Tekuće zlato kamenog mosta

Reportaže   |   Mato Pejić   |   30.07.2017.     2233

Tekuće zlato kamenog mosta

Ima sijaset razloga da, idući u pravcu mora zastanete, ili malo skrenete s puta, pa posjetite Mostar. U glavni grad Hercegovine mame mnoge atrakcije, posebno arhitektonski biseri, koje su pod zaštitu uzeli i Ujedinjeni narodi, a unazad par godina dobar razlog za posjet imaju i ljubitelji dobrog piva. Taj se razlog zove OldbridZ craft brewery.

„Kod nas je sve ručno, nema ništa automatike, ali neću ja tebi pričat o tehnologiji, ti to sve znaš," počinje moj domaćin Omer Mesihović svoju šetnju po nevelikom pogonu, ali mu se ipak omiče: „imamo tri lonca za kuhanje, ovo je pomoćni lonac koji služi za držanje vruće vode, ovaj je za ukomljavanje, a ovaj za kuhanje," a u njemu lijepo krčka red ale, koji je baš došao na red za varenje. Omer je penzionirani matematičar i kompjutorski stručnjak bogate karijere, koji je pod stare dane postao majstor pivar u obiteljskoj pivovari, koju je pokrenuo njegov sin Arslan Rato, a formalno je vodi drugi sin Edo, inače vlasnik tvrtke Mobis, registrirane za uvođenje i održavanje računalnih sistema. „Čudomiks je legenda, najstariji homebrewer u Bosni," kaže za svog oca Arslan, naturalizirani Amerikanac, čija je zaluđenost prekomorskom craft scenom urodila ovim impozantnim projektom.                          

Pričati o kuhanju piva Omeru je ko vode pinit, jer je mnoge i premnoge grupe proveo pivovarom i povelik broj pivarskih entuzijasta obučio u osnovama zanata, pa je za tu prigodu napravio i definiciju, sročenu u jednoj jedinoj, istina podugačkoj - onako, krležijanskoj, rečenici: „Prema odabranom receptu izmjerite ječmeni slad, polomite mu ljusku, potopite u vrelu vodu i održavajte konstantnu temperaturu, tako da se oslobode enzimi iz slada i da u toku jednog sata razlože složene šećere (otopljeni škrob iz zrna) na proste šećere, te procijedite  dobivenu sladovinu i pustite je da intenzivno ključa šezdesetak minuta uz dodavanje različitih hmeljeva, pod navodnicima začina, zatim naglo ohladite tu gorku sladovinu na sobnu temperaturu i pretočite je bez taloga u sanitiziranu posudu za fermentaciju, dodajte pivski kvasac i nakon dvije, tri sedmice fermentacije pretočite mlado pivo u sanitiziranu posudu za flaširanje i napunite ga u sanitizirane boce, te sačekajte još sedam do deset dana da refermentacija u boci karbonizira vaš proizvod i pretvori ga u najbolje craft pivo na svijetu."

Mašala! 

Ima Omer i definiciju craft piva, kao savršenog prehrambenog proizvoda, suprotstavljenog unificiranom niskoalkoholnom napitku iz industrijskih pogona, a ona uz ostalo kaže kako korporacije proizvode ogromne količine nekoliko vrsta piva, a craft pivovare male količine nebrojenih vrsta, zasnovanih na kreativnosti i inovacijama.

„Ima u Hrvatskoj odlična sladara u Novoj Gradiški," nastavlja, „ i iz nje uzimamo bazni slad, ali sve ove specijalne vrste nabavljamo od najboljeg svjetskog proizvođača Weyermanna iz Bamberga u Njemačkoj, koji ima na stotine vrsta, a mi u svom asortimanu imamo nekih šezdesetak vrsta njihovog slada i desetak vrsta iz tvornice Bestmalz, također iz Njemačke. Što se hmelja tiče, koristimo hmeljeve iz cijelog bijelog svijeta. U početku smo koristili svoju američku vezu, moga sina Arslana koji živo u San Francisko Bayu i koji je slao pošiljke američkih aromatiziranih hmeljeva, ali u posljednje vrijeme nabavke rješava najstariji sin Edo, koji se kao direktor stara o kompletnoj logistici."

