Klasne razlike

Pivo u stihu i prozi   |   Jaroslav Hašek   |   10.05.2017.     403

Klasne razlike

Poslovođa na vlastelinskom gospodarstvu Nykles i upravitelj gospodarstva Paser bili su jako dobri prijatelji. Svaki dan su zajedno sjedili u prostranoj seoskoj gostionici U Tisků, gdje su važili za tako nerazdvojan dvojac, da je uvijek bilo sigurno da su sve nestašluke koji su potresali to selo izveli poslovođa Nykles i upravitelj Paser.

Poslovođa Nykles jako je volio upravitelja Pasera, međutim, među njima je ležalo nešto strašno, što je povremeno Nyklesovu licu pridavalo turoban izgled. Ta je stvar bila tako nečuvena, da je poslovođu Nyklesa dovodila u stanje najvećeg bijesa, koji je uopće bila u stanju dosegnuti njegova dobra duša. Kad god bi, naime, njih dvojica u gostionici U Tisků zajedno pili i pritom na kraju izveli neku od svojih veselih ujdurmi, koje bi se obično svodile na to da su u noći uhvatili općinskog redarstvenika i bacili ga u jarak, po selu bi se uvijek raširila jednoznačna priča kako je „jučer poslovođa Nykles bio pijan kao svinja, a gospodin upravitelj je bio malo veseo."

Bilo je posve sigurno da su obadvojica bila u istom raspoloženju, da su popili jednaku količinu, da je piće jednako djelovalo na njihov mozak, ali što je to vrijedilo, glas naroda je govorio: „Poslovođa Nykles bio je pijan kao svinja, a gospodin upravitelj je bio malo veseo."

Ne možemo se stoga čuditi što je poslovođa Nykles žarko želio da se odnos promijeni i zato je, kad mu je sinulo što se po selu priča, postao umjeren, pa dok je upravitelj Paser popio tri čaše, od bi popio samo jednu, tako da je na kraju ispalo da je gospodin upravitelj popio 30 čaša a on samo 10. Dakle, u pravom omjeru 1:3, pa toga dana ne bi izveli nikakvu nepodopštinu. Nikles je gospodina upravitelja podupirao tiho, zamišljeno, a gospodin upravitelj je grmio na cijelo selo, ispsovao gostioničara Tisku, dok se Nykles držao neuobičajeno uljudno, ali slijedećeg dana  je opet čuo kako gostioničar Tiska odgovarajući na pitanje kako su se ta dvojica ponašala prethodne večeri, govori: „Ta to već znate, Nykles je bio pijan kao svinja a gospodin upravitelj je bio malo veseo."

Nyklesu je bilo jasno da se u tom slučaju radi o staleškim suprotnostima, da su veliki socijalni razdori, ta kako bi se on, Nikles, mogao mjeriti s gospodinom upraviteljem, a s vremenom je njegova najveća želja bila da se jednom o njemu kaže:

„Da, poslovođa je bio malo veseo, a gospodin upravitelj bio je pijan kao svinja."

No, njegova želja nikad nije ispunjena. Kako su navikli govoriti, tako su govorili stalno, iz učtivosti prema gospodinu upravitelju, bez obzira na to što je poslovođa pio umjereno. Kad je zajedno s gospodinom upraviteljem pio pivo i pola sata hodali kući na vlastelinsko imanje, znao je Nykles i od samog gospodina upravitelja čuti onu okrutnu riječ, koja ga je uvijek činila tako očajnim: „Gle, danas sam opet malo veseo!"

Tako se Nykles na kraju pomirio s tim da će, koliko god bili jednako naroljani, on uvijek biti pijan kao svinja, a gospodin upravitelj malo veseo.

Gospodin upravitelj je jedva stajao na nogama, a on pored njega hodao ravno. A gospodin upravitelj bio malo veseo, a on uvijek bio „naroljan".

Jednog se dana dogodilo da su bili obadvojica jednaka, gospodin upravitelj i Nykles, takvi da su im, kako se u onom kraju kaže, klecala koljena. Poslovođa je pio potpuno pomiren s tim da od svega nema nikakve koristi, gospodin upravitelj je,opet, pio s velikom lakomislenošću duboko svjestan dobrog glasa koji ga bije. Pa su izašli u selo i uz veliku pompu bacili nekakvog uniformiranog čovjeka u ribnjak. Bila je to jedna od njihovih uobičajenih šala za koje je gospodin upravitelj svaku večer plaćao općinskom redarstveniku pivo i cigaru. Kaže se da nitko ne može pobjeći od svoje sudbine, pa tako nisu ni oni. To, naime, nije bio općinski redarstvenik, nego žandar. Žandar u ophodnji, kojeg štiti paragraf 81 kaznenog zakona, koji jasno i glasno govori o javnom nasilju, za koje je odgovoran svaki koji digne ruku na službeno lice.

Od toga trenutka nad glavama dvojice naših junaka nadvijala se sjena optužbe za kriminal. Za takve se stvari ide na okružni sud. I tako je protiv obojice pokrenut postupak pred okružnim sudom u Jičinu. Obadvojica su se izgovarala na pijanstvo i za svjedoke uzeli gostioničara, načelnika i još tri seljaka iz mjesta, koji su buli prisutni one večeri kad je svaki od njih popio po trideset piva.

 Prvi je svjedok bio gostioničar Tiska. „Pa, onda, gospodine svjedoče," rekao je predsjednik vijeća, „kako je to bilo s gospodinom Nyklesom? U kakvom je stanju bio kad je odlazio iz vaše gostionice?"

„Molim, milostivi gospodine i slavni sude," rekao je Tiska odlučno, „ovdje nazočni Nykles bio je, milostivi gospodine, kao što je Gospod nada mnom, pijan kao svinja."

„A kako je to bilo s gospodinom Paserom?"

Gostioničar Tiska je s poštovanjem pogledao gospodina upravitelja i žustro izjavio: „Milostivi gospodine, slavni sude, gospodin upravitelj bio je toga dana veseo." Tako je ušlo u zapisnik. Onda su došli drugi svjedoci i govorili su isto. „Poslovođa je tada bio pijan kao svinja, ali gospodin upravitelj, on je bio veseo."

Slučaj je dakle bio veoma jasan, a prema tome takva je bila i presuda. Gospodin upravitelj, pošto je bio samo „veseo" bio je osuđen na mjesec dana zatvora, pijanu svinju Nyklesa pustili su na slobodu, jer nije bio svjestan svojih postupaka.

A poslovođa Nykles dobio je još jednu satisfakciju, jer je po izricanju presude gospodin upravitelj očajnički zavapio: „Za boga miloga, gospodo, pa i ja sam bio kao svinja!"

Ali to nije ništa promijenilo na stvari. 

Komentari


Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal   Ispiši   Preporuči

     

ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Zidrou-Moriol
Zidrou-Moriol
Natures mortes

Pivnica.net na Facebooku



Montažne i drvene kuće



Najnovije iz kategorije Pivo u stihu i prozi