Alkar Pivkan u sridu
U Češkom domu u Šubićevoj 20 u Zagrebu jučer ujutro sva je logistička svita Prvih dana dobrog piva bila na nogama, te žustro i zdušno slagala na police prelijepe boce dobrog stranog piva. No, tih je boca sada puno manje nego u petak, jer je prvog dana Pivkana popijeno i prodano više nego što su organizatori mogli i sanjati.
U petak u podne, kada je prema najavama manifestacija trebala biti otvorena, dvorana je bila zatrpana kutijama i gajbama s pivom, članovi Društva prijatelja piva užurbano su punili police, montirali točilice i vješali panoe izložbe pivsko-stripovskih kvadrata, a šef parade Neven Pufnik, sliježući ramenima rekao mi je: „Da smo pripreme počeli prije dva mjeseca, opet bi nam falio taj jedan dan," i dodao kako je posljednjeg dana ostao i bez kombija, što je dodatno otežalo situaciju, a kako nesreća ne dolazi sama, i Nenad Blažev je zbog tehničkih problema kasnio sa svojim Vukovarskim pivom, a zbog snježne mećave na putu je zapeo i šleper iz Češke. Ali, kako se petak u podne pokazao lošim terminom za okupljanje većeg broja ljudi, kašnjenje nije imalo kome smetati - prve su pivopije kroz vrata s natpisom „Vítáme vás", što će reći „dobro došli" prošle tek sat, dva kasnije, a u tri je bila već lijepa gužvica, pa je Puf pufnuo u zviždaljku i označio start. Na početku je program malo zgusnut, pa je odmah nakon Nevenovih uvodnih riječi slijedilo otvaranje izložbe Nacrtaj mi krigl i predstavljanje Male pivske kuharice. A kako je Puf bio strogo koncizan, a i ja sam svoje izbiflao na brzaka, dok su „šef kujne" Željko Šatović Gula i njegov ilustrator Danilo Dučak bili još manje rječiti, sve je bilo gotovo dok kažeš „keks", pa je sav vremenski prostor prepušten pivu, koje je potom poteklo potocima.
Inače, pozornica s koje smo se obratili posjetiteljima bila je poprište izložbe pivskih suvenira - etiketa, podmetača, čepova, čaša, tu se našao i štand Društva prijatelja piva, koje je Dane dobrog piva organiziralo, tako da je bilo prilike učlaniti se u ovu hvalevrijednu udrugu, koja za godišnju članarinu od 120 kuna nudi čitav niz degustacija, ali i mnoge druge sadržaje, poput prezentacija i posjeta pivovarama. Stolovi i vitrine kolekcionara, pa i panoi naše izložbe stripovskih kvadrata na kojima junaci potežu iz krigla,jako su dobro funkcionirali kao dobro ugođena kulisa i cijelom su događaju dali poseban štih. Na bini je bio i stol za diskusiju, za koji su malo kasnije sjeli tehnički direktor Pivovare Daruvar Tomislav Horvat i tehnolog Krešo Marić i zainteresiranima govorili o novom životu pivovare i njenim novim pivima.
Najvažnije su, ipak bile one police i vitrine dupkom napunjene šarenim bocama i oni stolovi na kojima su stajale točilice dragocjene tekućine. Generalni pokrovitelj Beershop točio je dva češka piva - Vevodu iz pivovare Lobkowicz Vysoky Chlumec i crnog Bernarda iz istoimene pivovare iz Humpolca u Moravskoj. Pivovara Daruvar ponudila je svoje standardno Staročeško pivo, ali i iznenadila jednim pravim biserom - nefiltriranim Zimskim pivom, koje je razgalilo srca istinskih ljubitelja pivskih specijaliteta, a točilo se i na štandu Vukovarskog, koje je Društvo prijatelja piva počastilo titulom najboljeg hrvatskog piva u tekućoj (pazi: tekućoj!) godini, te pivnice Medvegrad, stjegonoše proizvodnje pivskih specijala u nas.
