Pivnica.net
Banner

Češka

460 pivnica, 3.000 kilometara

Anna Sochorová   |   01.01.2022.     209

460 pivnica, 3.000 kilometara

Dok mnogi svaki dan odlaze u istu gostionicu, grupa aktivnih seniora iz Praga svaki tjedan se zaputi nekamo drugamo. U deset godina, koliko to rade, posjetili su ukupno 460 pivnica a na svom putu za pivom prehodali su više od tri tisuće kilometara. Kako sami kažu, tako čine nešto za svoje zdravlje a ujedno upoznaju svoju životnu sredinu.

Grupu čine Jirka, Milan, Jarda i Pepa, a četvorka se nakon podneva okuplja pod pokretnim stepenicama praškog glavnog kolodvora. Četiri gospodina su umirovljenici, koji od 2011. godine svakog utorka odlazi na šetnju do neke druge pivnice. Svaki od njih opremljen je ruksakom, toplom jaknom i kapom.

Njihov klub, kako zovu svoju skupinu, zapravo broji deset članova, no danas su na okupljanje došla samo četvorica. Neki od njih nisu cijepljeni, pa ih ne puštaju u ugostiteljske objekte, drugi opet u vrijeme epidemije izbjegavaju kretanje u većem društvu.

„Već smo posjetili više od 460 gostionica, a našu zanimaciju nije prekinula ni epidemija koronavirusa . Zapravo je naša tradicija odlaska na pivo počela još prije pedeset godina, kada smo na pivo išli nakon posla. Tijekom vremena se sastav grupe mijenjao, a prije deset godina se ustalio. Sada je jedini razlog odlaska iz skupine – smrt,“ kaže uz malo pretjerivanja osamdesetisedmogodišnji Jirka, najstariji član društva.

Iako je glavni cilj njihovih izleta popiti barem jednu kriglu piva, ipak ističu i sportsku dimenziju svoga projekta. Na kraju krajeva, Jarda sigurno ne ide s njima zbog piva, jer je – apstinent. On, ali i svi ostali u grupi odmah nakon okupljanja uključuju brojače koraka na svojim mobitelima i pažljivo evidentiraju prijeđenu kilometražu.

„Nije to šala da ljudi u našim godinama svaki tjedan prolaze ovakve pješačke ture,“ smije se Milan. Pravilni tjedni treninzi se na njima itekako vide – unatoč poodmaklim godinama sva četvorica su iznimno vitalni i mogu se nositi s daleko mlađima od sebe.

Otkako djeluju kao klub prešli su 3.216 kilometara, što je jedna i pol dužina cijele češke državne granice. Veliku većinu pivnica u glavnom gradu već su apsolvirali, pa se sada mahom upućuju izvan grada u unaprijed odabranu gostionicu. Njihova prva pivnica, koja je kasnije postala i klupska baza bila je U Glaubiců na Maloj strani. Tamo se počela pisati povijest njihova kluba, u koju je do sada upisano preko 460 lokala. Da svoj klub shvaćaju itekako ozbiljno svjedoči i podatak da od 2017. godine imaju i svoje poštanske marke s likovima svih članova kluba.

Ovog kišnog utorka u studenom, kada smo ih posjetili odabrali su gostionicu U Študáka na žižkovskom Balkanu, a ovoga oputa ne idu vlakom, koji inače igra važnu ulogu u planiranju tura. „Ne hodamo samo radi zdravlja, nego biramo trase tako da bismo vidjeli što više znamenitosti, povijesnih i arhitektonskih spomenika,“ otkriva Jirka. Ovoga puta glavna atrakcija trase je jesenska priroda od glavnog kolodvora do Žižkova.

Prag svi dobro poznaju, te se prisjećaju vremena kada su odlazili u gostionicu nasuprot ekonomskom fakultetu – kako su tada vozili tramvaji bez vrata, u vožnji su iskakali iz tramvaja i skočili na gablec.

Ni sada ne zaboravljaju na okrepu. Nakon sto metara uzimaju nešto slatko, a nakon još sto metara vrijeme je za nešto oštro, pa vade pljusku i metalne čašice za aperitiv. „Kad god netko putuje u inozemstvo ima zadatak donijeti neku tamošnju tradicionalnu žesticu, pa onda degustiramo,“ objašnjavaju. Poslije toga kreće ozbiljno hodanje bez puno zastajkivanja. Većinom puta prolaze po trasi bivše pruge, a kako u društvu imaju dvojicu bivših namještenika ministarstva prometa, oni sve o vlakovima objašnjavaju ostalima. „Kad su prolazili teretni vlakovi, okolne kuće su se tresle,“ govore i dodaju bizarne podatke o tome gdje je bila tiskara za putne karte i gdje su završavale vreće s otpadom prikupljenim u vlakovima.

Dva sata nakon kretanja stižu na cilj bez bilo kakvih poteškoća. „No, ne ide na svakom izletu ovako glatko,“ prisjećaju se. „Jednom nas je Jarda odveo u Kuknratický les (park šuma Kunratice), gdje smo zalutali, pa smo na kraju morali preskakati jedan potok, a možete misliti kako to izgleda u našim  godinama.“

Pred pivnicom mjerači koraka pokazuju osam kilometara. Dosadašnji rekord je 16,5 kilometara, koliko su prešli kada su išli u pivovaru Únětice, te su danas tek na polovici te udaljenosti, ali su današnjim izletom vrlo zadovoljni.

A sada je vrijeme za pivo.

U pivnici sjedi samo jedan bračni par. A oni se sjećaju vremena kada su ovdje dolazili po pivo s kanticama i od gužve se jedna probijali do šanka. Zaključuju da je to tužno da ljudi ne idu na pivo., bez obzira na to što je dva sata poslijepodne i što je radni dan. Dodaju da za sebe ne kažu da su pivopije, nego – cereviziafili, prema latinskoj riječi za pivo. Oni, naime, pivo kušaju s velikim užitkom i znatiželjom.

Izvor: Aktualne.cz

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

"Pivo za kojim jako žudite zacijelo će biti:

Nacrtaj mi krigl








Najnovije iz kategorije Češka