Sve najvažnije u Bambergu počinje na B - Burg, Barock und Berühmte Bier. Dakle - srednjevjekovni grad, barok i čuveno pivo. Dakako, mnogi se gradovi na planetu, i to - hvala Bogu - s pravom, diče svojim pivom, pivskom kulturom, tradicijom, raznovrsnošću, neobičnošću, količinom, kvalitetom. No, Bamberg ih sve daleko nadmašuje.
Riječ je o gradu u Gornjoj Franačkoj, u njemačkoj saveznoj pokrajini Bavarskoj, na rijeci Regnitz, blizu njena ušća u Majnu, o gradu koji spada među rijetke njemačke gradove koje saveznici nisu za Drugog svjetskog rata bombardirali, zacijelo zbog obližnje tvornice topničkog oružja, a zbog te sretne okolnosti ostala je neoštećena njegova neprocjenjiva arhitektura, barokna i ona starija. Kakav je to grad dovoljno govori podatak da se od 1993. godine stara jezgra nalazi na UNESCOVU popisu Svjetske baštine, a među drugim vrijednim građevinama sačuvano je i devet pivovara, devet bisera mahom starih po više stoljeća. Devet pivovara za jedan omanji grad od sedamdesetak tisuća stanovnika svakako već samo po sebi zvuči fantastično, ali to je tek početak - u široj okolici grada nalazi se stotinu pivovara, a u cijeloj Franačkoj - tri stotine! U Europi nema područja gušće načičkanog pivovarama od ovoga, a u Franačkoj su naročito ponosni na svoje „tekuće zlato" i ističu da je njihov region - zavičaj piva.
A kakvo je to samo pivo! Nipošto nije obično! To je pivo koje govori sedam jezika, a osmi natuca! Koje ti golica nepce i maštu, razveže jezik, te priziva u pamet znamenitog češkog pisca Jaroslava Hašeka, ali ne njegova pivopiju, pokorno javljam, dobrog vojaka Švejka, nego nekakvog našijenca, Juraja Vručića, koji u jednoj pripovijetki pije u Varaždinu crveno vino kojem ovako tepa: „Ej, to je bilo vino! Popiješ litru i osjećaš, kako ti udara u noge. Onda popiješ drugu i osjetiš kako te grije i kako se iz nogu u glavu penju vesele misli. Pa popiješ treću, a tu već pjevaš, ma što pjevaš, i sam slažeš pjesme - kad piješ četvrtu litru, svaka žila u tijelu ti se trese, najradije bi skakao na glavu."
Tako je i s bamberškim pivom.
Ovih devet pivovara proizvodi pedeset vrsta piva, a među njima je beznačajno malo onoga što zovemo svijetlim pivom - lagerom, pilsom, i tome slično. Ima tu piva i donjeg, ali i gornjeg vrenja, ima tamnih piva, i pšeničnih, i bock piva, i sve su to odreda sjajni pivski specijali, ali nije to ono što Bamberg čini posebnim, nego su to druge tri vrste piva, pravi rariteti, koji će istinskog sladokusca ostaviti bez daha. Zwickelbier, Ungespundete i - naročito - Rauchbier. Najkraće i najjednostavnije rečeno, radi se o ovom: Zvickelbier se zove još i Kellerbier, odnosno podrumsko pivo, a riječ je o mladom pivu, koje se uzima iz tankova za glavno vrenje, kada se većina kvasca nataloži na dno tanka ili ispliva na površinu. To je pivo jako mutno, izrazite gorčine i sadrži malo ugljičnog dioksida. Ungespundete je pivo kod kojeg se naknadno vrenje nekad odvijalo u nezačepljenim bačvama, odakle mu i ime, a danas u otvorenim tankovima, tako da ugljična kiselina koja nastaje vrenjem može slobodno isteći. Ovo pivo toči se nefiltrirano, pa mu ostaci kvasca daju dodatnu aromu i okus, što ga svrstava u visokovrijedne namirnice. I šećer na kraju - Rauchbier, svjetski fenomen, koji se kuha samo u Bambergu, uz - dakako - nekoliko pokušaja kopiranja u raznim krajevima globusa. Inače je to pivo donjeg vrenja, s trinaest i pol posto slada, te oko pet posto alkohola, naoko samo maloj jači lager, ali uz sjajnu jantarnu boju i punoću, te cvjetnu aromu hmelja, ovo pivo ima i snažan okus dima, koji dobiva sušenjem zelenog