Biser pivske ponude još bolji
Ako ste u Češkoj, svakako nije nikakva posebnost ni kumšt naći trgovinu u kojoj možete birati između nekoliko desetaka, ili stotinu i trideset vrsta piva, ili više. Naravno da nije, ali, mjesto u kojem guštamo u nesvakidašnjem prizoru obilja sjajne ponude nije pivoteka, ni pivska galerija, ni specijalizirana prodavaonica piva, nego - željezarija.
U neuglednoj, pomalo ofucanoj višekatnici na periferiji malog moravskog gradića Havličkova Broda, u Žižkinoj ulici 812, smještena je željezarska radnja u čijem izlogu možete vidjeti nesvakidašnju ponudu dućana - vijci, lokoti, lanci, elektromotori, alati, pivo, pivo, pivo, još piva, te razne čaše, krigle i druga staklarija namijenjena ispijanju zlatnog soka, uz sijaset obavijesti o novostima koje stižu iz malih pivovara Češke, Moravske i Šlezije i male oglase o prodaji zbirki pivskih etiketa.
Obične namjernike teško da ćete vidjeti u ovom dućanu. Da se netko i zaustavi privučen tablom uz cestu koja putnike obavještava da se u blizini prodaje 130 vrsta piva, trgovinu bi malo teže našao, jer do nje valja skrenuti s ceste pod vrlo oštrim kutom i popeti se na uzbrdicu, a i onda bi možda odustao, jer lokal vanjštinom na odaje mjesto na kojem na svoje dolaze vrhunski sladokusci. Morate imati informaciju. Morate znati da željezara Revos prodaje istovremeno i sigurnosna vrata i cijelu paletu piva Primator iz pivovare Nachod, da se dolazak obilato plaća potpunim zadovoljstvom i da je jedino o čemu morate brinuti da imate dovoljno prostora u prtljažniku, jer što god u konačnom odabiru preskočili, poslije će vam biti žao. Ovo je mjesto samo za prave ljubitelje piva, samo za istinske uživaoce u onom zbog čega je pivo posebno. Ovdje, naime, nema što tražiti turist, koji poznanicima bira karakteristični češki suvenir u vidu boce piva, ili - nedajbože - limenke. Tu, naime, nećete naći plzenjski Prazdroj, ovdje nema Budjejovickoga Budvara, nema europiva ni razvikanih marki. Samo specijalioteti iz malih i srednjih pivovara iz svakog kutka Republike.
Naravno, sve ovo ne treba govoriti redovitom posjetitelju ove stranice, i njenom pozornom čitatelju. Željezarstvo Revos posjetili smo i prije dvije godine, o čemu svjedoči opširna reportaža, ali vraćamo se u tu pivsku Ali Babinu pećinu, da bismo se uvjerili da još ima mjesta pod suncem za one koji s pivom misle pošteno. Proteklog vikenda, kad sam se zatekao u Havličkovu Brodu, bila je subotu, baš kao i prije dvije godine, kada sam ovo mjesto posjetio prvi put. Revos subotom ne radi, ali u nedalekoj Přibyslavi živi Josip Souček, koji našem portalu osigurava pivske kontakte u cijeloj Moravskoj, pa i šire. Kao i tad, dogovorio je s gazdom da otvori lokal i da se snabdijemo pivskim specijalitetima. Dakako, i da se uvjerimo da ovaj projekt i dalje uspješno funkcionira. S nama su bili i supružnici Grgić, naši daruvarski prijatelji, koji ne dijele naše oduševljenje pivom, ali su svejedno dućanom hodali otvorenih usta i razdragano u njemu prepoznavali istu onu neodoljivu atmosferu, koju pamtimo iz slavnih filmova Jiřija Menzela.
