Al se nekad dobro jelo

Nema više, dobri svete, one lepe še'set pete
Kad smo bili na svečari kod kumova naših starih.
Klizio je voz k'o sanke, al' smo stigli do Palanke
Severac je duv'o 'ladan, pa ko ne bi bio gladan

I čim smo stigli viknu kum svoju ženu:
"Sido! Postavljaj, bog te vid'o!"

Spremila nam kuma naša za užinu paprikaša
pa kolače, krmenadle i par sarmi svakom
Mesto leba mesa bela, princes krofne - vangla cela
suvih šljiva i koljiva i rezance s makom
E, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš

Do večere vreme kratko za kitnikes i za slatko
Da odbiješ, to ne vredi, da se kuma ne uvredi
Naš kum Pera, dipl. agronom, reč o ovom, reč o onom
sve uz vino, portogizer, 'di gutljaji sami klize

Taman smo bili gladni kada se začu:
"Sido! Večeru, bog te vid'o!"

Odjedared - astal šaren, sos paradajz, krompir baren
fine šnicle, k'o promincle, kara-batak svakom
Na podvarku ćurka, zna se. Gdi je ćurka, tu je prase
Onda torte, razne sorte i rezanci s makom
Ej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš!

Vejao je sneg po šoru, sedeli smo do pred zoru
Baba reče: "Deder kaput! Radni dan je, 'ajmo na put!"
Al' kum Pera odma' skoči: "Šta to vide moje oči
Sido, ne daj nikom kaput! Prvo fruštuk, e, ondak na put!"

Ne drema vredna kuma, ne sluša prve petle
brža je od raketle

Nosi vruće 'leba kriške, fafarone, čvarke friške
začas sprema šunke, rena, i pihtije svakom
Pitamo ih: "Ljudi, dokle?!" , kažu, "Čekaj, još šnenokle
i šufnudle i griz-štrudle i rezanci s makom!"
Hej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš

I ondak, sat i frtalj, tako, kol'ko je iš'o šinobus, nismo ništa jeli
i kad smo stigli na stanicu odma' kupimo burek, lep, frišak
mastan, sve nam, onako, mast curila niz bradu

Pa ondak opalimo preko tog' jednu tepsiju šampita i gajbu piva
Mlakog
Crnog

Đorđe Balašević Đorđe Balašević rođen je 13. svibnja 1953. godine u Novom Sadu. Gimnaziju je napustio u trećem razredu pa je ispite polagao izvanredno. Upisao je geografiju, jer, po vlastitom priznanju, na prijemnim ispitima nije bilo matematike. Osnovna ambicija u srednjoj školi bila mu je da postane nogometaš. Tako počinje jedna od brojnih verzija životopisa kantautora koji već gotovo 35 godina jednako oduševljava i publiku i kritiku, a upravo sada održava niz velikih koncerata s bendom Panonska mornarica i promovira film Kao rani mraz, koji je sam režirao.

Godine 1977. pristupio je akustičkoj grupi Žetva sa kojom je u listopadu te godine snimio neobavezan tango U razdeljak te ljubim. Pjesma je preko noći postigla ogromnu popularnost tako da je singl prodan u 180.000 primjeraka. Godinu dana kasnije Balašević osniva grupu Rani mraz, s kojom postiže meteorski uspjeh. Neko vrijeme u grupi rade Bilja Krstić i Bora Đorđević, koji ubrzo odlazi i osniva Riblju čorbu. Album Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu nagovještava stil koji će Balaševića slijedeća tri desetljeća držati na vrhu, a slijede bezbrojni koncerti na kojima uvodi duhovite monologe između pjesama, koje publika prihvaća s oduševljenjem. S pjesmom Panonski mornar, koja mu donosi nadimak što ćga otada stalno prati pobjeđuje na splitskom festivalu, glumi u televizijskoj seriji Vojnici za koju radi glazbu, piše pjesme za druge - zdravka Čolića, Srebna krila...Odlazi cirkus posljednja je ploča Ranog mraza, a onda počinje osebujna solo karijera. Pub, Celovečernji the kid, 003, Bezdan, albumi su koji pršte od sjajnih pjesama, velikih hitova, koji su odreda postali evergrini. Dvostruki album Balade (U tvojim molitvama) donosi žive snimke s koncerata u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu, a Panta Rei, Tri posleratna druga i Marim ja, uz standardno kvalitetne balade donose i britke komentare nevesele svakidašnjice. Nakon ratnih godina i izbjegavanja mobilizacije, 1993. izlazi album Jedan od onih života s pjesmama koje jasno pokazuju Balaševićev stav prema ratu, a do novog albuma Naposletku valjalo je čekati tri godine, ali se iplatilo, jer se radi uistinu o remek djelu.

Godine 2000. izdaje album devedesete, godinu dana kasnije Dnevnik starog momka, a kasnije izlazi još samo glazba iz nesnimljenog filma Rani mraz. U međuvremenu izlaze mnoge kompilacije, neke je i sam uredio, i koncertni albumi, a od najavljene serije od tri dvostruka albuma zajedničkog naziva Ostaće okrugli trag na mestu šatre, izišao je tek jedan. Između svega toga pisao je knjige, koje su također imale lijep uspjeh, a na kraju je odlučio režirati film o svom legendarnom junaku Vasi Ladačkom.

Nenadmašni novosadski kantautor napisao je i lijep broj stihova o piću, uglavnom o vinu ili jednostavno o - maliganima. Opće je poznato da pivo ne pije, a jedino iskustvo sa zlatnim sokom imao je kada je na koprivničkom koncertu sebi na glavu izlio čašu Pana iz solidarnosti s publikom koja je pokisla do kože, uz komentar da nije pošteno da on jedini bude suh. No, u pjesmi Al se nekad dobro jelo tek na kraju posljednjeg stiha spominje se pivo, jedini put u čitavom pregolemom opusu, ali na takav način da su to zapamtili svi i vrlo često citiraju „i gajbu piva, mlakog, crnog."