Mesu ponuđenim prijedlozima premoćno je pobijedio Radegast, očito potaknut blizinom skulpture boga Radegasta na popularnom brdu Radhošť.
U to vrijeme nije b ilo mnogo takvih stručnjaka, kakav je bio gospodin Jaromir Franzl, a i premda je, kako on skromno kaže „tada već bio u godinama, pa mlađega baš i nisu mogli naći", postavljen je 1. lipnja 1970. godine na mjesto tehničkog zamjenika u pivovari čija se gradnja u Nošovicama upravo zahuktala. Imao je pukih šest mjeseci za probnu proizvodnju i stavljanje pivovare u pogon. Uspio je i krajem godine je pivovara, na čijem je čelu bio ing. Václav Petras, bila u funkciji. I u pivovari Radegast zadržana je metoda donjeg vrenja, što je najtipičnija vrsta piva u Češkoj. Godine 1971. proizvedeno je 535 tisuća hektolitara piva, a od tada proizvodnja je stalno rasla. Godine 1979. ing. Petras odlazi na drugu funkciju a za direktora je imenovan Jaromir Franzl. „Bio sam najstariji radnik pivovare, ali imao sam sreću da sam se mogao okružiti mladim ljudima. U početku to nisu bili veliki stručnjaci, ali ono što im je manjkalo po pitanju stručnosti i znanja, nadoknađivali su željom da nešto nauče. Striktno sam inzistirao na tome da novi tehnički zaposlenici apsolviraju „pivovarske" tačke, kako bi upoznali ne samo posao, nego prije svega ljude. Znam da im sa mnom nije bilo lako. Bio sam jedan od onih koji inzistiraju s jedne strane na kvaliteti posla, ali s druge strane i na tome da puno toga pohvataju, nauče," prisjetio se godina provedenih u pivo vari Radegast Jaromir Franzl.
Gospodin Jaromir Franzl, kojega su u djetinjstvu zanimali strojevi i tehnika sa svojim je suradnicima u pivovari Nošovice s vremenom uveo tehnološku novost semikontinuiranog vrenja u tankovima, a također i sistem sistematskog održavanja, umjesto popravka kvarova. Sistem planiranih pauza u radu od tog je vremena postao uobičajen u nizu drugih pivovara. A njegov drugi hobi - ili prije misija - bilo je dosljedno inzistiranje i održavanje čistoće i reda na radnom mjestu, uključujući i odjeću radnika. I još mu je uspjelo nešto, što je smatrao jednako važnim - lokalni mladi zaposlenici postali su lokalpatrioti Radegasta.
Nošovička pivovara plasirala je na tržište pivo, koje se okusom razlikovalo od mnogih tadašnjih piva - bilo je karakteristično po gorčini, zbog koje ga i danas traže mnogi poklonici. Sorte ječma i hmelja potječu iz moravskih i čeških oblasti (Tršicka, Žatecka), po kvaliteti spadaju među najbolje na svijetu. „Koliko sam ja ratovao i zauzimao se za to da u pivu iz nošovičke pivovare ima dovoljno češkog hmelja i da bi imalo svoj karakterističan miris i okus," prisjećao se nejedne, kako sam kaže, bitke s tadašnjim moćnicima. „Tadašnji je marketing bio drukčiji nego danas. Išli smo po gostionicama i skupljali mišljenja onih koji vole pivo i onih koji ga distribuiraju. Nije nam bilo teško popričati o pivu s gostioničarem, jer se pivo tada više distribuiralo, nego prodavalo," dodaje gospodin Franzl smijući se. Godina 1981. bila je za gospodina Franzla granica za odlazak u mirovinu. No i nakon odlaska u penziju mogli ste ga susresti u pivovari Radegast kao predanog vodiča za široke krugove. Godine 1989. pozvali su ga u „njegov" Radegast da pomogne u poduzeću, kao stručni tehnički savjetnik u postupku uvođenja KEG bačvi i nove tehnologije istakanja piva u restauracijama.
Za svoju izvanrednu stručnu, edukativnu i prije svega menadžersku aktivnost dobio je državno odlikovanje Za zasluge i bio prvi dobitnik nagrade Zlatni Radegast, koji dodjeljuje pivovara. Godine 2005. uveden je gospodin Franzl u sobu slavnih češkog pivarstva i sladarstva. Gospodin Jaromir Franzl nije pak bio rob posla, iako mu je to bio i najdraži hobi. U orkestru je svirao harmoniku, volio je ići u gljive, a njegova velika ljubav bili su automobili. O svom voljenom pivu je rekao: „Uz vino se uvijek pjevalo, a uz pivo se uvijel dobro diskutiralo."
Jaromir Franzl ovako je formulirao svoj životni moto: „Volio sam svoj posao, jer se on vidi i namijenjen je ljudima. Pivarski zanat daje proizvod, koji život čini zadovoljnim i ugodnim i stvara pravo češko raspoloženje." Toga se majstori pivari u pivovari Nošovice i svi drugi, koji sudjeluju u proizvodnji piva Radegast, drže sve do danas.
Pivovara Radegast bila je dijelom firme Sjevernomoravske pivovare, koncerna iz Přerova. Godine 1990. pivovara se osamotalila, prvo u vlasništvu države, a kasnije je privatizirana, te postala dioničko društvo. Godine 1999. dioničari su odlučili o fuziji s dioničkim društvom Plzeňský Prazdroj, a fuzioniranje je dovršeno 1. listopada 2002. te je tako stvoreno društvo PPAS, koja je postala dijelom internacionalne pivovarske grupe SAB (Južnoafričke pivovare). I dalje je pivovara Radegast u sastavu dioničkog društva Plzeňský Prazdroj, zajedno s pivovarom u Velikim Popovicama. Budućnost te najveće domaće pivovare trenutno je u rukama japanskog koncerna Asahi Holdings, koji je uz ovu kupio još pivovare Topvar (Slovačka), Dreher (Mađarska), Kompania piwowarska (Poljska), Ursus (Rumunjska).
Danas je Radegast jedna od najuspješnijih čeških pivskih marki, godišnja produkcija kreće se oko 1,9 do 2 milijuna hektolitara. Ove godine majstori pivovari skuhali su novo pivo nazvano Hořký živel (Gorki element), svijetli lager punog okusa i izražene arome hmelja. Koristili su šest probranih vrsta hmelja, od čega su tri specijalne sorte korištene za hladno hmeljenje tijekom odležavanja, zahvaljujući čemu se u mirisu ističu arome začina i citrusa. Intenzivnog okusa, ali blag u aftertastu. Ne spada uzalud Radegast među najbolje piva Češke republike. Nemale zasluge za razinu piva Radegast ima svakako i aktualni menadžer pivovare Ivo Kaňák. Razinu dokazuje i to što je svijetli lager (ryze hořká 12°) osvojio prvo mjesto na degustacijskom natjecanju za 2016. godinu. Dakle, ako vas put dovede u Moravsku, ne oklijevajte, nego iskoristite mogućnost posjeta pivovari Radegast u Nošovicama. Sigurno nećete požaliti.
I na kraju - Daj Bože sreće i živjeli, kako kažemo mi u Beskidama.
