Alkohol i srce
Alkohol je otrov i stvara ovisnost, o tome nema razgovora. U većim dozama ugrožava ljudsko zdravlje, a pokatkad i život. No, male količine alkohola za zdravlje su korisne; ni to danas više nitko ne poriče.49
Započet ćemo s tim opasnim većim dozama alkohola. Nakon ispijanja velike količine alkohola povećava se adherencija trombocita; to znači da trombociti – krvne pločice – lakše skupljaju i tvore krvni ugrušak – tromb. Ako se krv zgruša u nekoj od grana koronarnih arterija, koje krvlju opskrbljuju srčani mišić, to znači infarkt. Opasnost od infarkta nastaje napose nakon povremenog jakog opijanja. Onaj tko pije stalno nije toliko ugrožen od infarkta, kao od nekih drugih komplikacija – jetrenih, nervnih ili alkoholnom kardiomiopatijom… Povremeno je pijenje opasno čak i kad je riječ o manjim količinama – povremeni konzumenti alkohola tako infarkt dobivaju češće od onih koji piju redovito.
Osim infarkta, konzumentima većih količina alkohola prijeti također poremećaj srčanog ritma i već spomenuta alkoholna kardiomiopatija, koja uzrokuje slabost srca.
A kako stoje stvari s pozitivnim zdravstvenim učinkom alkohola? O njemu postoje dokazi još od 1786. godine, kada je W. Heberden primijetio da se bolovi srca smanjuju nakon pijenja alkohola. Godine 1819. S. Black je objavio da je u Irskoj pojava infarkta češća, dok je na Mediteranu infarkt gotovo nepoznat; pripisao je to činjenici da se u Irskoj pije puno koncentriranih alkoholnih pića, dok se na Mediteranu pije vino. Konačno je u 20. stoljeću otkrivena uvjetovanost povoljnog utjecaja alkohola popijenom količinom. Najprije je R. C. Cabor 1904. godine, a potom R. Pearl 1926. predstavio odnos popijene doze alkohola krivuljom u obliku slova „U“ – to znači da je smrtnost konzumenata malih količina niža nego kod apstinenata, a povećanjem popijene količine alkohola smrtnost opet raste.
Od toga vremena objavljeno je nebrojeno eksperimentalnih radova i više od stotinu epidemioloških studija, koje sve odreda dokazuju da pijenje male količine alkohola prevenira nastanak ateroskleroze te tako priječi srčani udar i poremećaj dotoka krvi u mozak. Ako dakle netko u popularnim ili „znanstvenim“ člancima piše da ne zna za dokaze o povoljnom utjecaju malih količina alkohola ili da su takve studije nedokazive, time samo otkriva da ili malo čita ili svojoj antialkoholnoj religiji vjeruje više nego potvrđenim činjenicama.
Djelatna tvar koja snizuje rizik od ateroskleroze jasno je sam alkohol. Razne druge tvari (antioksidanti) sadržane u pivu ili vinu, prema svemu sudeći, bez alkohola ne djeluju uopće ili djeluju vrlo malo. Za prednost jednih alkoholnih pića pred drugim, nema pak dovoljno dokaza.
Mehanizam povoljnoga djelovanja alkohola protiv ateroskleroze jest u tome da diže razinu HDL kolesterola (to jest ono „dobrog“ kolesterola). Istodobno snizuje razinu fibrinogena i aktivnost krvnih pločica, čime se smanjuje rizik od arterijske tromboze i infarkta. Ne smijemo zaboraviti ni na prigušivanje aktivnosti vegetativnog živčanog sustava, kao ni na umirujuće i antidepresivno djelovanje alkohola.
Povoljni učinak alkohola odnosi se pak isključivo na male količine. Ali, što je to mala količina? Studije, doduše, jednoznačno potvrđuju da umjereni konzumenti prolaze bolje od apstinenata, ali problem je količina. Podatci o popijenoj količini dobivaju se, naime, većinom anketnom metodom, a poznato je da sudionici anketa često navode manje količine od onih koje stvarno popiju. Kardiolozi se u novije vrijeme slažu u tome da se malom količinom može smatrati 20 - 40 g alkohola na dan u muškaraca. U žena bi količina trebala biti manja zbog niza razloga; glavni je niža razina alkoholne dehidragenaze. Žena ima samo 20-30 % alkoholne dehidragenaze koju imaju muškarci, ali svejedno se nitko ne odvažuje reducirati ženama doze alkohola. Riskirao bi, naime, da dobije etiketu seksista ili mačista, koji diskriminira žene. Stoga se mala količina alkohola za žene snizuje tek neznatno i utvrđuje na 20 - 30 g alkohola na dan.
