Žeđ i kako je ugasiti ako ne pivom

Pjenušave vedute   |   Mato Pejić   |   18.03.2009.     5756

Žeđ i kako je ugasiti ako ne pivom
Što je to – dolazi iz pivovare, ima oko pet posto alkohola i gasi žeđ, pita austrijski Standard bier, odmah pretpostavljajući da su svi možebitni odgovori pogrešni, jer protivno zdravoj logici i općem uvjerenju, nije riječ o pivu. Engleska pivovara Bass na tržište je plasirala novi štos – Hooper' s Hooch i Two Dogs – limunade s dodatkom alkohola, čija je veza s pivom, osim mjesta proizvodnje, još i to što su namijenjene mladoj populaciji, potencijalnim kandidatima za pivopije.
To bi im trebala biti neka vrsta odskočne daske u svijet piva, gdje će onda žeđ gasiti do mile volje. Njemačka žeđ naziv je ilustrirane povijesti kulture piva, a taj bestseler zanimljivo i kompetentno govori o taženju žeđi u švapskim zemljama, od starih Germana do najnovijih dana. U službi žednih naslov je pod kojim Löwenbräu u svom magazinu piše o bedinerkama na Oktoberfestu, koje u cilju promptnog ispiranja bezbrojnih žednih grla odjednom nose i više od deset teških litrenih vrčeva piva. Bremensko pivo gasi svjetsku žeđ naziv je izložbe već spominjane na ovom mjestu, kojom je muzej Übersee temeljito pretresao tradiciju tamošnjeg pivarstva, pokrenutu podaleke 1072. godine. - Proizvodnja piva nalikuje na komponiranje, rekli su u Bremenu. Kao što skladatelj s malo nota postiže raznolikost muzičkog izraza, tako i dobar pivar, od samo četiri sastojka proizvodi raskošnu paletu pivskih vrsta, sračunatih na to da pomognu onima, koje mori žeđ. A žednih je nekada tušta i tma bila upravo u pivovarama. U varionici su na leđima nosili džakove, s materijalom za pripremanje uvarka, a peći su ložene ručno, ogromnim količinama ugljena, pa su ložači, kako bilježe bremenski kroničari, da bi nadoknadili gubitak tekućine i utažili žeđ, u svakoj šihti morali popiti po sedam litara piva. Da bi obilazak dugačkih izložbenih dvorana prošao bez posljedica za posjetitelje – organizatori ove mamutske izložbe, instalirali su kutak za suzbijanje žeđi – šank na kom se moglo osvježiti uz ugodno lokalno pivo.
Gašenje žeđi jedna je od jedinih dviju funkcija piva, dok je druga izazivanje pijanstva, pisao je svojedobno revijalni dodatak Frankfurter Allgemeine Zeitunga. Pivo djeluje ugodno, gasi žeđ i opušta, definira svoj proizvod Kaltenberg. Ne samo što utažuje žeđ, nego doprinosi poboljšanju općeg stanja organizma, tvrdi opet netko drugi. I što onda, kad nakon svega toga pročitate u nekakvim novinama, kako pivo navodno, suprotno vjerovanju pivopija, zapravo ne gasi žeđ, jer, kao, koči oslobađanje izvjesnog hormona, zaduženog za zadržavanje vode u organizmu, pa konzumacija piva da rezultira čestim mokrenjem, odnosno gubitkom, umjesto nadoknađivanjem tekućine?
Što reći na to? Ništa. Ignorirati.
Žeđ je našla zasluženo mjesto i u meteorološkoj literaturi, gdje možemo pročitati da vremenske prilike na dane pojedinih svetaca predskazuju siromaštvo ili obilje tekućine. Razne. Filip popija, Sofija dopija. Ako na Veliki petak curi, to će ljeto zemlja biti žedna. Vidovska kiša ječmu je škodljiva, plaši kalendar pivopije, a onda ih obraduje poslovicom Suhi juni lagve puni.
