Pivo i volan

Pjena i njezina braća   |   Dražen Matošec   |   04.12.2009.     5265

Pivo i volan
    Danas svi voze kao da su pijani – rezonira jedan moj znanac – čemu onda sjedati za volan trijezan? Pitanje, odnosno teza, nije bez veze. Prometna kultura u Hrvatskoj kao da doista tjera na piće ono malo normalnih vozača – tako da ne strše paljenjem žmigavaca, propuštanjem pješaka na zebri, zaobilaženjem lokvi uz pločnik kojim promiču ionako pokisle dame... Itd., itd. Sukneš pet-šest piva, šapće ti elementarna logika, i odjednom si među braćom po dozvoli svoj među svojima.
     Znam, iz prethodnih rečenica steći ćete dojam da se zalažem za – što bi s gnušanjem rekao zakon - „vožnju u pijanom stanju“. Ne, upravo obrnuto, slažem se sa zakonom i njegovim gnušanjem. Uvod, a i naslov nad njim, imali su naime poslužiti kao neka vrsta kontrapunkta: da izrazim potpuno neslaganje s romantičnom vezom između alkohola i vožnje. Ta dva skrivena ljubavnika, koji svoj odnos taje ljubomornije nego Romeo i Julija, suviše su opasni za ostatak svijeta da bi ih trpio i netko inače tolerantan spram promila, poput potpisnika ovih redaka.
     Da je piće prije vožnje tako prirodno kako misle neki vozači-amateri, onda bi za volanom cugali i veći profesionalci od njih, točno? Zamišljam zabavan prizor: Mark Webber bira taktiku dva skretanja u boks, nakon dvadeset krugova prvi put precizno parkira bolid u onaj tijesni četverokut, dečki u kombinezonima nahrupe sa svih strana, četvorica se bacaju na kotače, dvojica guraju jedno crijevo u formulu, a druga dvojica drugo u Webbera. Onamo visokooktanski benzin, ovamo niskooktanski lager. Šarcu trideset litara supera, Marku pola litre Bavarije – čega li već, ovisi o tome tko je sponzor – i napokon momak što sprijeda drži tablu vrti ručku. Umjesto crvenog „stop“ pred očima se pojavljuje zeleni „go!“, ploča u zrak... i - fiju! Kad i jedno i drugo ishlapi, eto žednih i drugi put u boks. Button, Hamilton, Kimi i ostatak konkurencije nemaju šanse, naravno, ako i sami nisu obavili dvostruko tankanje.
     Da, ali taj film ne bumo gledali, što bi se reklo ovdje kod mene, u Zagrebu.
     Ima nekakvog smisla, uče nas najbolji među najboljima u stiskanju gasa, izbjegavati piće dok vozimo.
     Zbog ovakvoga načelnog stava nije me nešto osobito pogodila ona svojedobna odredba o nula promila, kao što me nije razvedrio ni povratak odredbe o nula pet promila. Nula pet promila ekvivalent je jednome pivu, ako se ne varam, a moram priznati da osobno ne poznajem nikoga tko je razvio nivo umijeća kakav dopušta zakon: da popije jedno i stane. Ovi s kojima se ja družim, a ni sebe ne bih isključio, ravnaju se prema načelu „It's all or nothing with me, baby“, kako je to epohalno formulirao Richard Gere u završnim prizorima McBrideova remakea „Do posljednjeg daha“. Ili auto na cestu i nula promila, ili pak krenimo prema cijelim brojevima, jer nekakvi razlomci i decimalni brojevi među pravim pivopijama ne igraju. No u tom slučaju, auto u garažu.
     U suprotnom, ulazimo u zonu u kojoj je sve protiv nas – statistika, novinska crna kronika, prekršajni ili kazneni sudovi, osiguravateljske kuće, autolimari, kirurzi... Impresivan popis dušmana, ne?
     No nisam ja, da se razumijemo, do ovakvih uvjerenja stigao s položenim vozačkim ispitom. Taman posla, bilo je zgoda, od kojih osobito pamtim jednu. Prijatelj i ja zapili smo se kod mene uz nekakvo pivo, više i ne pamtim koje, onda je njemu došlo vrijeme za odlazak, pa sam ja rekao – nema šanse da te pustim voziti, stari, previše si pijan, ja te furam doma. Pa u auto i na drugi kraj grada. Kod njega smo popili još po jedno, a onda je on rekao – nema šanse da ti voziš natrag, stari, previše si pijan, ja te furam doma. Pa on za komande mog auta i opet kroz cijeli grad. Onda smo kod mene popili još po jedno... Da nastavim?
     Ukratko, zaključio sam da mi je pametnije – znači: i sigurnije – praviti od sebe bedaka pred televizorom, recimo, nego pred upravljačem automobila.
     Kako ćete me danas prepoznati za volanom? Lako. Ja sam onaj koji s gađenjem gleda kako drugi luduju, ne fermaju žmigavce, trube penzićima na zebri i štrcaju masnom vodom domaćice na povratku s tržnice. Kibim ogorčen i trijezan. Preciznije: ogorčen, trijezan, živ i zdrav.

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Zidrou-Moriol
Zidrou-Moriol
Natures mortes

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Pjena i njezina braća