Za prevenciju ateroskleroze važno je da se mala količina alkohola uzima redovito, najbolje svaki dan. Najpogodnije vrijeme jest večer, a u staroj Engleskoj vrijedilo je pravilo da „džentlmen ne pije prije pet sati“. Hipokrat je kadgod učio da „momci do petnaest godina ne bi trebali popiti ni kap vina. Onda do tridesete mogu ljudi, doduše, malo uživati u vinu, ali samo umjereno. Od opijanja se mladi čovjek mora žestoko braniti. Kad netko prijeđe četrdesetu, onda smije, uz druge bogove kojima se utječe, prizivati i Dioniza na veselu svečanost staraca.“ Današnja su istraživanja u skladu s Hipokratom: preventivno bi pijenje kod muškaraca imalo započeti između dvadesete i tridesete godine. Kod žena je dovoljno da se počne tek nakon menopauze, jer je do te dobi od ateroskleroze štite drugi faktori – ali na to ćemo žene vjerojatno teško nagovoriti. Stariji ljudi, oni s više od šezdeset godina mogu (napokon i trebali bi) povećati preporučenu količinu alkohola. Pokazuje se da alkohol u njih ne samo da snizuje smrtnost od infarkta nego i ukupnu smrtnost, da im se poboljšavaju mentalne sposobnosti, snizuje se pojava Alzheimerove bolesti čak do 75 posto, usporuje se razvoj Parkinsonove bolesti…
Kardiolog prof. M. Šamánek drži da „povoljni učinak pijenja male količine alkohola ovisi osobito o ukupnom životnom stilu. Ovamo se ubrajaju umijeće pravilnog uživanja u životu, održavanje razumne dijete s niskim udjelom masnoće, posebno životinjskog porijekla, i malom potrošnjom kolesterola, konzumacija većih količina krtog mesa, a napose ribe, a uglavnom povrća i voća i malo jednostavnih šećera koji su naročito opasni u zaslađenim napitcima. Osobito je važno izbjegavati stresne situacije, pronaći dovoljno vremena za odmor, ali također i za aktivno tjelesno opterećenje, radovati se ugodnim trenutcima u životu i ne kvariti ih razmišljanjima o riješenim problemima te uvijek imati pozitivan cilj, ne izbjegavati prijatelje i piti redovito svakodnevno malu količinu alkohola, najbolje vino u ugodnom društvu.“
Sa zaključkom gospodina profesora svakako se možemo složiti. No, posljednja rečenica pokazuje da je on po svom opredjeljenju vinopija, a ne pivopija.
49Činjenice navedene u ovom poglavlju proizlaze iz publikacija kardiologa prof. MUDr. Milana Šamáneka, DrSc
S češkog preveo Mato Pejić
Prije otprilike jednog desetljeća završili smo serijal Velika češka pivska knjiga, autora Zdeněka Suse, u prijevodu našeg urednika Mate Pejića. Precizno – od travnja 2009. do siječnja 2011. iz tjedna smo u tjedan objavljivali iznimno zanimljive priče iz ove osebujne knjige, a između uvodnog članka i završnog razgovora s autorom, stalo ih je ukupno 88. No, to nisu bile svi tekstovi iz knjige – tamo ih je čak 120, a neke smo iz raznoraznih razloga izostavili. Sada, desetljeće kasnije, Češka je televizija objavila serijal u kojeg doktor Susa (Zdeněk Susa je poznati češki pneumolog, vlasnik malog izdavačkog poduzeća, evangelički pastor i iznimno aktivan član društva prijatelja piva Old Beer Club), a nakon toga probrane je tekstove ukoričila u knjizi Pivní putování (Pivska putovanja), u kojoj su i mnogi članci iz one prve knjige, Velike češke pivske knjige, neki prerađeni i skraćeni, a drugi u integralnom obliku. Nama je to pak prilika da objavimo i prijevode onih tekstova, koji nisu ušli u izbor prije deset godina. A vjerujte da su vrijedni objavljivanja.