„Ako postoji najstariji i srednji sin, znači da ima i najmlađi? Što je s njim?"

„To je Abdulah Dule, koji trenutno živi u Beču i nije uključen u ovu našu obiteljsku pivsku priču."

„Ali ako je u Beču, morat ćete onda nakon ovih pet piva gornjeg vrenja koja imate u stalnoj ponudi, četiri alea i jednog pšeničnog, napraviti i neki dobar bečki lager..."

„Ići ćemo mi s lagerima svakako, ali za to još nemamo uslove."

Pivovara je mala, prostor skučen, ali za kapacitet od dvjestotinjak litara dnevno sasvim dovoljan i tako organiziran, da se sve radi s lakoćom, a sve je tako uređeno kao u apoteci, od skladišta svega i svačega u dvorištu, preko varionice i fermentacije, ureda i frižidera za pivo i hmelj, pa do spremišta za ječmene sladove na katu... A sve je započelo prije šest godina u glavi Arslana Mesihovića, trgovca elektroničkim komponentama u Kaliforniji, koji ima dvije velike ljubavi - trčanje na duge pruge i kućno kuhanje piva. On je sve smislio i koncipirao prema svom homebrewing pogonu u San Francisco Bayu, pa 2012. došao u Mostar na nekoliko mjeseci, donoseći većinu opreme, a usput svratio do Bamberga po veću količinu slada, te je ovdje sve složeno i skuhana prva šarža, koja je predstavljena na velikoj akciji u ulici Braće Fejića u pješačkoj zoni. Pivo je odmah prepoznato i dobilo prve pohvale, nakon pale alea došao je red ale, pa brown, a danas su u stalnoj ponudi još i black ale i hefeweizen, dakle ukupno pet vrsta, sve jedna bolja od druge. No, u proteklih pet godina skuhano je još  toliko različitih pivskih stilova, pa je i vaš autor imao rijetku priliku gucnuti poneki specijal iz prašnjavog arhiva, poput  Kralja Tomislava iz 2013. na čijoj jedinstvenoj etiketi piše „što duže stoji, sve je bolje" (i, fakat, jeste!), russian imperial stouta iz 2014. ili black rye DIPA (8,5 ABV) iz ne znam koje...što da kažem - od bisera ogrlica.  

Omer, kao penzioner, radi volonterski, ali doslovce živi s pivovarom, direktor je Edo Mesihović, koji ima previše posla u matičnoj firmi, ali otkriva zanimljiv detalj - da je Mobis u iznajmljenom prostoru, ali je pivovara u vlasništvu njegova poduzeća, a u samoj pivovari zaposleno je dvoje ljudi - Rahima Balta, koja vodi svu administraciju i Edo Peco, koji se priprema za majstora pivara. Kao i drugdje, pa i u Hrvatskoj, i be-ha craft pivari međusobno se druže i ne smatraju konkurencijom, a ima suradnje i s industrijskim pivovarama.

„S Hercegovačkom pivarom imamo jedan fini odnos, drugarski, više smo puta sjedili s vlasnikom, koji je spreman za suradnju, sudjelovao na našem festivalu, ali na naše inzistiranje uvijek s nefiltriranim i nepasteriziranim pivom, a on uskoči s pokojim točionikom ili na primjer s mlinom za lomljenje ječma, koji je baš sad kod nas na posudbi."

