Pivo koje svjedoči o junaštvu

Reportaže   |   Vlatka Daněk   |   20.03.2018.     340

 Pivo koje svjedoči o junaštvu

Nedavni ugodni zagrebački susret sa Šimom Babunom otkrio nam je priču o jednom davnom junačkom spasilačkom podvigu na moru. Uskoro će tom događaju biti punih četrdeset godina, a o njemu svjedoči i jednako toliko stara boca češkog Plzenjskog piva.

Susretu s 95-ogodišnjim Šimom Babunom u Češkom domu u Zagrebu prethodilo je pismo njegove unuke Ivne Vukelić, koja ga je na razgovor i dopratila:

Poštovani, moj djed kod kuće već četrdeset godina čuva jednu bocu Plzenjskog piva a koju je dobio na poklon od češkog turista, kojemu je spasio život. Sada je već star i htio bi pivo, koje je za njega draga uspomena na čin spašavanja iz uzburkanog mora pokloniti nekoj instituciji ili muzeju, možete nam u tome pomoći?

„Znate, bilo je to u ljetno doba, kada se stotine ljudi ide kupati a onda dođe nevera i sve se promjeni za čas" počeo je svoju priču djed Šime. Dan ranije zaputio se iz Tribunja na Kornate zajedno sa suprugom da pomogne prijatelju Mili-Miši Mudronji. On je bio vrsni ribolovac i njih dvojica često su ovdje ribarili, ali sada je na redu bila ljetina, odnosno, pobiranje svega onoga što je sazrelo na jednom od kornatskih otočića, koje Murterani obrađuju generacijama. Do večeri napunili su brod svim i svačim a najviše grožđem i smokvama, tu su i zanoćili kad neočekivano stiže orkansko nevrijeme, sa čak sedam pijavica. Zapjenjeno more nemilosrdno je valjalo mali brod odnoseći s palube sve što su dan prije vrijedne ruke na nju donijele pa s prvim zrakama sunca trojcu nije preostalo ništa drugo, nego da se praznog broda vrate kući. No nije to bilo lako, jer okrenulo je na buru i trebalo je mnogo spretnosti i vremena da se brod s Kornata dovede do obale, odnosno skloni od nevremena u uvali Vučigrađe na Murteru. I dok su dakle prijatelji čekali da se vrijeme smiri, nešto im na moru zapne za oko. Malo se kao vidi pa malo ne, a dalekozor potvrdi sumnje -  u pravcu Vele Kurbe na pučini nešto pluta.

Iako su mnogi vidjeli bespomoćni brod, nitko se nije usudio krenuti u pomoć, jer bura je već bila orkanske jačine, kako je ovom dramatičnom spašavanju trojice čehoslovačkih turista pisao 15. rujna 1978. godine tadašnji Večernji list. „Ajde, znaš kako je nama bilo prošle noći" rekla je Šimi žena Nedjeljka, zvana Neda i dvojica prijatelja sami se zapute u akciju a da nisu znali niti koga niti koliko njih idu spašavati. A bila je to prava borba, jer „bura je bila toliko jaka, da su valovi po krmi ubacivali more u brod, tako da je jedan od nas dvoje uvijek trebao izbacivati vodu iz čamca. Kada smo došli bliže, vidjeli smo da je to prevrnuta jedrilica a brodolomci plutaju u moru i drže se za konope i jarbol. Dobacili smo im konop ali bili su toliko promrzli da nisu imali snage da se uhvati. Nije drugo preostalo, nego je Mišo skočio u more vezao ih jednog po jednog konopom a ja manevrirao brodom i onda ih uz pomoć cerade dizao iz pjene u brod. Bili su polumrtvi i drugačije nije išlo, sami se nisu mogli prebaciti u brod. Dok smo izvukli svu trojicu trajalo je to više od dva sata a onda smo još svezali jedrilicu i krenuli u pravcu Murtera" sa suzom u oku prisjeća se i dan danas Šime. Spašene Čehe u život su povratili rakijom i plinom, koji su upalili da malo ugriju kabinu. Kada su konačno stigli do Murtera, tamo ih je dočekao pljesak okupljenih ljudi na obali.

Iako je Mišo u spašavanju povrijedio ruku, sve je skupa sretno završilo i trojici iz Praga, Zdeneku Pichalu, Vaclavu Lamki i Antoninu Hraseku samo je pružena ambulantna pomoć u Murteru i oni su se vratili u kamp Slanica, gdje su ljetovali. Za tri spašena ljudska života dvojac Babun-Mudronja najprije je pohvalila Šibenska lučka kapetanija a nakon toga za svoj su podvig predloženi za Plavu vrpcu, nagradu koja je tada dodjeljivao Vjesnik za herojske podvige na moru. Iako nagradu nisu dobili, Šimi su zahvalni Česi kao uspomenu donijeli knjigu o Pragu i bocu Pzenjskog piva. Konop koji su bacili Česima čuva i danas kao i knjigu a pivo eto, sada čuva Pivnica. Prekrivena je patinom starih vremena, kao i ova priča, koja je ostala bez nekih svojih protagonista. Šimin prijatelj Mile i njegova supruga više, naime, nisu s nama, a nakon dugogodišnjeg dopisivanja s Česima koje je spasio i taj je kontakt prekinut. No možda bespućima interneta ova vijest dođe do njih, pa se jave.

No slučaj spašavanja Čeha nije bio i jedini slučaj kada je Šime Babun spasio od mora nečiji život. Prvi i drugi puta u skakao je za neopreznim curicama, samo što je drugi puta bilo opasnije. Trebalo je davati i umjetno disanje, i iako je djevojčica došla k sebi, nažalost posljedicu su ostale za cijeli život.

Iako i danas ljeta provodi u Tribunju, Šime od 1970. godine živi u Zagrebu. Iako malo teže hoda, što za 95 godinu života i nije nešto neobično, zapravo je vitalni starčić. Na pitanje, koji je njegov recept za dugovječnost, rekao nam je: „Ja u vino nikad nisam ulio vodu ali nitko me nije niti vidio pijana. Sve što pojedem, puno žvačem". Dobro, možda je tajna i u tome, što ima liječnika u kući i što je discipliniran pa se drži se uputa, što sa svojim zdravljem smije a što ne smije jesti. A možda i u tome, što je Šime Babun cijeli život volio pjevati a sada, kada ga glas više ne služi, barem voli biti u društvu koje pjeva. 

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Tri najveće pivske laži: 1. Idemo na jedno, 2. Popijemo i idemo, 3. Od sutra ne pijem.

Nacrtaj mi krigl

hogar
hogar

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Reportaže