Što se promijenilo u te dvije godine. Umjesto vlasnika Martina Borskog otvorio nam je njegov tast Josef Rytnauer. A i njihove pozicije su se obrnule. Pan Borsky je u međuvremenu raskinuo radni odnos u Woolmarku, pa većinu vremena ne provodi na terenu, kao prije, dok njegova supruga i tast rade u dućanu, već upravo obrnuto. Tim više, što punac više ne radi, nego je otišao u mirovinu. Naravno, nije samo to. Ono što je M. Borsky tada najavio, ostvarilo se - u dućanu je oko 200 vrsta piva, i to je sada standard. Desilo se to zapravo pomalo i silom prilika. Naime, u Češkoj je sve više malih pivovara i mini pivovara, a sve manje pivovare stalno povećavaju svoju ponudu novim pivskim specijalima. A, u Revosu se drže svoje ideje, da ponudom pokriju sve češke male pivovare, ili barem većinu njih.
„Posebno dobro je primljeno pivo Tambor iz pivovare Dvor Kralove, nova su također piva iz obližnje Chotěboři, sada nudimo i cijelu paletu pivovare Lobkowitz iz Vysokog Chlumca, Harach iz pivovare Velke Meziriči," nabraja gospodin Josef. Imaju i pivo Ozzobir iz pivovare Pernštejn u Pardubicama, nazvano po Františeku Pacovskom alilas Ozzaku iz popularne češke sapunice, a etiketu krasi lik glumca Martina Dejdara. Skalak Maly Rohozec, Krakonoš Trutnov, Bernard Humpolec, Nova Paka, Pelhřimov, Březnice, Vyškov, Hlinsko, Olivetin, Nymburk, to je samo vrh ledenog brijega. Ta, rekli smo - dvjesto ih je. No, nisu tu zastupljene samo češke pivovare. Revos čuva i tradiciju da pravim poklonicima onog najboljeg što pivo može dati omogući da kušaju i ono što kuhaju drugi pivski velikani - Belgijanci i Nijemci, tako da su u ponudi i deseci samostanskih rariteta, voćnih ili pšeničnih piva. Sve to, kao uostalom i sva ponuda domaćih piva gotovo isključivo u staklenoj ambalaži. Kažem gotovo, jer iznimke su, naravno, neizbježne. Naime, sve veći je broj piva koje ćete ovdje naći u pet ambalaži, u plastičnim bocama od litre i pol. Međutim, to nisu ona bezobzirna megapakovanja europiva za hipermarkete, nego se radi o pivima koja nisu pasterizirana, a često ni filtrirana i koja se kuhaju u mini pivovarama bez punionice boca. Poput pionira u tom području, gospodina Jiřija Jelilneka iz Sentica kod Brna i njegova Kvasara, piva s dodatkom meda. Kompletan asortiman Kvasara - dvanaestica, četrnaestica i petnaestica, te crna trinaestica, stalno su dostupni u Revosu, a sada im se pridružuju i drugi - Harrach i paleta nefiltriranog piva Opat medovy kvasničak iz Olivetina. Prije dvije godine imali su u Revosu par vrsta piva u limenkama za žedne putnike koji kod sebe nemaju zamjensku ambalažu, ali sada to nismo primijetili.
Revos je dakle ostao mjesto vrijedno svake pažnje. Dućan čiju adresu uistinu vrijedi zapamtiti. A čini se da se to ni u budućnosti neće promijeniti. Kako nam je otkrio pan Josef, krajem godine pojavit će se Revos kalendar s dvanaest listova ukrašenih reprodukcijama rijetkih fotografija pivskih plakata i fotografija iz njihove obiteljske kolekcije. Naime, kako smo već pisali, Josef Rytnauer i njegov zet Martin Borsky imaju vrijednu kolekciju pivskih artefakata, među kojima su i rijetke boce čeških pivovara iz vremena Prve Republike i stare pivske etikete. A što se fotografije tiče, fotografija je još jedan od hobija gospodina Josefa, koji ispunjava njegove umirovljeničke dane i odmara ga od posla sa željezarskom robom i - pivom, i njemu će se sada više posvetiti. „Imam takav top kao vi," kaže, pokazujući na mog Sonyja F-828, i lista besprijekorno složen portfolio s velikim formatima svojih snimaka prirode i makro fotografija cvijeća. Ima li u Revosu još iznenađenja za koja nikad ne bismo znali da tamo nismo zašli unatoč neprivlačnoj vanjštini? Možda to doznamo slijedeći put.
