Od kolijevke do današnjih dana pivo mi je ponajdraža hrana

Pjenušave vedute   |   Mato Pejić   |   06.05.2009.     7082

Od kolijevke do današnjih dana pivo mi je ponajdraža hrana
Pivo sam prvi put pio učetrnaestoj godini, a bilo je to u sjevernoj Engleskoj, gdje sam išao u srednjuškolu. Dospio sam u društvo u kom su dječaci počinjali pušiti, i uopće tražitirazličite načine da izgledajumuževnije. Cigarete mi nisu prijale, pa sam pokušao s pivom, a ono mi sedopalo, i to veoma. Tako govori Michael Jackson, lovac na pivo, britanskinovinar i najveći svjetski autoritet za napitke od ječmenog slada, dodajući joškako je ubrzo napustio školu i otišao u lokalne novine za urednika početnika.  
Sviđala mu se predstava pokojoj se redakcijski posao sastojao od toga da se beskrajno sjedi u birtiji uzpivo, i klafra. Najzanimljivije rasprave vođene su upravo o pivu, a to ga jejako zanimalo. Četrnaesta je, očito, dobra godina za upoznavanje s dragocjenomtekućinom, jer ima i pjesma koja kaže S četrnaest sam popio prvo pivo, aposlije piva sam pio sve živo (jer tad, tad sam bio mlad) a baš kaou njoj, i kao u Jacksonovoj životnoj priči, i sam sam upravo u toj godini prviput potegnuo iz holbe. Međutim, tkogod iole drži do sebe, u svome životopisumora imati i pasus o nenadoknadivom doprinosu općoj stvari još u djetinjojdobi. Pa tako pamtimo izjave nekadašnjih takozvanih istaknutih rukovodilaca otome kako su u osnovnoj školi ideološki radili s omladinom, ili razmetanjanekih drugih kako su najprije postali poklonici učenja stranačkih lidera, patek onda prohodali. A oni koji nemaju drugih sposobnosti, hvale se da su odmalih nogu velike pijanice.
Istina je, doktoriznanosti u pelenama zaista postoje, i među predškolskom djecom stvarno imarazbijača Mensinih top lista, ali to su veoma rijetki izuzeci, daleko odbroja koji sugerira čitanje biografija. Stoga, iako je nepobitno da mojinajraniji životni susreti s pivom također padaju upravo u vrijeme svladavanjaprvih koraka i pokušaja da se zvukovi artikuliraju u suvisle riječi, kaopobornik poštenja i protivnik pretjerivanja (kad ne ide drugačije), moramskrušeno priznati da se to ne odnosi na konzumaciju.

Evo kako je to bilo.Dojenaštvo mi je proteklo u vrijeme petrolejke i skromnog standarda, pa inepostojanja, ili nemogućnosti kupovanja, posebne opreme za bebe. Stoga se grizs mlijekom, koji je bio gotovo isključiva dječja hrana, bebama davao izambalaže za piće, na koju je bila nataknuta gumena duda. Prvo je to bila maladvodecova bočica od nenadmašnog Vitasoka, a nešto kasnije, kad dijete injegov apetit malo poodrastu, prelazilo se na pivski politrenjak iliti holbu, ito, u moje vrijeme i u tom kraju - apatinskog Jelena. Ista ta politraslužila je i kao mlin za usitnjavanje keksa i šećera – pod pritiskom vještovođenog staklenog valjka, uz neodoljivo pucketanje pretvarao se prhki keks -radnim danom narodni, a nedjeljom petit beure ili albert -u smjesu za ukusni obrok, a jeftini kristalni šećer u fini štaubcuker.Slijedilo je vrijeme u kojem nisam uspio dokučiti zašto pivo u Krčmikolodvor kod čika Ivše, ako se pije u lokalu košta dinar i 75, a ako senosi kući deset para manje. Iz tih dana, na čiji spomen mi i danas zamirišetada još nezabranjeni salicil, koji je uz svaki zalogaj ukusnih domaćih kolačasnažno udarao na nos, pamtim još i sliku spremanja paradajza za zimnicu, kojeje mobiliziralo cijelu obitelj, te sam sudjelovao i ja – a još sam deran bio.Taj je posao bio to uspješniji što se više piva popilo, jer su pivske holbetada bile nezamjenjive u toj sezonskoj raboti. To se, uostalom, nijepromijenilo do danas. Boce su najprije beskrajno prali deterdžentom i žicom,čija je pletena drška veselo svirala stružući po grliću, pa ispirali u korituod pocinčanog lima, koje je ujedno služilo i za kupanje. Slijedilo jezagrijavanje flaša u rerni, i napokon punjenje uvarkom, što je satima krčkao napeći. Na kraju, boce su zatvarane nakvašenim celofanom koji je pričvršćivangumicama narezanim od zračnice bicikla.