-Žeđ je neprijatelj strašniji od svih, upozorava češki humoristični tisak. Prema žeđi, glad je mačji kašalj. Osim ako čovjek nije – deva. Upravo iz životinjskog svijeta stiže i primjer, koji pokazuje kako žeđ može biti i kobna, i čak izazvati fizičko nasilje. Neki je kenijski stočar, kaže ta priča, napajao blago na škrtom izvoru u savani, a kako dugo nije tjerao stado s pojila, čopor majmuna, koji je čekao na red, od žeđi je podivljao, te nesretnika kamenovao.
Drugi primjer pokazuje na kakve su sve žrtve ljudi pripravni, ne bi li se domogli hladnog piva, kojim će utažiti žeđ. Opisao ga je Heinrich Böll u Irskom dnevniku. Njegov junak Seamus, kad ljeti dođe s napornog rada, ne može popiti više nego zasluženo pivo, jer zakon zabranjuje da gostionice budu otvorene za podnevnog odmora. On onda koristi zakonsku kvaku u vidu odredbe da se iz zabrane točenja piva izuzimaju putnici, odnosno mušterije koje su više od tri milje udaljene od svoga boravišta. Pa zajaše na bicikl, i opali preko brda u susjedno selo, iako je ono čak šest milja daleko. Sve putem psujući vladu i državu, koje donose takve nehumane zakone, i crkvu koja ih dopušta. Na vrh brda, odnosno na pola puta sretne svog rođaka Dermota, koji živi u susjednom selu, kako juriša u suprotnom pravcu, jer on na isti način rješava isti taj problem – žeđ.
Glad je presvučena žeđ poručuje budjejovicka pivovara Gambrinus. Ovo je izvorni istrebljivač žeđi starog bavarskog pivarskog kova, hvali se Schöfferhofer – pivo s okusom ljeta. Kako je riječ o pšeničnom, ili takozvanom bijelom, pivu valja mu vjerovati na neviđeno, jer se ta vrsta općenito preporučuje za gašenje žeđi u ljetnim vrućinama. Iako je pivo već samo po sebi dovoljno dobar lijek za žeđ, pa čak i razlogom da zlo zvano žeđ dobije i poneko pozitivno brojanje. Kao u njemačkoj patetičnoj lirici, gdje se može naći i kitica koja u slobodnom prijevodu otprilike kaže: Žeđ je uz pivo obična trica/ Stoga za kriglu se maši/ Uživaj motreć pjenu gdje šprica/ I zlato blista u čaši. Druga pak švapska pjesmica donosi o sprezi piva i žeđi prizemnu sliku iz krčmarske svakodnevice – Kada je pivu kraj, kraj, kraj/ Odmah mi novo daj, daj, daj/ Ne učiniš li brzo po mom/ Napravim lom. Ti vidiš što pijem, ali ne vidiš kako sam žedan, kaže narodna poslovica. A druga, ruska  – Samo ožedni, pa će ti kvas prijati kao najbolje vino. Na mukama žeđi, ne pita se što se pije, pa ni kakve je to kvalitete, jer kaže se Žednu paripu ne smeta mutna voda, ali u vrednovanju ukupnog dojma voda gubi sraz s pivom jer ona „doduše gasi žeđ, ali ne poučava u pjevanju“.        
 
Originalno objavljeno na Radio Daruvaru, u emisiji Petkom uz radio i pivo, rubrici Pijem pivo, to je moje piće, dižem krigle, razvijam mišiće, u petak, 5. siječnja 2001.
 
Ilustracije uz ovaj tekst reprodukcije su slike Žedni čovjek (negdje je zovu jednostavno Žeđ), autora Erika Hennisona, i varijacije na tu glasovitu temu. Riječ je o slici koja je 1900. godine pobijedila na natječaju za plakat, koji je objavila danska pivovara Tuborg. Ovaj motiv i danas se koristi u tuborgovim reklamnim kampanjama i smatra se jednim od najboljih primjera propagandne ilustracije.

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Zidrou-Moriol
Zidrou-Moriol
Natures mortes

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Pjenušave vedute