Birtija, fajrunt, usred grada

Evo prilike da pokažemo kako i mali pjesnici mogu pisati velike stihove. Ognjen Madžarević trideset petogodišnji je Pakračanin, koji za sebe kaže: živim u Japagi (Hrvatska), malom selu između tamo i nigdje. Šljaker i književnik (više šljaker). Nikad objavljivan. Eto, to više neće biti istina - mi ga objavljujemo.

Pokoja svjetiljka para mrak,
lagani vjetar miluje zrak,
ceste puste,
suprotnosti sušte
nego, kada si bila pored mene,
tada nisam osjećao vrijeme.
Osjećao sam tebe.
Sada, samo sebe.
Što da radim u noći sam?
Cigareta i ja čekamo dan.
Piće, po koje
jedino je moje.
Radio svira nešto tužno,
nemojte se čuditi što izgledam ružno.
Kriv sam ja
prijatelju, da.
Podižem pogled, kao da te vidim.
Ne govorim ništa, ja se stidim.
Ono, samo zrak.
Točnije; mrak.
Ali osjećam te još i sada;
birtija, fajrunt, usred grada.
Praznim čaše
za dobro naše.
Valjda je tako i bogom dano
da ostadoh sam, a u mraku samo
bljesak upaljača
i zvuk otvarača.

Ognjen Madžarević rođen je 15.rujna 1976. u Pakracu, kao svi normalni Daruvarčani. Propali nogometaš, propali pjesnik, propali vozač, propali bubnjar, propale rock grupe. Čak i propali pijanac. Do svoje 28 godine živi, školuje se, kontemplira i pomalo radi u Daruvaru. Nakon toga dolazi na privremeni rad u Japagu, kopa septičku i sa ženom i troje djece useljava u državnu kuću. Trenutno kosi travu u radnoj grupi Grada Lipika.