Na planetu ništa novo.
I dalje dominiraju korona teme i strah od boleštine nam zamagljuje gotovo sve drugo čime bi inače u ovo doba godine, u pripremama za blagdane, bili okupirani. Dobro, okupirani jesmo, ali ne temama uobičajenim za ovo doba godine.
Jedno od čuda za to spomenuto doba je i to da na Papuku još uvijek rastu vrganji. I ne samo na Papuku. Čak i na sjeveru kontinenta ima još kojekakvih gljiva i gljiivica.
Novost da je na putu vakcina protiv Covida ima osim medicinske još jednu priču. To je činjenica da su za vakcinu Pfizera najzaslužniji potomci useljenika iz Turske. Oni, kao u ostalom i suvlasnici Pfizera , koji su također turskog porijekla obogatili su ne samo svoja pokoljenja već i Njemačku, gdje su se udomaćili. Dakle, kad razmišljamo o migrantima imajmo i to na umu.
Kod nas je, čitam, pet ministara palo na polugodištu. Ocjenjeni su prosječnom ocjenom 1 (nedovoljan) dok su se ostali (osim Marića) jedva provukli dvicom. Ocjena trenera još nije usuglašena, ali bi svakako trebao dobiti keca iz vladanja.
A na zapadu?
Ni na zapadu ništa novo. Osim što još nije završeno prebrojavanje glasova u Americi. Sada nam je, valjda, jasno zašto Kina nema parlamentarnu demokraciju. Kod njih bi prebrojavanje glasova trajalo do slijedećeg izbornog ciklusa.
Temom američkih izbora bili smo ovih dana više okupirani nego koronom. Do te mjere da su nam se milijuni zaraženih miješali s milijunima glasova, za znate već koga. Nije mi samo skroz jasno zašto su tamo desni crveni a oni malo ljeviji plavi. Mada mi je to jedina razlika među njima.
Zaključno, od svih naslova kojima su nas bombardirali kao „Amerika bira 46. predsjednika“, Amerika bira promjene“, Amerika bira...ovo, ono, najbolje mi je sjela jedna imenica iz tih naslova.
Bira!
