Novi pivarski trend u Berlinu, na opću radost svih istinskih poklonika zlatnog soka - niče niz mini pivovara, koje među pivopije vraćaju zaboravljene vrste piva, koje su oduševljavale njihove pretke. Među biserima pivo s okusom krumpira i ono kuhano po receptu iz starovjekog Babilona.
Pivovare, često ne veće od novinskog kioska u glavnom su gradu Njemačke pravi hit. Već ih je dvocifreni broj, a niču i nove. Inače, u Berlinu je u funkciji samo jedna velika industrijska pivovara, iz koje dolazi većina poznatih pivskih marki njemačke prijestolnice. No, njihov dobar glas poprilično je poljuljan, a titulu pivske metropole čvrsto u svojim rukama drži bavarski München. sada se niz mikro pivovara trudi vratiti taj primat i vratiti slavu berlinskog piva, a čine to doslovce pred očima pivopija, pred kojima kuhaju svoja nefiltrirana i nepasterizirana piva.
Najoriginalnija od tih novih mini pivovara zove se BrewBaker, dakle „pivopekar" - osnovana je 2005. godine, a vodi je Michael Schwab. Ta pivovara podsjeća na nekadašnju berlinsku tradiciju da se pod istim krovom kuha pivo i peče kruh. No, ova kombinacija nije trajala dugo. U početku se uistinu pekao kruh i druga peciva, ali je pekar odustao od partnerstva, ali je pivovara zadržala naziv i logo. Pivovara kuha 700 do 800 hektolitara piva godišnje. U početku pivovara je bila smještena u blizini predsjedničke palače Bellevue, a kasnije se preselila u ne previše privlačni prostor tržnice iza vijećnice berlinske četvrti Tiergarten. Peciva su i dalje u pnudi, ali ih peče pekara s kojom pivovara ima ugovor. Uz zlatni lager, dakle pivo donjeg vrenja plzenjskog tipa, ovdje se kuha i India Pale Ale, dakle pivo gornjeg vrenja, ali i sezonski specijali poput krumpirova stouta i bundevskoga alea.
Na Dvorskom trgu u istočnoberlinskom kvartu Köpenick, neposredno pored vijećnice, djeluje vjerojatno najmanja pivovara u Njemačkoj. Varionica je smještena na samo šest četvornih metara, a mjesta u pivnici ima za samo trideset gostiju. Ovdje se kuha svijetlo i tamno pivo, a pored toga specijali s okusom trešnje, čilija, te dimljeno pivo koje na prvu asocira na dimljenu ribu, kažu oni koji su kušali. Ovdje se kuha i „Babilonsko" pivo, koje se proizvodi prema recepturi iz godine 1780. prije Krista. Kažu da to pivo ima voćnu aromu, ali ga nije mogući ni s čim usporediti, jednostavno ga treba kušati.
Za titulu najmanje pivovare oštro se bori i gostioničarska mini pivovara Marcus Bräu, nedaleko Alexanderplatza. Tu se godišnje skuha pukih osamdeset hektolitara piva. U blizini je i jedna od triju mini pivovara koje drži Oliver Lemke. Nalazi se pod tračnicama berlinske gradske pruge, a ispijanje piva prati ritmična tutnjava vlaka. Druga Lemkeova pivovara je u trgovačkom prolazu, a treća u gradskoj četvrti Mitte, po kojoj se i zove - Brauhaus Mitte. U njoj se kuhaju četiri vrste piva - svijetlo, tamno, pšenično i jedan specijal, koji se stalno mijenja. U početku se više eksperimentiralo, pa je u prvoj godini pivovara nudila 30 do 40 vrsta piva.