slada na otvorenoj vatri od bukove piljevine. Posebno je okus dima izrazit kod piva iz povijesne pivovare Aecht Schlenkerla, koja se nalazi u srcu povijesne jezgre. Tu uvijek vrvi od turista, pa ćete teško naći mjesto za stolom, premda je u zgradi nekoliko prostranih pivnica, a u hodnicima su pultovi, uz koje možete popiti pivo doduše stojeći, ali u uistinu sjajnoj atmosferi. Mnogi svoju kriglu, koju kupe na šalteru u hodniku, gdje se ono toči iz hrastove bačve - kao uostalom i u većini drugih pivovara u ovom gradu - iznesu na ulicu, pa je taj dio grada uglavnom zakrčen gostima Schlenkerle, koji pod vedrim nebom i s nogu pijuckaju „pivo iz pušnice". Riječ Schlenkerla zapravo ne znači puno, a ako vas baš jako zanima zašto je netko svome pivu dao ime koje lomi jezik, a ipak je s njim postigao svjetski uspjeh, valja reći da je to sve stvar veoma duge tradicije. Ova pivovara postoji još od 1405. godine, a danas je u šestom koljenu vodi obitelj Trum. Legenda kaže da je Schlenkerla bio nadimak davnašnjeg majstora pivara, koji je dobio zbog gegava hoda (schlenkern, naime, znači gegati se).
Dimljeno pivo kuha se u još jednoj bamberškoj pivovari - Spezial, koja postoji od također respektabilno daleke 1526. godine. Aroma dima kod ovog piva je decentnija, pa bih ga početniku preporučio prije Schlenkerle, a u asortimanu je još čitav niz specijaliteta, od kojih se neki kuhaju samo prigodno, ili sezonski. Ostale pivovare su Klosterbräu, koja leži na samoj rijeci, a utemeljena je predaleke 1533. godine, Fässla osnovana godinu dana nakon završetka Tridesetogodišnjeg rata 1649., uz ostalo zanimljiva i po sezonskom pivu Bambergator, s osam i pol posto alkohola najjačim doppelbock pivom u regiji, Mährs Brauerei iz 1670. godine, pa onda Greiffenklau s tradicijom od 1585. godine, „mlađahni" Kaiserdom iz 1718., pa još malo mlađi Keesmann iz 1867. i napokon pivovara Ambräusianum, koja je na časni popis dospjela istom 2003. godine. Kada sam, godinu dana kasnije sa svojim pivskim društvom prvi put posjetio Bamberg, sve je u njoj još mirisalo na novo, premda je također u povijesnoj jezgri i u spomeničkom objektu, u neposrednom susjedstvu Schlenkerle.
Tu doduše jeste devet pivovara, i to onih koje navode gradski vodiči i itinereri pivskih turističkih trasa, ali to nisu sve! Ta gdje je, na primjer, Maisel Brauerei, koju smo pohodili prije koju godinu, i u prostranoj vrtnoj pivnici neposredno uz pivovaru, u hladu stoljetnih kestena pili izvrsno kućno pivo iz keramičkih vrčeva. To uostalom zorno potvrđuje prva fotografija u našoj galeriji. „Ta pivovara više ne postoji," objasnio nam je konobar u onoj istoj vrtnoj pivnici, za istim stolom za kojim smo sjedili i prije, ali koja se danas zove Fässla Keller i u kojoj se, naravno, toči fässla. Pivovarska zdanja doduše još su na svom mjestu, još na zidu stoji i logo kuće, ali se u toj najvećoj bamberškoj pivovari pivo ne kuha. „Prije dvije godine pivovaru Maisel kupila je Fässla i ugasila njen brend," protumačio je naš ljubazni konobar, stavljajući nas pred neobičnu spoznaju - inače u pivarskom svijetu veliki igrači kupuju male pivovare i gase njihove marke, ili proizvodnju sele u onu veću, a ovdje se dogodilo obratno. No, valja istaknuti da Fässla ima respektabilnu povijest, pa je u tom smislu puno bolje da se dogodilo tako, nego... Ali, to s brojem bamberških pivovara i dalje ne štima. Pored nabrojanih, postoji još pivovara Wilde Rose, gostioničarska pivovara usred starog grada, u kojoj smo pili sjajni kućni „Keller Bier", a ima ih još. Samo nismo otkrili koji su kriteriji za ulazak na pivsku kartu grada.