Da li je taj prizormonumentalne nakupine pivskih boca prvi put pobudio zanimanje za njihov izvornisadržaj, ili je to ipak učinio zorni prikaz iz jedne školske knjige? Naime, učitanci iz toga doba bilo je nekakvo štivo o djeci koja u kantama nose pivokoscima na polje, pa ga putem odluče kušati. Stoga su znatiželjni žutokljuncizagnjurili glave u obilnu pjenu, koja se stvorila uslijed njihova trčanja imlataranjem kofama. Gorčina koja ih je tamo dočekala nije im se, kaže tajčlanak, nimalo svidjela, no kako su bili sigurni da odrasli to ne bi pili kadne bi bilo dobro, nastavili su se probijati kroz guste slojeve pjene sve dotekućine, od koje su se brzo opili.
Onda je stigla i tačetrnaesta i roštilj u prirodi, a uz njega i pivo, koje nije prošlo bezlelujanja svega u vidnom polju i grčenja u trbuhu, slično kako kod prvoguvlačenja cigaretnog dima. Ipak, jedno je sigurno -  prva politra nije me tako jako drmnula da bihzazirao od slijedeće. Zapravo, bila je to ljubav na prvi gutljaj. Pa je došloPerino vrijeme, a Pero i ja smo bili k'o braća. Ilegalna vožnja u kućiciza kočničara teretnog vlaka, švercanje u poslovnom, biciklističke ture Cvelferijom.I onda pivo, popijeno naiskap pred mjesnim podrumom, pivo za koje samsiguran da je imalo zeleni miris, samo ne znam da li mi se to činilo zbog travena kojoj smo ležali, krošnje stare lipe iznad naših glava ili zelene pivskeboce, ali pouzdano znam da je od silnog zelenila koje nas je okružilo i onajkomadić neba, prema kojem smo škiljili, bio iste boje.
Tko ne zna kako se slažupivo i napolitanke, za toga je jasno da nikada nije služio vojsku. Nažalost, nespadam u te koji su izbjegli vojnu obvezu, ali ne žalim što sam upoznao dotičnukombinaciju. Pivo uz sendvič od četvrtine kruha i deset deka tirolsketakođer sjajno paše, u što sam se nebrojeno puta uvjerio noseći namještaj uhonorarnim poslovima preko student-servisa. U međuvremenu, zahvaljujući pivu, doznaosam i da miran i tolerantan čovjek može u bjesomučnoj svađi revati kao tovar,ili se ničim izazvan glupavo smješkati. U Karlovim Varima uvjerio sam se da sena dan može popiti deset piva, bez težih posljedica po psiho fizičkesposobnosti, a u Štipu i Bečkereku da paleta hmeljskih pripravaka dalekonadmašuje moje pretpostavke.

Krug zemalja, pa ikontinenata čija sam piva okusio stalno se širio, pa sam zaključio da solidne ivrlo zanimljive vrste kuhaju i u Tunisu, Rusiji, Kini, Kubi, Australiji i JužnojAfrici. I da postoji širok spektar različitih tipova, i u svakom privlačneznačke piva, i da definitivno ne spadam u one koji bi za neko pivo mogli reći toje moje pivo, i nemam drugih piva osim njega. Slično kao Michael Jacksonkoji ni sam ne može reći koliko je piva probao, ali od dvije tisuće vrsta kojeopisuje u svojoj posljednjoj knjizi vlastitih favorita, kušao ih je sve. Onkaže: Možda zvuči nevjerojatno, ali još nisam našao svoju politru, i dragomi je što se to nije desilo. Kaže se, naime, da je za onoga tko je sve upoznaoi probao, život završen, pa mislim da kao lovac na dobro pivo, nikada ne smijempronaći ono najbolje. U tom trenutku bih izgubio posao i smisao svoga života.
 
    
    
    
      
    
     

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Prazna bačva pravi najviše buke.
Hrvatska poslovica

Nacrtaj mi krigl

Dylan Dog - Marti Mystere (Posljednja stanica uzas, str 81 )2
Dylan Dog - Marti Mystere (Posljednja stanica uzas, str 81 )2

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Pjenušave vedute