Svaka čast Plzenjskom prazdroju u Budjejovickom Budvaru, pa i nekim drugim pivima iz velikih i svjetski poznatih čeških pivovara - najomiljenije češko pivo među hrvatskim pivovarama je Bernard, koji dolazi iz male i mlade obiteljske pivovare u gradu Humpolcu. Bernard je upravo proslavio 20. rođendan.
„Bernard ide najbolje ne samo od svih čeških piva, nego uopće, a budući da nije baš jeftin, očito je da pivopije prepoznaju kvalitetu," rekao mi je vlasnik Beer shopa Neven Pufnik, koji s tom obiteljskom pivovarom radi gotovo od samog početka. Dodaje da je taj slučaj još neobičniji zbog toga što se radi o nefiltriranom pivu, dakle pivu na kakvo naš prosječni konzument nije navikao.
Okrugla obljetnica bila je jučer. Na jučerašnji dan, 26. listopada 1991. godine izlicitirao je Stanislav Bernard staru pivovaru u Humpolcu u regionu Vysočina u Moravskoj, kamo je potom preselio iz svoga tristo kilometara udaljenog grada Háj u Šleziji. U prigodnom uvodniku svoga magazina Vlastní cestou, koji je upravo izišao i posvećen je jubileju, S. Bernard piše: „Sjećam se početka, koji je za današnje prilike nevjerojatan. U biti na dražbi smo kupili ruinu pivovare poljuljanog ugleda, bez mušterija i sa zalihom piva u podrumu, koje smo morali uništiti, jer ga nismo mogli prodati. A još smo za to platili nevjerojatnu cijenu, peterostruko veću od stvarne vrijednosti i za to smo morali podići kredit. Slijedilo je dugo razdoblje, ugrubo deset godina, borbe za preživljavanje. Ali, ne shvaćam to razdoblje samo kao borbu, bila je to istovremeno i sjajna zabava. Do tada živio sam u totalitarnom socijalizmu, u kojem se nije moglo raditi ništa pošteno, a o nekakvom poduzetništvu nije se moglo ni razmišljati. A u mojoj trideset i šestoj godini odjednom se preda mnom ukazala mogućnost biti poduzetnik, a ne samo zaposlenik.
Bila je u tome ogromna količina slobode, pa smo izmišljali, a usuđujem se reći, na određeni način i igrali. Svakodnevno smo rješavali gomilu novih stvari, od dnevne organizacije proizvodnje, novca za plaće, početka prodaje, neprestanih popravaka zastarjelih strojeva, pa do kreiranja marke. Sve to radili smo u uvjetima ogromne konkurencije drugih pivovara, koje su u svemu bile neusporedivo bolje od nas. Nismo imali novaca, vremena niti prostora, jer pivovara ima minimalnu površinu a smještena je usred grada.
Ta prva polovica vremena od nastanka obiteljske pivovare Bernard bila je, moglo bi se reći, na rubu egzistencije, ali istodobno je to bila izuzetna avantura. Od samog početka sanjao sam da ćemo kuhati dobro, uistinu kvalitetno pivo. I da ćemo uspjeti stvoriti respektabilnu marku, koju će ljudi dobro prihvatiti. Taj san se za čitavo to vrijeme nije promijenio, i danas imam osjećaj da se ispunjava. Kad putujem i uspoređujem naše pivo s drugima, i kod nas i vani, znam da naše pivo u kategoriji lagera uistinu dobro stoji. uvijek kad se vratim mogu otići ljudima u proizvodnji i reći - radite to odlično. Može to izgledati kao samohvala, koju ne volim, ali nisam jedini koji tako osjeća. Potvrđuju to i nagrade s domaćih i inozemnih natjecanja, koje pivo Bernard osvaja. A ne radi se samo o nagrađivanju našeg proizvoda. Možda je i najvažnije to što nam je pošlo za rukom stvoriti poduzeće u kojem su odnosi među ljudima prijateljski, otvoreni, pozitivni. Mislim, vjerujem, da je to tako i da ljudi kod nas rade s voljom. Može se činiti da nakon dvadeset godina čovjek u sebi teško pronalazi motivaciju da nastavi dalje, ali imamo novi san - stvoriti marku, koja ima svoju priču, koja je po nečem izuzetna, koja ima jasnu, vlastitu viziju. Kultnu marku."
Ovom zapravo ne treba ništa dodavati. Možda tek to, da bernard već jeste kultna marka, barem to tako izgleda iz naše perspektive. Mi doduše znamo samo svijetli i tamni Bernard, no paleta proizvoda ove pivovare kudikamo je šira. Tu su Blagdanski lager, Jantarni lager, Crni lager, bezalkoholno svijetlo i polutamno (jantarno), bezalkoholni osvježavajući napici s okusom šljive i višnje, tradicionalni svijetli lager s deset i dvanaest posto slada, te Bernard OX s povećanim udjelom alkohola od 5,8 posto. Većina piva dostupna je i točena, a nefiltrirana dvanaestica puni se u poklon bocu od dvije litre, naravno staklenu, s metalnom drškom i patentnim zatvaračem. Onda je tu bačvica od pet litara, takozvani party-fass, kao i razne kombinacije pakiranja u kartonskim kutijama s osam boca. Za rođendan je Bernard skuhao i posebno pivo koje se prodavalo pod motom „Bernard eskort ili dvadesetogodišnjakinja u kuću!" - Bernard s veselom glavom. Pivo s 20 posto slada i 7,5 posto alkohola. Kažemo - „prodavalo" dakle u prošlom vremenu, jer više ga nema. Prodano! Većina piva višekratno je ovjenčana festivalskim nagradama, a nagrađivana je i pivovara u raznim kategorijama, kao i magazin Vlastní cestou (Svojim putem). Osim kvalitetom svoga piva pivovara osvaja simpatije i reklamnim kampanjama, koje odišu originalnošću i duhom. U većini njih se, kao uostalom i na etiketama koristi lik suvlasnika Stanislava Bernarda, koji je, primjerice, za reklamu crnog piva obojan u crnca, a za bezalkoholno „pivo s čistom glavom" ošišan na nulu.
Uz jubilej je pivovara blago redizajnirala logo i pripremila malu svečanost. još u kolovozu na tradicionalnom Bernard festu na glavnom trgu u Humpolcu hit su bile majice s dvadesetogodišnjakinjama. Karikaturist Štěpán Mareš nacrtao je Stanislava Bernarda, suvlasnika obiteljske pivovare, kojemu se oko vrata objesila pristala dvadesetogodišnjakinja. Ta karikatura poručuje da gospodin Bernard ima na grbači dvadesetogodišnjakinju, naime, dvadesetogodišnju pivovaru, odnosno da slavi dvadeseti rođendan.
A prošle je subote na istom mjestu priređen nastup nekoliko grupa, a tijekom poslijepodneva pivovara je otvorila vrata za posjete znatiželjnika. Ujedno je otvorila i vrata trećeg desetljeća u koje, kako vidimo, ulazi puna samopouzdanja. I to s punim pravom.