Ta je, kako možemo lako zaključiti, gusto prošarana pivskim cestama, koje osim po pivovarama i pripadajućim pivnicama, vode i do Franačkog pivskog muzeja, jednog od šest pivskih muzeja Gornje Franačke. Muzej je smješten u nekadašnjoj pivovari benediktinskog samostana Michelsberg, a osim respektabilne postave dokumenata i predmeta koji svjedoče o povijesti pivarstva i procesu proizvodnje, organizira i mnoge prateće događaje, te izdaje vlastiti časopis. I inače, pivskih događaja u Bambergu uistinu ne manjka, od vožnje kočijom, koju organizira Mährs Bräu, pa do BierSchmecker Toura, aranžmana koji vam za 20 eura donosi brošuru o povijesti bamberškog piva, keramički pivski vrč, podmetače, pivsku, kartu, kupone za popust u pivovarama, i sve to spakirano u lijep pivski ruksak. Svaka pivovara ima malu prodavaonicu svojih proizvoda, čaša, krigla i suvenira, a velika prodavaonica svakojakih pivskih čudesa je u strogom centru, vizavi Schlenkerle. To još niti izdaleka nije sve, a da biste dodatno uživali u fenomenalnom bamberškom pivu valja se malo potruditi i oko specifičnog franačkog dijalekta. Ovako: Schwemme su velika ulazna vrata, kroz koja su nekada pivarska kola dovozila Zwickelbier, a u njima je danas postavljena izba za ulično točenje piva; Drei Schoppen je tradicionalna mjerna jedinica za večernje pijanke u društvu. Pivo se toči u vrčeve veće od litre, toči se znači „jači maz" dakle „dobra" litra, a naplaćuju „tri frtalja"; Schnitt je još jedna tradicionalna bamberška mjera za posljednje pivo te večeri. „Još to popijemo, pa idemo!" Toči se pola krigla, ali se to uvijek čini „velikodušno" tako da standardno premašuje polovicu...
Obilazak bamberških pivovara valja pomno i oprezno planirati. Da biste kušali što više vrsta piva i posjetili sve pivovare rasporedite ih na više dana, ali računajte i na to da već poslije sedam sati uvečer nema autobusa do autokampa u kojem ste „odsjeli", jer ako ste siroti hrvatski novinari, vjerojatno si nećete moći priuštiti hotelski smještaj. Večernji i noćni autobusi voze samo do klinike, a odatle je do kampa „tri dana jahanja". To međutim, nije uopće loše rješenje. Iako su noge već teške od cjelodnevnog obilaska pivnica, šetnja po svježem zraku prilika je da analizirate doživljeno i isplanirate slijedeći dan. Put vodi kroz rezidencijalnu četvrt u kojoj su kuće samo s jedne strane ulice, a s druge je rijeka, odnosno kanal Dunav - Majna. I sam kamp je na rijeci, u četvrti Bug, u dijelu grada po imenu Insel (Otok). A kad se domognete svoga šatora, rastriježnjeni svježim prigradskim zrakom, ali blaženo klonuli, u san vas uljuljkuje lepet krila divljih pataka, dok vas ujutro dočekuje pljuskanje vesala, jer u blizini je kajakaški klub, pa veslači stalno špartaju rijekom. U kampu smo zapravo jedini pravi turisti, a svi ostali su - kako kontamo - domaći, koji od svakodnevice pobjegnu u kamp-prikolicu sa satelitskom antenom. Svi su veoma srdačni i pristupačni, uključujući i vlasnike koji i sami žive u kampu, a vode i pripadajući restoran s malom vrtnom pivnicom. No, u toj pivnici se ne zadržavamo - čeka nas još toliko toga.
Čeka nas tisućljetni grad studenata i stranaca, uostalom i grad poznatih procesa protiv vještica, u kojem je u prvoj polovici sedamnaestog stoljeća pod tom strašnom optužnom spaljeno 880 osoba. Grad s kućama iz petnaestog stoljeća, „Franački Rim", glasovite katedrale iz trinaestog stoljeća, samostani, opatije, biskupije, kurije, muzeji, čeka nas grad čija je stara vijećnica izgrađena doslovce na vodi, nasred prostranog mosta, pitoreskni ribarski kvart vodenih kuća nazvan Mala Venecija, čeka nas Bamberški jahač, ugarski kralj Stjepan, knežev dvor... čeka nas taj čudesni grad i njegovo veličanstveno pivo.
Snimili Goran Gazdek, Josip Souček i Mato Pejić
