Jedno od najpoznatijih njemačkih autohtonih tipova piva je altbier, ili jednostavno alt (Staro pivo), pivo gornjeg vrenja jantarnosmeđe do bakrenosmeđe boje, obično s jedanaest do dvanaest posto slada i umjerene jakosti od 3,5 do 3,9 posto alkohola. Punog, oštrog, gorkog okusa. Domicil mu je na sjeveru Njemačke, u donjem Porajnju, u okolici Düsseldorfa.
Dugo vremena kuhala su se samo piva gornjeg vrenja, a i kada se u nekim dijelovima Njemačke, posebno na jugu, u Bavarskoj, mahom prešlo na piva donjeg vrenja, u nekim je krajevima pivopijski puk ostao vjeran gornjem vrenju.
No, gledajući ukupno stanje u zemlji, potrošnja altbiera veoma je niska u odnosu na lager, odnosno pils. S jedne strane razlog tomu je tradicija, jer je lager, koji je na prečac osvojio sve pivopije zavladao svim prostorima i nametnuo se kao dominantan tip piva, a s druge strane je to stoga što altbier ima pikantan okus, koji ne odgovara baš svakome.
Na kraju krajeva, tu su važnu ulogu odigrali i mediji, koji su svesrdno promicali hladno lager pivo zlatne boje, dok je mrki altbier ostao u njegovoj sjeni. No tamno alt pivo ipak nikad nije potpuno izgurano sa scene, a danas se pije čak i više nego u prijelaznom razdoblju.
Altbier se kuha u 45 pivovara, od čega su četiri u inozemstvu - Nizozemskoj, Švicarskoj, te dvije u Sjedinjenim Državama. U Düsseldorfu je osam pivovara koje kuhaju alt, u Donjem Porajnju šest, u Vestfaliji dvanaest, u Rheinladu u Hessenu deset, te u drugim njemačkim zemljama pet. Od toga je šest vellikih koje kuhaju ukupno dva milijuna hektolitara godišnje - prednjači Diebels u Issumu, koji skuha polovicu te količine, odnosno nešto preko milijun hektolitara, te Frankenheim u Düsseldorfu s petsto tisuća hektolitara. Ostale velike pivovare su Schlösser Alt, Gatz, Hannen Alt i Rhenania Alt, koje kuhaju od 240 do 50 tisuća hektolitara godišnje.
Izvor: Das Bier.net