Tako će biti i na trećem festivalu Ima i može, koji je, nakon dva srpanjska izdanja, premješten na rujan, potvrđuje direktor festivala Andrej Gvozden:„Ja sam inače leteći, na relaciji Sarajevo - Banja Luka, pa sad i Beograd, a u ovo sam upao tako što me Edo zovno preko Omera, jer sam tu za jedan lokalni pub radio pivsku kartu, koja je na kraju ispala pivska knjiga...Princip će biti isti kao lani, kada se to pokazalo dobrim - karte se prodaju preko interneta i na ulazu, gdje se dobiva čaša i novac mijenja za festivalski. Na moju inicijativu ove godine festival traje dva dana (22. i 23. rujna), računamo da će biti tridesetak izlagača, kako iz Bosne i Hercegovine tako i iz Hrvatske, Srbije, pa i Crne Gore." Mjesto održavanja je opet kulturni centar Abrašević u središtu Mostara.

OldbridZ craft brewery je pionir bosanskohercegovačkog zanatskog pivarstva, spiritus movens pokreta koji je sve moćniji i sve bolje drži korak s trendom koji sada već pokriva čitavu Europu. A u prošloj godini ponijela je i prestižnu titulu najbolje pivovara u Bosni i Hercegovini, koju joj je dodijelio utjecajni portal RateBeer.„Mi smo prva zvanično registrovana craft pivara u B-H i računali smo s tim da ćemo motivisati u druge da krenu tim putem. Evo sad u Mostaru imamo četiri mikro pivare, uz nas tu je Atilla Artizan Brewery, pa Džudžan i Brewpub BeerTi&ja, a kućnih pivara ima desetak. isto tako je poveći broj craft pivara posvuda po Bosni i Hercegovini, počevši od sjevera gdje je Gorštak, pa u Doboju Castrum, pa Rafter u Foči, pa nadomak Sarajeva Semizburg, pa Gelender i puno drugih..."

U mostarskom OdlbridZu mogu se nabaviti i sve sirovine, pa je svima koji kuhaju pivo sada to kudikamo jednostavnije, a često ovdje svrate i stranci, koji su za OldbridZ čuli i dođu specijalno da posjete ovu pivovaru. Tu mogu kušati pivo, ali i kupiti u bocama za ponijeti, a dostupno je i u nizu kafića, pivnica i pubova, pa i u onom koji u Centru 2 drži legendarni nogometaš Franjo Vladić Kulje, onda u Sarajevu, pa na festivalima, kako po Bosni, tako i izvan zemlje.

I pronose glas o dobrom pivu, ali i vraćaju slavu jednog sjajnog grada, koja je posljednjih desetljeća malo, hm, potamnjela. Jeste, stoji opet kameni most, „još stariji nego što je bio" plijeni Stari grad svojom neodoljivošću, bljesnula je obnovljena Karađozbegova džamija iskonskim sjajem, ali, tko danas ide gledati, na primjer, Partizansko groblje, nekadašnje čudo arhitekture, najslavniji primjerak svoje vrste na cijelom Balkanu. Danas Ligu prvaka igra Zrinjski a slavni Velež je drugoligaš i malotko se još sjeća velikana poput Bajevića-Marića-Vladića i mnogih drugih. Znači li kome danas uopće išta Aleksa Šantić i tko zna, recimo, za Peru Zupca, čije je stihove o jednoj Svetlani zaneseno govorio svatko tko je sedamdesetih bio bar balavac, ako ne nešto više... jao, kad bih znao ko to u meni bere kajsije još nedozrele... u vrijeme kad ono Jesam li Hrvat, volim li Rilkea / sve me  je pitala / pitala me je da li bih mogao sa svakom / tako sačuvaj bože  / da li je volim tiho je pitala / a padale su nad Mostarom neke modre kiše, kad sve to, dakle, nije imalo nikakvih konotacija, kad je to bila samo poezija, i to kakva!

