Beerfest - velika žeđ i pivo u Beogradu
Beogradski busevi izgledaju oronulo, ali kvaliteta i izdržljivost nisu im upitni, očito, jer su ispunili svoju komunalni zadaću prijevoza silne mase koja se prošli tjedan slijevala kroz dvomilijunsku metropolu prema Ušću. Jedan za drugim, krcati rockerskim pivopijama, ostavljali su svoje žedne mušterije pred ulazom na Beer fest, uskom grlu gdje ih je prepipavao odred iz osiguranja, momci u fluoroscentnim prslucima.
Ručni detektori metala ne daju prolaza s oštrim predmetom, jer organizatori i gosti najveće alkoholno-muzičke manifestacije zapadnog Balkana ne žele da se provuče Secko, koji je prije koju godinu bockao ljude. Tako goloruki, prihvatili smo se čaša, muzike i plesa.
„Pušenje marihuane strogo je... preporučeno", još jedno pravilo dali su i dečki iz Dubioze kolektiv, koji su u samo sat vremena, uglavljenih u gust raspored desetak bendova večeri, raspalili preko 100 tisuća ljudi, a u trenutku kad je netko od bosanskih revolucionara u mikrofon dreknuo: Valter!, svima im je mislima proletjela jedna lijepa uspomena iz djetinjstva dok su u zraku uzvraćali „Vratit će se Valter...", s pripadajućom psovkom u rimi, čuvenoj mnogo šire od granica Beograda.
Impresivna je vještina pivopija da tako visoko skaču u vis s plastičnim politrenkama u rukama, a ne proliju te nebrojene hektolitre piva. Nastalo bi duboko blato, jer stoje u pedalj debeloj naslagi prašine, riječnog nanosa Dunava i Save, koja se podigla iznad glava kao oblak finog pudera. „Što je više udišemo grlo nam se više suši i moramo po novo pivo.", iznio je teoriju marketinškog trika jedan Mitar svojoj prijateljici Laki dok su se probijali po sljedeću rundu.
„Lijepo bi bilo s kušanjem krenuti od svijetlijih i laganijih prema tamnim i punijim varijantama hranjivog napitka, ali kako kada su štandovi tako daleko, iza svih kružoka kroz koje se treba provući i stati na što manje tuđih nogu?", dvoumila se Bojana, koja je potegla s jedan sat udaljenog Konjarnika. Neki su se zato prihvatili jednog štanda kao pijan plota. Jedan je ponio nosiljku kapaciteta šest komada i jednom rukom riješio tekuće potrebe svojih prijatelja. Pivovare koje drže do sebe okružile su poljanu dugačkim šankovima i divovskim reklamama, u nizu koji otkriva da su na manifestaciji prisutni deseci različitih marki. Predstavnik jedne od njih radi s više točionika, ali nema WC-a, druge polovice pivskog braka, čija neophodnost ubrzo dolazi do izražaja što pipničar više toči.
S odmicanjem noći postupno je postajalo gusto, pa su pivoljupci kroz gužvu potražili svoj mirni kutak, neki uz ogradu ili u parkiću preko puta, gdje se fest razmilio u intimnija društva i parove poizvrtane na livadi. Oko njih, kao pčele kružili su skupljači limenki, ravno deset puta manje plaćeni nego EU-kolege u Hrvatskoj, u prvoj fazi čišćenja, pred dernek koji se nastavio sljedeće noći.
A nitko na sebi nije štedio. Štoviše, po glavi stanovnika Beer festa otišlo je više čaša piva nego što su neki stojički mogli podnijeti, pa su još dugo dopodne bili horizontalni, u sjeni nekog grma ili udobnosti klupice na autobusnoj stanici. S busom počinje i završava, a jedna Osječanka pivski fest neće zaboraviti ni zbog vozača koji je svojih stotinjak putnika zavrtio tri puta u kružnom toku, prošao kroz crveno i, s premalo gasa zapeo na uzbrdici, pa se nanovo zajurio ohrabren navijanjem društva „to majstore, još jednom!" i uspio.
Poteškoće u transportu nestale su već te večeri kada se radi Bajage na Ušće sjatilo 150 tisuća ljudi, sretnika, za razliku od 10 tisuća ostalih izvan zatvorene kapije, jer se unutra više nije mogla provući ni mala limenka piva. Zbog ogromnog odaziva publike Beer fest je već ovamo premješten s ravnice hpodno Kalemegdana, ali i dalje raste.
Više informacija o festivalu i fotogalerija na službenim stranicama Beerfesta
