Berlin Alexanderplatz
Ali, Franz Biberkopf ide ulicama, on kaska svojim putom i ne popušta i neće ništa drugo nego da pošteno prikupi snagu, da ojača mišiće. Vruće je ljetno vrijeme, Franz ide od krčme do krčme. Izbjegava vrućinu. U krčmi se pred njim redaju velike čaše piva. Prva čaša kaže: dolazim iz podruma, iz ječma i slada. Sada sam hladna, kako prijam?
Franz kaže: gorko, lijepo hladno.
Da, ja te hladim, ja hladim muškarce, onda ih grijem i onda im uzimam suvišne mislil.
Suvišne misli?
Da, većina misli je suvišna. Ili možda nije? - Tako. Možda imaš pravo.
Mala rakija stoji svjetložuta pred Franzom. odakle su tebe uzeli? - Ispekli su me, čovječe. -Ti grizeš, curo, ti imaš pandže. -Pa onda, zato sam rakija. Dugo je nisi vidio, zar ne? -Ne, bio sam gotovo mrtav, ti rakijice, bio sam gotovo mrtav. Odlazak bez povratne karte. -Tako i izgledaš. -Izgledaš, ne brbljaj, hajde da te malo kušamo, dođi ovamo. Ah, dobra si, imaš vatre, vatre imaš, curo. Rakija mu teče kroz grlo: kakva vatra.
Dim vatre uzdigne se u Franzu, osuši mu grlo, on uzima još jednu čašu piva: ti si druga čaša, već sam uzeo jednu, što ćeš mi ti reći? -Debeli, prvo me probaj, onda govori. -No, dobro.
Onda kaže čaša: pripazi ti, ako popiješ još dvije čaše i još jednu rakiju i još jedan grog, onda ćeš nabubriti kao grašak. -Tako? -Da, onda ćeš opet biti debeo, kako to izgledaš, čovječe? Zar ćeš takav među ljude? Gutni još malo.
I Franz uhvati treću: već gutam. Dolazi jedna za drugom. Uvijek držati red.
Pita on četvrtu: što ti znaš, zlato? -Ona samo umilno grgoće. Franz je iskapi: vjeruje. Sve što ti kažeš, zlato, sve ja vjerujem. Ti si moje janje, idemo zajedno na livadu.
Iz izdanja Sveučilišne naklade Liber i Prosvjete Zagreb, 1982. S njemačkog prevela Snješka Knežević
Njemački književnik Alfred Döblin rođen je u poljskom Sczeczinu 1878. godine, a umro 1957. u Emmendingenu. Po zanimanju je bio liječnik. Od 1933. do kraja Drugog svjetskog rata živi u Francuskoj i Sjedinjenim Državama. Jedan je od osnivača ekspresionističkog časopisa Der Sturm. Romani Tri skoka Wang-lunova i Gore, mora i divovi iz 1915. i 1924. donose mu afirmaciju, a Berlin Alexanderplatz iz 1929. promiče ga u jednog od najpopularnijih pisaca Weimarske republike. Objavio je i mnoga druga djela, a posljednje godinu dana prije smrti, no širu popularnost, naročito izvan Njemačke stječe isključivo zahvaljujući svom najboljem i najpopularnijem romanu Berlin Alexanderplatz, priči o Franzu Biberkopfu, kojom je - kako reče Viktor Žmegač u pogovoru prvom hrvatskom prijevodu - „podigao neobičan, nepatetičan književni spomenik glavnom gradu." Döblin se u tom romanu služi tehnikom filmske montaže i kolažnom strukturom, novinskim člancima, esejističkim i lirskim dionicama pruža dojmljivu sliku života velegrada. Roman je ekraniziran dva puta. Prvi put već 1931. Piel Jutzi snima film s Heinrichom Georgeom u ulozi Franza Biberkopfa, a drugi put 1980., kada Reiner Werner Fassbinder snima glasovitu televizijsku seriju s Günterom Lamprechtom i Hanom Schigulom. Upravo ta Fassbinderova ekranizacija potiče golem interes za Döblina u inozemstvu, pa roman Berlin Alexanderplatz doživljava mnoge prijevode, uz ostalo i na hrvatski. Prvi hrvatski prijevod iz 1982. godine sadrži i slikovni prilog sa scenama iz tv serije.
