Bockbier – u znaku jarca
Proljeće je u Njemačkoj, a naročito Bavarskoj, vrijeme promocije posebnog jakog piva koje nosi ime Bock ili Maibock i vrlo često na etiketi ima nacrtanog jarca, što njemačka riječ Bock i doslovno znači. Riječ je o pivu zlatne, preko zlatno-smeđe do smeđe boje i s udjelom alkohola od oko 7 posto.
„Bavarci imaju jednu vrstu piva za jutro, a drugu za poslijepodne. Određenu vrstu piva piju zimi, a drugu opet u proljeće,“ piše dr. Vladimir Marić u svojoj knjizi Pivo tekuća hrana. I zaista, svako godišnje doba ima svoje svetkovine, festivale i uz svaki ide posebna vrsta piva. U Bavarskoj se kaže da godina ima pet godišnjih doba, a ono peto počinje u svibnju kada se pivopijama nudi puno i jako pivo poznato kao proljetno ili svibanjsko Bock pivo. Riječ Bock znači jarac što se također dovodi u vezi s karakterom piva posebnog okusa, mirisa i jačine od 7 ili više posto alkohola. Izraz tekući kruh koji se koristi za pivo općenito, zapravo najviše odgovara baš ovom pivskom stilu.
Ovaj proljetni specijal, Maibock, proizvodi se u cijeloj Njemačkoj, no domicil mu je pivovara Hofbräuhaus u Münchenu, koja je, kako joj i samo ime sugerira, nekoć bila dvorska pivovara – osnovao ju je 1588. godine bavarski vojvoda Wilhelm V. U to je doba svaki član kraljevske obitelji posjedovao vlastitu pivovaru, pa je i skrb o kvaliteti piva bila na visokoj razini, a vladari su donosili i uredbe o kvaliteti piva i zaštiti pivopija, poput famoznog bavarskog Zakona o čistoći piva iz 1516. godine (Reinheitsgebot). Taj zakon donio je Wilhelm IV. na dan svetog Juraja (24. travnja), koji se slavi kao Dan njemačkog piva. Pivovara Hofbräuhaus poznata je i po svojoj pivnici Hofbräuhaus am Platzl u kojoj ima mjesta za pet tisuća gostiju i u kojoj je od 19. stoljeća slavna dvorana poznata kao švema (die Schwemme), što je tradicionalna njemačka točionica, kakve su se prvi put pojavile u 16. stoljeću.
Bock pivo se kuha s većim izvornim sadržajem sladovine od normalnog piva, obično preko 16 posto. Kaša je gušća jer se dodaje manje vode. Postoje svijetla i tamna bock piva a također svijetli i tamni weizenbock (pšenični bock). Bock se kuha i s kvascima donjeg i gornjeg vrenja uz manju količinu hmelja, i to hmelja izrazite gorčine. Najbolje prija i najviše arome, mirisa i okusa dale ako se pije na temperaturi između 8 i 12 stupnjeva Celcija.
„Zbog posebnih, često tamnih sladova, bock pivo ima pun okus i sa sobom nosi pržene arome koje daje slad. Slatkoća karamele i visok udio alkohola često su naglašeni gorčinom hmelja koji se dodaje u pivo. Ovisno o težini piva i često manjoj količini ugljičnog dioksida (u odnosu na puna piva), pjena je kremasta, a također i bež boje, posebno kod tamnih bock piva,“ kaže njemačka Wikipedija.
Osim „običnog“ bock piva postoje varijante zvane Doppelbock (udjelom slada od preko 18 posto), te Eisbock, naročito jako pivo, koje se pravi zaleđivanjem piva. Budući da se voda ledi prije alkohola, zaleđena voda se odvaja i tako se povećava udio alkohola.
Premda se postojbinom onog što danas znamo kao bock pivo smatra Mänchen, korijeni ove vrste piva zapravo su u hanzeatskom gradiću Einbeck u Donjoj Saksoniji, mjestu od tridesetak tisuća stanovnika. Sinovi Heinricha Lava udijelili su 1240. godine gradu pravo kuhanja piva a oni su kuhali pivo gornjeg vrenja koje se smatralo luksuznim proizvodom i bilo nadaleko traženo, te je izvoženo čak i u Italiju. Da bi moglo izdržati dug i dalek put u pivo se dodavalo više slada, a rezultat je bilo puno i teško pivo s višim udjelom alkohola.
Grofovski dvorac Wittelsbacher u Münchenu dovozio je ovo naročito pivo iz Einbecka sve dok 1573. godine nije pivovara Hofbräuhaus skuhala vlastito pivo. Povijest je zabilježila i slavnog majstora pivara Eliasa Pichlera koji je od 1614. godine kuhao svoje pivo, koje su zvali „Einpokischer“ što je bilo iskrivljeno od imena grada Einbock. Usmenom predajom se dalje mijenjalo, pa su pivopije Einpokischer naručivali kao Einpock, pa Ein Bock, a kako Bock znači jarac, za kog je karakteristična snaga baš kao i za ovo pivo, eto ti ubrzo slike jarca i na etiketama piva, te je legenda bila rođena.
Osim u Njemačkoj ovo je pivo iznimno popularno i u Austriji, a kuha se i u mnogim drugim zemljama, dakako naročito u Americi. Riječ je o sezonskom pivu, a osim u proljeće kuha se i zimi, kao blagdanski (božićni) specijal. U Hrvatskoj klasično bock pivo kuha Pivovara Daruvar, koja je 2011. godine skuhala ovo pivo pod imenom Staročeško zimsko pivo, kao hommage prvom pivu ove pivovare koje je nosilo ime Staročeško, a kreirano je daleke 1893. godine. Kasnije je ime „zimsko“ promijenjeno u „bock“.
Za one koji žele znati (još) više:
