Banjalučki trapisti i pivo
Bosna i Hercegovina
P.N.
21.06.2009.
Banjaluka ima dva markantna i prepoznatljiva proizvoda, koji uostalom idu jedan s drugim – sir trapist i pivo Nektar, piše srpski portal mts.mondo. Međutim, ova dva proizvoda ne bi “uspjevala“ u ovim krajevima da nije bilo tamošnjeg trapističkog samostana. Ove godine navršava se 140 godina od dolaska trapista u Banjaluku i njihova djelovanja u tom gradu.
„Davne 1869. godine, u Delibašino Selo, na desnoj obali Vrbasa, doselila se mala, ali za ondašnju neuku i nepovjerljivu čeljad - veoma čudna družina kaluđera koji su po francuskom samostanu La Trappe dobili ime - trapisti,“ zabilježio je povjesničar Zoran Pejašinović. Ti izuzetno skromni, gologlavi šutljivci (za koje Banjalučani i danas znaju da kažu “ćuti ko trapist“) u bijelo-sivim mantijama, bili su veoma marljivi i napredni zemljoradnici, stočari i zanatlije. Trapisti spadaju u najstroži red u Katoličkoj crkvi. Opslužuju pravilo života sv. Benedikta koje glasi: "Moli i radi“ - "Ora et labora“, a koje se graničilo s fanatizmom. Izolirani su od svijeta, mnogo se mole, bave se fizičkim poslovima i šute.
Samostan “Marija Zvijezda“ utemeljio je te godine Franc Pfaner, posle nekoliko neuspjelih pokušaja da osnuje samostan u Hrvatskoj. Savladavši mnogobrojne poteškoće, uspio je kupiti zemlju od Banjalučanina Tome Radulovića. Otac Franc Pfaner započeo je djelatnost kojom se i danas Banjaluka može ponositi, a to je industrijsko uzdizanje, kako grada, tako i cijele regije, a najpoznatiji njihovi proizvodi su Nektar pivo i sir trapist - kaže danas povjesničar Bratislav Teinović iz Muzeja Republike Srpske. Za života Pfanera, koji je sa svojom braćom okarakteriziran kao neumorni graditelj, napravili su pravi poljoprivredno-zanatsko-industrijski kombinat. U njemu su bili ciglana, kovačnica s radionicom za plugove, žitnica, kamenolom, mlin, sirara, pivovara, pilana, sušionica šljiva, klaonica, mlin za mljevenje kostiju, tvornice ljepila, cigle i crijepa, voćni i šumski rasadnik, tvornica platna, tiskara, te bačvarska i stolarska radionica. U vrijeme djelovanja opata Bonaventure Prvog Baera, Marija Zvijezda je proglašena opatijom, i na pravi način započinje industrijski rad na proizvodnji, naročito sira i piva.
“Svoj procvat doživljavaju krajem 19. stoljeća, za vrijeme opata Dominka Asfalga, ostvarujući značajnu suradnju s tadašnjim austrijskim vlastima koje su pomogle u djelatnosti trapističkog reda“, kaže Teinović. Tako su u vremenu djelovanja opata Dominika izgrađene tvornice tekstila, tjestenine i sapuna, kao i hidrocentrala na Vrbasu, koja je 1902. godine počela da osvjetljava i sam grad Banjaluku. Osnovana je i zanatska škola, koja je školovala mlade za više od 30 zanata. Od 1941. broj redovnika se smanjuje, jer su bili prisiljeni da odu u izgnanstvo zato što je u njihovoj zajednici bilo najviše Nijemaca. Komunistička vlast ih je 1945. optužila da su surađivali sa ustašama i tada im je oduzeta gotovo sva imovina, bez ikakve naknade. Nažalost, tako je ostalo sve do danas.
Prvi trapisti koji su došli u Banjaluku bili su Nijemci, a oni su oduvijek dobri poznavaoci tehnologije proizvodnje piva. Narod je tada u ovim krajevima pekao rakiju, i to lošu, pa su se ljudi od nje čak i razbolijevali. Nekako u isto vrijeme, trapisti su osnovali i bolnicu u kojoj su ovisnike od rakije liječili - pivom. Kura je bila - četiri litra piva dnevno. Kako kazuju svjedoci, terapija je bila toliko dobra da se pacijentima rakija ogadila, ali ne i pivo, zaključuje portal mts.mondo.
Samostan “Marija Zvijezda“ utemeljio je te godine Franc Pfaner, posle nekoliko neuspjelih pokušaja da osnuje samostan u Hrvatskoj. Savladavši mnogobrojne poteškoće, uspio je kupiti zemlju od Banjalučanina Tome Radulovića. Otac Franc Pfaner započeo je djelatnost kojom se i danas Banjaluka može ponositi, a to je industrijsko uzdizanje, kako grada, tako i cijele regije, a najpoznatiji njihovi proizvodi su Nektar pivo i sir trapist - kaže danas povjesničar Bratislav Teinović iz Muzeja Republike Srpske. Za života Pfanera, koji je sa svojom braćom okarakteriziran kao neumorni graditelj, napravili su pravi poljoprivredno-zanatsko-industrijski kombinat. U njemu su bili ciglana, kovačnica s radionicom za plugove, žitnica, kamenolom, mlin, sirara, pivovara, pilana, sušionica šljiva, klaonica, mlin za mljevenje kostiju, tvornice ljepila, cigle i crijepa, voćni i šumski rasadnik, tvornica platna, tiskara, te bačvarska i stolarska radionica. U vrijeme djelovanja opata Bonaventure Prvog Baera, Marija Zvijezda je proglašena opatijom, i na pravi način započinje industrijski rad na proizvodnji, naročito sira i piva.
“Svoj procvat doživljavaju krajem 19. stoljeća, za vrijeme opata Dominka Asfalga, ostvarujući značajnu suradnju s tadašnjim austrijskim vlastima koje su pomogle u djelatnosti trapističkog reda“, kaže Teinović. Tako su u vremenu djelovanja opata Dominika izgrađene tvornice tekstila, tjestenine i sapuna, kao i hidrocentrala na Vrbasu, koja je 1902. godine počela da osvjetljava i sam grad Banjaluku. Osnovana je i zanatska škola, koja je školovala mlade za više od 30 zanata. Od 1941. broj redovnika se smanjuje, jer su bili prisiljeni da odu u izgnanstvo zato što je u njihovoj zajednici bilo najviše Nijemaca. Komunistička vlast ih je 1945. optužila da su surađivali sa ustašama i tada im je oduzeta gotovo sva imovina, bez ikakve naknade. Nažalost, tako je ostalo sve do danas.
Prvi trapisti koji su došli u Banjaluku bili su Nijemci, a oni su oduvijek dobri poznavaoci tehnologije proizvodnje piva. Narod je tada u ovim krajevima pekao rakiju, i to lošu, pa su se ljudi od nje čak i razbolijevali. Nekako u isto vrijeme, trapisti su osnovali i bolnicu u kojoj su ovisnike od rakije liječili - pivom. Kura je bila - četiri litra piva dnevno. Kako kazuju svjedoci, terapija je bila toliko dobra da se pacijentima rakija ogadila, ali ne i pivo, zaključuje portal mts.mondo.
