Trudeći se da ispoštuje realnost uslovljenu faktičkim granicama, a neovisno o neizbježnoj povezanosti majstora po zanatu, teško da bi se prefiks međunarodni, kako ga je vidio organizator, mogao vezati za peti po redu festival zanatskog piva - odrednica regionalni bi po svemu viđenom bila i bliža i prirodnija
Nedavno obilježeni Svjetski dan piva, koji pada na svaki prvi petak u augustu, a koji smo poput, recimo, Valentinova uvezli iz Sjedinjenih Država sa svim svojim pratećim i konzumerizmu jedino prihvatljivim karakteristikama, „zakasnio“ je jedan dan u Lukavicu u Istočnom Sarajevu, tako da je organizatorima propala prilika da se međunarodni dan poklopi sa 5. međunarodnim festivalom zanatskog piva Kištra fest 2018. No taj nenamjerni propust nije poremetio najavu da će se četvrtog augustovskog dana festivalu odazvati osamnaest učesnika, većinom craft pivara (bilo je i kućnih proizvođača) iz ravnopravna dva bosanska entiteta, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Crne Gore, koji su trebali predstaviti više od pedeset različitih vrsta domaćeg piva.
Organizator, Udruženje za promociju zanatskog piva Kištra iz IS je u predfestivalskom obraćanju predstavio line-up prilično respektabilnih imena iz bližeg i daljnjeg okruženja, no, nažalost, nedolazak nekolicine je donekle umanjio inače solidnu organizaciju cjelokupnog događaja. Na sportskim terenima ispred Elektrotehničkog fakulteta, gdje je događaj bio upriličen (sjajan betonski prostor!), gosti- posjetioci, znatiželjnici i ostali entuzijasti i ljubitelji raznoraznih aleova, nisu imali priliku kušati proizvode Dogme iz Srbije, Nove runde i LABa iz Hrvatske i slovenskog Komunajzera (spomenimo samo ove „međunarodne“), jer, kako su naknadno prostorom pivskih isparenja i asfaltnih sunčanih odsjaja kružile doduše nepotvrđene informacije, razlog za nepojavljivanje nabrojanih gostujućih i domaćih (izostali su između ostalih i Oldbridge i Gorštak) pivara bilo je prisustvo industrije. Drugim riječima, jedan, slovom i brojem, predstavnik industrijskog lager piva, koji je po mom skromnom mišljenju (ne)namjerno zalutao na festival, očito je bio dovoljno jak argument za neke izlagače da se ne odazovu pozivu. Koliko je to dobar, loš ili opravdan potez, ostavljamo organizatoru na prosudbu, no svakako da filozofija principa i temeljna razlika koja odvaja sve što je zanatskog, uspješnijeg karaktera od fabričke proizvodnje lošijeg karaktera, mora na neki način biti ispoštovana i jasno naznačena. Na koncu je festivalske štandove pohodilo deset izlagača, što je onda i prefiks međunarodni učinilo izlišnim, budući da bi i inače odrednica regionalni po svemu viđenom bila i bliža i prirodnija.
Lični favoriti
Od 17.00 sati, kada je zvanično i započeo, festival je proticao u opuštenoj i relaksirajućoj atmosferi kruženja od štanda do štanda i posljedičnog ispijanja i naručivanja novih tura. Kako je izjavio Vedran Kurteš, predsjednik Udruženja, „cilj ovog festivala je promocija kulture zanatskog pivarstva, druženje i razmjena iskustava sa drugim pivarima, ali i upoznavanje javnosti o različitim vrstama zanatskog piva.“ To druženje je u jednom trenutku dobilo formu pravog porodičnog okupljanja, jer su ga do prvih večernjih sati obišle i cijele porodice sa sve malom djecom, potvrdivši da su ovakva tematska okupljanja mnogo zanimljivija i sigurnija od lokalnih nogometnih stadiona i pripadajući im kvalitetom katastrofalnih utakmica. Od izlagača koji su bez sumnje bilježili bolje utržke, i čija su se piva konzumirala više od ostalih, jesu Kabinet sa fantastičnom IPA-om Super Nova (šteta da je nismo konzumirali sa tapa jer je hladnjak zakazao), te standardi APA Brka i karamelno slasni Belgian Blond Ale Plavo (točeno i flaširano) te paljanski Beerokrata, koji je naprosto do iznenađujuće oduševio okusom perfektno ohlađenog i snažno zahmeljenog Hoppy Wheata. U vremenima kada se logika dosadašnjeg načina i shvatanja ispijanja piva neizostavno promijenila, a kako je to nedavno rekao jedan slovenački craft proizvođač, skupovi ovakvog tipa i imaju punog smisla da u punoći svojih kapaciteta i nadalje upoznaju javnost sa craft pokretom i različitim vrstama autentičnog artizanskog varenja tečnog kruha. Napomenino da su u večernjem dijelu festivala posjetioce zabavljali bendovi "Gitarinet" iz Beograda i "Vesele osamdesete" iz Kragujevca, i da je u konačno jednom danu bez kiše u Sarajevu u pauzama zagrijavanja pred koncert, druženja i novog točenja prisutne iz zvučnika pozdravio i David Dave Gahan sa It's No Good, pripjevom koji se čuo do štanda Nikšićkog piva.
Foto Dijana Prljić i Jadranka Šuster