Biergarten partijana? No way Pedro!
To je valjda neka vrsta koincidencije, zakon inata, ili što već: dugo se već pripremam napisati članak u pohvalu vrtnim pivnicama, bavarskom nacionalnom kulturnom dobru s tradicijom dužom od četiri stoljeća. Nije mi baš išlo, pa sam jučer, tek toliko, objavio malu crticu, a ono ispade da je to nekakav pledoaje.
Vrtne pivnice, dakako, postoje posvuda, ali nigdje takve kao u Bavarskoj, naročito u Münchenu, i zato zaslužuju poseban tretman, posebno na pivskoj stranici poput ove. No, taman je na ovom mjestu osvanuo člančić o tom nenadoknadivom institutu, kadli minhenski dnevnik Tageszeitung objavi vijest, kako udruga minhenskih vrtnih pivnica, biergartena, zvoni na uzbunu, jer ta sveta mjesta obiteljskog blagovanja i opuštanja postaju - party zona! Nedavno su se morali rukama i nogama boriti protiv agresivnog prodora pizze na jelovnike biergartena, dokazujući da to jelo - kojemu inače svaka čast - naprosto ne spada u ponudu vrtne pivnice, kadli evo nove pošasti - mladi partijaneri na facebooku i na tweeteru dogovaraju partijanja u vrtnim pivnicama i ta mjesta, koja su po definiciji oaze mira, harmonije i ugode, pretvaraju u carstva nesnosne kakofonije i urnebesnog prangijanja. Predsjednica Udruge za očuvanje tradicije vrtnih pivnica Ursula Seeböck Forster izjavila je za minhensku novinsku agenciju DPA, kako je Udruga zabrinuta novim trendom: „Sve češće imamo u vrtnim pivnicama slučajeve da velike grupe mladih ljude okupiraju velik dio biergartena, zauzmu više stolova, jedu hranu koju donesu sa sobom i naprave biergarten-party. To nije u redu, jer vrtna pivnica služi prvenstveno obiteljima da iskoriste lijepo vrijeme za obiteljski izlazak i za objedovanje i ugodnoj atmosferi. Naime, u velikim gradovima poput Münchena većina ljudi ima male stanove, bez vrtova i potrebno im je nešto takvo." Dodaje da pojam objedovanja, odnosno blagovanja ne mora značiti kompletan obrok - u tradiciju bavarskih gableca spada i hladni tradicionalni snack - brezn (perec), sir, salata s kobasicom, rotkvice, ali ni u kom slučaju tu se ne uklapa pizza! „Grupe mladih, koji se dogovaraju na internetskim socijalnim grupama nahrupe u vrtnu pivnicu i vade iz torba kompletan 'buffet' ne naručuju ništa i zauzimaju mjesto obiteljima, kojima je zapravo vrtna pivnica namijenjena."
Doduše, gospođa Seeböck Forster ističe da je prema bavarskim nepisanim pravilima i prema kućnom redu vrtnih pivnica, dopušteno u biergarten donijeti „gablec" odnosno svoju hranu. U 19. stoljeću stvorena su pravila po kojima se hrana služila samo u običnim pivnicama, a u vrtnim pivnicama nije bilo kuhinja, ali su gosti mogli donijeti svoju hranu. To pravilo vrijedi i danas, premda vrtne pivnice normalno nude i hranu. Ali mladi partijaneri donose i piće i jednostavno ne koriste ništa od usluga pivnice. Koriste međutim kompletnu infrastrukturu, a pri tom ništa ne plaćaju.
Sad je možda dobar trenutak da podsjetimo da su biergartenima i prije mnogi htjeli doći glave, ali oni su preživjeli, te ponosno i postojano stoje i nakon četiri stoljeća. Naime, vrtne pivnice danas imaju status nacionalnog kulturnog dobra i jedan su od nezamjenjivih stožera turističke ponude bavarske prijestolnice. U Münchenu postoje mnoge vrtne pivnice, ali u registru turističkih meka istaknuto mjesto zauzima njih deset, koje se nalaze na otprilike dvadeset kilometara dugoj trasi duž rijeke Isar. Ona najpoznatija, i najjužnija, zove se Waldwirtschaft, a po njoj Bavarci sve vrtne pivnice zovu Wawi. U njoj je dvije tisuće sjedećih mjesta, a to je i nekakav standard za ovu vrstu ugostiteljskih objekata. Za stolovima pivnice Chinesischer Turm u Engleskom parku ima tri puta više mjesta! Prije petnaest godina vodio se u Münchenu neobičan spor, a upravni sud presudio je da vrtne pivnice moraju skratiti radno vrijeme. Odlučio je tako nakon rasprave u predmetu, koji je pokrenula skupina tajkuna, koja ima vile u susjedstvu biergartena, i smetala im je buka koju su u vrtnim pivnicama stvarali orkestri koji tamo sviraju, automobili gostiju, koji traže parking, ili pjesma razdraganih pivopija. Prema toj presudi posljednja runda mogla se naručiti u devet sati uvečer, a u pola deset bi sve vrtne pivnice imale biti zatvorene. Takva je presuda izazvala veliki revolt, organizirani su prosvjedi, potpisivanje peticija, a podršku gostioničarima i pivopijama dali su mnogi uglednici i političari. Na kraju je viša instanca stvari „vratila u normalu" pa su otada pravila ovakva: muzika prestaje svirati u deset, pola sata kasnije toči se posljednja runda, a svjetlo gasi u jedanaest.
Dakle, tajkunima su biergarteni odoljeli. Othrvali su se i zubu vremena, globalizaciji, pa i modernizaciji svake vrste. Hoće li pokleknuti pred partijanerima? Blaženi izraz lica vašeg autora, snimljenog prije nekog vremena u minhenskoj vrtnoj pivnici Chinesischer Turm u Engleskom parku, rječito pokazuje kako bi to bilo šteta, zar ne?
Foto: Goran Gazdek
