Bez kusura

Uskoro ću 61.

Kuda usmjeriti misao kada na Arlandi, u očekivanju leta za Malmö, koji traje 55 minuta, sa još bar toliko suputnika, piješ točeni Falcon.

Još je sat i 20 minuta do polaska, a pivo, u argonomski oblikovanoj čaši, jedva ispunjava jednu petinu zapremine. Ovo od nula zarez pet litara stoji ravno 99 kruna. Moraću, izgleda, još jednom baciti čežnjivi pogled prema barmenu i klimnuti glavom.

Izlaz je na gejtu 35 i nalazi se u neposrednoj blizini neudobne barske stolice. Temperatura zraka je za 6 stupnjeva veća od one u čaši.

Za početak svibnja sasvim ugodno vrijeme u Stockholmu. Djevojke u ljetnim rukavima. Na razglasu Johnny Cash - God's Gonna Cut You Down.

Uskoro ću 61.

Vrijeme za lagano povlačenje. Za kopačke o klin.

Kažu da se ljudski vijek u posljednjih 150 povećao za 30 godina. Nisam siguran da smo za onu razliku sretniji.

Ideja je valjda bila da se, kad se ode gore, prije fajronta, napraviti račun, na pitanje - šta smo imali? - ima s čim podičiti.

Pa umjesto - u redu je - nismo imali ništa - tek po koju narudžbu, može reći:

E, majstore, sjedi. To će potrajati. Imali smo, kako da ne....

Pa onih 55 s početka pomnožimo s brojem putnika, dodamo, u zagradi, 20 kroz 99, zatvorimo zagradu, razlomimo 35 i 6, pa sve to podvučeno zbrojimo sa umnoškom 150 i 30.

I na kraju, naravno, dodamo 61.

Bez kusura.