Oznaka najčešće vezana za erotiku, pornografiju, jednom riječju za „odrasle“. Mada je pitanje da li je granica baš precizno povučena. Osamnaest minus se sigurno ne bi složili.
Oznaku možemo vidjeti i bacimo li pogled iznad šanka, ili već na ulazu u kafić. Ovaj put se odnosi na konzumiranje alkohola.
Ili na kiosku, kada ograničava kupnju cigareta.
Nerijetko , i prije početka nekog filma, čitamo upozorenje kako je film namjenjen osobama koje imaju više od 12, 16, 18 godina.
Zašto?
Pa zato što ih mi, kao, štitimo od scena nasilja, prostakluka, pornografije, silovanja, krvi i ostalog „neprimjerenog sadržaja“.
Mene, draga Saveta, zanima zbog čega se taj „no – no prst“ ne prikaže i na početku nekog drugog programa, recimo sjednica Sabora. Pa tu se tek mogu čuti papazjanije neugodne za uho i starijima od štajaznam koliko već godina. Poniženja, prijetnje, uvrede.
Ili obraćanja predsjednika. Ili doskora dopredsjednika (Dinama).
Dok on, dakle, kleveta da u gornjem kutu ekrana treperi upozorenje „samo za osobe jačeg stomaka“.
Ili u dnevnoj štampi. Koliko samo laži, obmana, dezinformacija. I slika koje potječu netrpeljivost, netoleranciju. Koje afirmiraju zlo.
Ili u „tolkšou“ programima gdje se i osobama sumnjiva morala dozvoli da zagađuju javni ekran kojekavim bljezgarijama i kvaziprikazima povijesti. Dobro, ima se pravo na osobno mišljenje, stav, ali ne bi li se trebalo voditi računa i o prozračenosti javnog prostora? Ne mora se, kao nekad, sjećate se, uvoditi porez na šund, ali bi urednici koji kreiraju javnu medijsku scenu mogli voditi računa o bar nekim etičkim i estetskim normama i na taj način zaštiti svoje pratitelje.
Povlašteni vlastodržci su prilagodili propise svojoj visosti. Koji štite njih same. Nerijetko se netko privede na obavijesni razgovor (čuj, obavijesni razgovor!), ako u negativnom kontekstu nagrdi premijera, ili ovaj samo posumnja na ugrozu. Pa i kazni.
Ili da se makne i ono upozorenje za filmove, pa neka svatko prati što hoće na vlastitu odgovornost.
Kao što uostalom i je.
Sve drugo je lažni moral.