Točenje piva bilo je prvog dana Pivkana usko grlo, jer svi su posjetitelji mogli svoju ulaznicu, za koju su dali deset kuna, odmah zamijeniti za pola litre piva, na bilo kojoj točilici, ili za flajku nekog od brojnih čeških piva iz pivovara Bernard Humpolec, Zubr Přerov, Lobkowicz Vysoky Chlumec i Černa Hora. Od flaširanih piva ponuđeno je ih je preko jedne i pol stotine - točno 154 iz deset zemalja, a najbrojniji su bili predstavnici Belgije, pivskog eldorada. „Ikebana, prava pravcata ikebana," rekao bi Balašavić. U prebogatoj ponudi nije se, dakako bilo lako snaći, a još teže je bilo odlučiti što popiti, ili odakle početi. Pa je bio i nemali broj onih koji su me, smatrajući da spadam u nekakve poznavatelje, pitali „koje je najbolje," a ja sam se mogao praviti važan, ponavljajući onu solomonsku tezu Michaela „Beer Hunter" Jacksona: „najbolje je pivo ono koje ti se sviđa." I zaista - ovdje su samo dobra piva, a hoćete li posegnuti za svijetlim, crvenim, tamnim ili crnim, pšeničnim ili ječmenim, začinjenim ovim ili onim, malim ili velikim, to ti je brate samo i jedino stvar tvoga afiniteta, trenutnog raspoloženja i žeđi. Sve ponuđeno moglo se kupiti, pa ili odmah otvoriti i popiti, ili ponijeti kući za mirnu degustaciju u kućnoj atmosferi. Sva su češka piva po cijeni ulaznice, dakle deset kuna, a ostala po 30, odnosno - ako se radi o većim bocama i po 60, pa i 200 kuna. Belgijski specijali u bocama od tri litre zahtijevali su dublje posezanje u džep - po petsto kuna.
Kad je uvečer gužva dosegla vrhunac, zamirisale su kuhane kobasice i senf, pa je ispijanje novih čaša i flaša postalo kudikamo ugodnije i za one koji su od ranog poslijepodneva junački izdržavali sve izazove tega zahtjevnog zadatka. U neko doba je Domagoj Jakopović Ribafish moderirao pivski kviz, u kojem je pobijedila žena i natjecanje u držanju krigli, u kojem je pobijedio muškarac. Sve ostalo bilo je samo druženje, razdragani razgovor uz kucanje bocama i kriglama - koji su se mogli dobiti uz kauciju od 20 kuna, a oni kojima se sviđaju, mogli su se odreći kaucije, pa ih ponijeti kući. Naravno, kuckalo se i plastičnim čašama, jer većina točenog piva završila je u plastičnoj ambalaži. To su organizatorima mnogi zamjerili. Kad je već riječ o dobrom pivu, kao što sugerira i naziv manifestacije, to znači da je to stvar za šmekere, a oni ne vole piti iz plastike. Svjestan je toga i šef Beershopa Neven Pufnik, koji u svoj notes s natuknicama za slijedeće izdanje Pivkana, upisuje: „staklo."
Dječjih je bolesti, da se razumijemo, bilo, ali siguran sam da će ih pamtiti jedino organizatori, kako bi ih ubuduće izbjegli. Prostor Češkog doma pokazao se sjajnim. U centru je grada, dobro pokriven javnim prijevozom, jer nakon Pivkana nema sjedanja za volan, s dovoljno pratećih prostorija da se osigura sva logistika za ovakav događaj. „Mi dugo odlično surađujemo. U domu imamo šank, na kojem redovito točimo neko češko pivo, a Neven je naš dobavljač," objašnjava izbor mjesta moj prijatelj Juraj Bahnik, potpredsjednik Češke besede Zagreb. No, pitanje je da li je taj izbor održiv u budućnosti. Primi li se ideja Dana dobrog piva, pusti li korijenje, morat će se naći veći prostor. Prvog dana prvog Pivkana dvorana je bila dupkom puna, a posve jednaka gužva vladala je u postranom predvorju i haustoru, pa i na ulici, gdje su pušači dimili s bocama piva u rukama.
Uz svu tu gungulu sve je prošlo u savršenom redu, bez i najmanjeg incidenta, što je dodatni razlog za zadovoljstvo. Kada sam jučer, odmah nakon otvaranja Pivkana, došao po par boca piva za kućna kušanja, jer prethodne večeri je to bila nemoguća misija, i što se tiče gužve i mojih motoričkih sposobnosti, zatekao sam mladež Društva prijatelja piva, gdje u punom radnom zanosu priprema poprište za novu navalu pivopija, a Neven Pufnik osobno je predvodio vrijednu četu.
„I, živ si?" upitam ga iskreno, znajući da onaj neopisivi krkljanac prethodne večeri nije bilo lako izdržati, ali i uvjeren da ga to može samo radovati i dati novu injekciju elana da u ostala dva dana izdura i veće napore. „Živ," odgovori on veselo, i doda da je prvi dan daleko nadmašio i najsmjelije prognoze. Kroz dvoranu Češkog doma prošlo je naime 1200 ljudi, što je brojka kojoj su se organizatori nadali u ukupnoj bilanci, nakon trećeg dana... E, pa, poslije toga možemo samo, poput namještača alke na legendarnom sinjskom nadmetanju, uzviknuti: „alkar Pivkan u sridu!"
