Pivo i povodi

Pjena i njezina braća   |   Dražen Matošec   |   11.12.2009.     6298

Pivo i povodi
    Ako nečega nema bez motiva, nema ubojstva i nogometa. Kako nas uče kriminalistički filmovi, nemotiviran kiler ne postoji, to je nešto kao student bez indeksa. Kad glavni dekster stigne na poprište zločina i prekorači vrpcu s natpisom „crime scene“, prvo se kod forenzičara propita o mogućim pobudama. Ako dozna da žrtvi fali lisnica, zločinac je jednom nogom već u ćorki; od pritvaranja ga, naime, dijeli još samo nekoliko tehničkih trica tipa rušenja alibija i sl.       
     No ako se dozna da je glavni sumnjivac milijunaš, možeš mu staviti soli na rep. Nije imao motiv; traži dalje.
     S nogometom je slično, čemu nas pak uče sportski komentatori. Tako smo i neki dan od tih ljubitelja originalne riječi čuli da Hajdukova ekipa ove godine stoji kako stoji „jer joj nedostaje motiva“. Mislili smo da je talent ime vrednoti koja fali. Ali jok, ispada da se dečki s Poljuda koprcaju kroz prvenstvo jer im manjka poticaja za igru. Dakle, nemaju motiv. I to osnovni, ali i onaj koji još više uzbuđuje Sušeca i društvo – „dodatni“.
     Postavlja se pitanje što bi uopće bio motiv u domaćem nogometu. Kod umorstva je sve jasno, tu vlada poznato sveto trojstvo: koristoljublje, ljubomora, osveta. Što se pak „modrih“, „bilih“ i sličnih tiče, naivac bi pomislio da ih pokreće želja za nadigravanjem, čežnja prema ljepoti poteza ili – evo još jedne komentatorske mantre – „sveta boja“ klupskog dresa. Nama je pak jasno da je dvopapkar u kopačkama totalno lišen ciljeva iz duhovne sfere: osnovni mu je motiv plaća, a legendarni „dodatni“ – premija.
     Molim čitateljstvo da mi oprosti što ga ovako dugo vozam izvanpivskim terenom. No evo nas napokon na našoj glavnoj temi koja je odmah uz bok zločinu i nogometu kad su posrijedi pobude. Ni piva, naime, nema bez motiva, no s jednom bitnom razlikom. U kriminalu i nogometu motivi su neizbježni, ali ne baš mnogobrojni; u cuganju su također neizbježni, ali ne baš malobrojni.
     Idem tako neku večer u svoju trgovinu, trasom koju bih umio pronaći da mi svežete oči, triput me zavrtite oko osi i gurnete kroz vrata natraške, te kažem prodavačici koja me zna bolje nego vlastitog muža: „Šest crnih, molim.“ Žena je časkom podigla obrve, jer u pravilu naručujem upola manje, pa sam joj razjasnio: „Dolazi mi prijatelj na utakmicu, znate, Anderlecht-Dinamo.“ „Aha“ – veli ona posprdno – „vi muški uvijek imate razlog.“ To mi je dalo misliti.
     Kog se vraga zalijećem, rekoh prvo u sebi: dajući motiv za jednu večer, izgubio sam ga za sve ostale, ne? Babac će još pomisliti da sam nekakav ovisnik. Kako nakon ovoga opravdati sutra ili prekosutra? Nije svaki dan nogomet.
     Nije, ali je nešto drugo. Ljeti je to vrućina, pa hladno paše. Onda dođe zima, no nema brige: cvrčak koji se donedavno u kratkim rukavima razonodio u bircu, mašući kriglom, s toplim je kaputom preuzeo ulogu mrava. „Naradio sam se danas kao pas“ – veli društvu i domeće, obraćajući se šankerici – „Marice, daj mi jedno da se opustim.“ Ili je netko umro, što treba zaliti, ili se nekome rodilo dijete, što opet treba zaliti. Ili je nekome rođendan, ili se oženio, ili mu se kći firmala... Ili je Hrvatska zatvorila novo poglavlje u pregovorima s Europskom unijom. Ili su Srbiji postavljeni dodatni uvjeti u pregovorima s Europskom unijom. Ili se čini da ćemo Slovence zajebati pred međunarodnom arbitražom. Ili s klimom stoji loše. Ili je dan ružan. Ili je lijep. Ili je naša repka pobijedila, da se opet vratimo sportu, pa treba proslaviti trijumf. Ili je izgubila, pa treba utopiti tugu. I tako dalje, i tako dalje. Kako vidimo, šankove opsjedaju tisuće pivskih Šafraneka, svaki s nekakvom svojom Abesinijom.
     Otkud ta patološka potreba za racionalizacijom jedne sasma legitimne strasti? Odgovor bode oči. Jer je motiv ono što nas dijeli od alkoholizma. S njim smo bonvivani, društvena bića, politički osviještene jedinke, sportski fanovi... Bez njega, samo obični pijanci.
     Zato su pivopije valjda najveći svjetski maheri za izmišljanje povoda. Obično se drži da pisci imaju bujnu maštu. Kaj god. Jedan Tolkien s „Gospodarom prstenova“ diletant je spram pivskog fantastičara kad si treba kreirati opravdanje.
     Onaj istražitelj iz uvoda vjerojatno će brzo otkriti kakav je motiv imao ubojica. Ali neka pogodi zašto vi ili ja večeras cugamo.

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Davor Shunk
Davor Shunk
Davor Shunk Bez brkova Strip fanzin Gavran br 12, str. 22

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Pjena i njezina braća