Mostar je danas, dvadeset godina nakon rata, beznadno podijeljen grad a duboki kanjon Neretve razdvaja hrvatski od bošnjačkog dijela, između kojih teče nadmetanje u visini minareta i zvonika koji svako nekoliko niknu na jednoj ili drugoj strani. Turisti to vjerojatno ne primjećuju, valjda ni ne znaju da osim njih rijetko tko prelazi preko uglačanih strmina kamenog mosta, jer u zoni štandova, suvenirnica, dućana i aščinica to se ne vidi, tu čak ni na spomen ploči ne piše tko je te nesretne 1993. srušio Hajrudinovo remek djelo, obnovljeno jedanaest godina kasnije i odmah upisano u svjetsku kulturnu baštinu UNESCA.

 A Neretva, hladna i bučna, distancirana i proračunata, ponekad se čini kao da ne teče lijevo i desno od Staroga mosta, kao da ne smjera ka sjeveru i jugu, nego kao da teče u dubinu, baš kao u onoj pjesmi Đorđa Balaševića o jednoj drugoj bosanskohercegovačkoj rijeci, o Drini, kao „na dve pole svet da seče".... Ima, na sreću, dosta onih koji pokušavaju ta dva svijeta povezati i ujediniti, od nesretnog gradskog statuta, koji je međunarodna zajednica donijela 2004. godine, pa preko sjajnog glazbenog sastava Mostar Sevdah Reunion, koji je svijetom pronio slavu mostarskih dućana po kojima šeta Suljagina Fata, onda Mostarska rock škola u muzičkom centru Pavarotti, pa sve do - piva.  

Upravo je sada OldbridZ pivara na redu da skuha pivo u projektu Drink for peace, o kojem smo već pisali, a koji je sračunat na objedinjavanje nekad zaraćenih triju strana, pa uz pomoć granta iz europskih fondova jedan Hrvat, jedan Srbin i jedan Bošnjak kuhaju pivo, a dio od prodaje upućuje se u mirotvorne projekte na području konflikta. „Smatram ovaj projekt hvalevrijednim, ali ja nikad ne dopuštam tvrdnju da su u B-H ratovale tri strane, nego dvije - ratovali su vrlo loši ljudi protiv normalnih ljudi," veli Omer, dajući zapravo besprijekornu definiciju svih ratnih sukoba, primjenjivu na sve sredine i sve ratove.

I danas OldbidZ pivara radi na povezivanju dviju obala Neretve. Pivovara se nalazi u Južnom logoru, u istočnom predgrađu, a najviše piva proda u Black Dog Pubu koji se nalazi na zapadnoj strani, „kad kod Šadrvana skreneš prema dolje, pa pređeš most preko Radobolje, odmah izbiješ pred najbolju pivnicu u gradu." To je odmah pored Krive ćuprije, male replike Starog mosta, izgrađene predaleke 1558., dakle u vrijeme kad je Hajrudin započeo gradnju onog slavnog kamenog mosta na Neretvi. U tom Black Dogu toče se tri vrste OdlbridZ piva, a dostupno je svih pet flaširanih.

Sve su, dakako, završile i u gepeku mog auta, za kasniju degustaciju, evo baš za ovu sad, dok pišem ovu priču o dobrim ljudima koji kuhaju sjajno pivo u prekrasnom gradu jedne divne zemlje...

I kako teče taj zlatni nektar i kako jezik otežava, a slično je i s nogama, tako mi misli sve više vrludaju i sve nešto razmišljam kako su i grad i zemlja još podijeljeni i nesretni, ali kako mi se čini da sve ipak ide u smjeru nedvojbene potvrde slogana, koji je ispisan na majicama pivovare OldbridZ, i koji kaže: Dugoročno smo u pravu. Iskreno se nadam da jesu. A i kratkoročno također.

Foto Vlatka Daněk

Za one koji žele znati više:

Oldbridž Ale - američko pivo iz Mostara

Oldbridž ale, najbolje BH pivo

Pivo nas veže i spaja

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Tko ne pije ni živio nije, tko pivo guta, živi dva puta!
Češka

Nacrtaj mi krigl

Berardi-Milazzo - Ken Parker (Vrelo nebo Meksika, str 16)
Berardi-Milazzo - Ken Parker (Vrelo nebo Meksika, str 16)

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Reportaže